III Kr-144/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 144/09-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Hajrije Novoselec i dr. sc Zdenka Konjića, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđ. A. B., zbog kaznenog djela napada na službenu osobu, iz čl. 318. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Rijeci od 23. studenog 2007. broj K-595/06 i presuda Županijskog suda u Rijeci od 2. ožujka 2009. broj Kž-158/08-4, u sjednici održanoj 18. kolovoza 2009., saslušavši zamjenicu Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Višnju Lončar,

p r e s u d i o j e:

Odbija se zahtjev osuđ. A. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Rijeci od 23. studenog 2007. broj K-595/06 i presuda Županijskog suda u Rijeci od 2. ožujka 2009. broj Kž-158/08-4 proglašen je A. B. krivim zbog kaznenog djela napada na službenu osobu, iz čl. 318. st. 2. Kaznenog zakona (''Narodne novine'', broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01 i 105/04, u daljnjem tekstu: KZ) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca.

U zakonskom roku osuđenik je putem svoje braniteljice L. H., odvjetnice iz Z., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude navodeći u uvodu da ga podnosi zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 368. st. 1. toč. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 115/06, u daljnjem tekstu ZKP), bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP-a i povreda prava obrane na glavnoj raspravi što su sve razlozi zbog kojih je, prema odredbi čl. 427. ZKP-a može izvanredno preispitati pravomoćna presuda.

III Kr 144/09-3

Postupajući u skladu s odredbom čl. 428. st. 4. ZKP-a spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledavanje. Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Milojko Vučković dostavio je odgovor na zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude dopisom broj KR-DO-813/09 od 31. srpnja 2009. u kojemu je predložio da se zahtjev osuđenika odbije kao neosnovan. Zahtjev nije osnovan.

Obrazlažući u čemu nalazi da je na njegovu štetu povrijeđen zakon u odredbi čl. 368. toč. 1. i 2. ZKP-a podnositelj zahtjeva isključivo prigovara utvrđenom činjeničnom stanju. On u zahtjevu ponavlja obranu u kojoj je tvrdio da su ga policajci tukli, ukazuje da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno jer je sud propustio provesti sudsko-medicinsko vještačenje kojim bi se utvrdilo da je njegova obrana osnovana, ističe da nikoga nije fizički napao pa da u njegovom postupanju nema protupravnosti. Osim toga tvrdi se da sud nije cijenio niti okolnosti koje bi isključivale krivnju, a to je nedostatak namjere u postupanju.

Sve ove tvrdnje osuđenik je iznosio i u žalbi protiv presude suda prvog stupnja koja se nalazi na str. 37 spisa u okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koja je odbijena presudom Županijskog suda u Rijeci broj Kž-158/08.

Prema odredbi čl. 427. ZKP-a zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne može se podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a prema odredbi čl. 423. ZKP-a činjenično stanje može biti razlogom za ukidanje presuda čije se izvanredno preispitivanje traži samo u slučaju ako se pojavi ozbiljna sumnja u istinitost odlučnih činjenica. Takva se sumnja u konkretnom slučaju nije pojavila, pa se ocjenjuje da u tom dijelu zahtjev osuđenika nije osnovan.

Pozivajući se na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP-a osuđenik tvrdi da su svjedoci tijekom postupka ispitivani na nezakoniti način tako da su im postavljena sugestivna pitanja, pa se ocjenjuje da se na iskazima tih svjedoka ne može temeljiti sudska odluka.

O nezakonitom dokazu u smislu čl. 9. st. 2. ZKP-a radi se samo onda kada su dokazi pribavljeni povredama Zakona o kaznenom postupku koji su izričito predviđeni u tom Zakonu.

U čl. 239. st. 1. ZKP-a, na koji zapravo upućuje podnositelj zahtjeva, propisano je da prigodom ispitivanja svjedoka nije dopušteno postavljati takva pitanja u kojima je već sadržano kako bi trebalo odgovoriti. U ovom slučaju, iz zapisnika o glavnoj raspravi ne može se zaključiti da su svjedoci ispitivani na način kako se to tvrdi u zahtjevu, pa se ocjenjuje da nije u pravu podnositelj zahtjeva kada tvrdi da je sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP-a.

Ne može se prihvatiti daljnja tvrdnja podnositelja zahtjeva, da je sud na glavnoj raspravi povrijedio njegovo pravo na obranu jer nije prihvatio niti jedan njegov dokazni prijedlog, a da osim toga dokazne prijedloge nije htio unijeti u zapisnik o glavnoj raspravi. Ni ove tvrdnje osuđenika nemaju osnova u sadržaju zapisnika o glavnoj raspravi od 23. studenog 2007. Iz tog zapisnika proizlazi da je konstatirano da je osuđenik prigovorio istinitosti iskaza

III Kr 144/09-3

svjedokinje F. J. i da je izjavio da nema daljnjih dokaznih prijedloga, nakon čega je dokazni postupak završen. Prema tome, nema podataka iz kojih bi se moglo zaključiti da je osuđeniku onemogućeno predlaganje dokaza, niti ga je sud odbio provesti dokaze koje je on predložio. Iz naprijed iznesenih razloga ocijenjeno je da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 427. i 429. ZKP-a u svezi s čl. 423. ZKP-a, pa je na temelju čl. 421. ZKP-a u svezi s čl. 429. ZKP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 18. kolovoza 2009.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.