Revr-278/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 278/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak- Radej i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz H., zastupanog po T. R., odvjetniku u V., protiv tuženika Republike Hrvatske za Ministarstvo obrane, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu, radi isplate razlike plaće i gardijskog dodatka, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu od 07. ožujka 2005. broj Gž – 357/05-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu od 21. prosinca 2004. broj P – 585/04-11, u sjednici održanoj 14. prosinca 2005. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Varaždinu od 21. prosinca 2004. broj P

– 585/04-11 odbijen je tužiteljev tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće od 1. prosinca 2000. do 31. ožujka 2004. u iznosu od 337.383,24 kune i s osnova gardijskog dodatka za razdoblje od 01. prosinca 2002. do 31. ožujka 2004. iznos od 36.288,00 kuna, te zakonskom zateznom kamatom na te iznose, slijedom čega je tužitelj obvezan naknaditi tuženoj Republici Hrvatskoj troškove postupka u iznosu od 16.890,00 kuna.

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Varaždinu od 07. ožujka 2005. broj Gž – 357/05-2 navedena je presuda potvrđena.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući preinačenje nižestupanjskih presuda. a presuda preinači, i prihvati u cijelosti tužbeni zahtjev, ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Bitnu povredu odredaba parničnog postupka revident nalazi u konfuznim, nerazumljivim i kontradiktornim razlozima drugostupanjske presude, koja tvrdnjom da je novim zakonom drukčije regulirano pitanje plaća nastoji obrazložiti da su ugovorne odredbe o načinu određivanja plaće, koje su suprotne noveliranim propisima, ništave, iako takvo stajalište ne proizlazi ni iz jednog pozitivnog propisa. Tužitelj smatra da mu je tuženik, kao gardijskom vojniku po ugovoru, bio dužan isplaćivati plaću prema sklopljenom Ugovoru o službi u hrvatskoj vojsci koji je sklopio s tuženikom dana 10. rujna 1993., a kojim se tužena obvezala isplaćivati plaću u visini od tri i pol prosječne mjesečne plaće po radniku u gospodarstvu Republike Hrvatske, a ne prema Odluci o plaćama i drugim berivima djelatnih vojnih osoba, vojnih službenika i vojnih namještenika (dalje: Odluka o plaćama) koju je sukladno ovlastima iz odredbe čl. 138. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske («Narodne novine» br. 23/95. – dalje: ZSOSRH) 11. svibnja 1995. godine, donio Predsjednik Republike i Vrhovni zapovjednik oružanih snaga Republike Hrvatske, i koja je manja od ugovorene.

Primjerak pravodobne, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud primjenom odredbe članka 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 531, 91/92, 112/99 i 117/03 – u daljem tekstu: ZPP) dostavio protivnoj stranci na odgovor. Odgovor na reviziju nije podnijet.

Revizija tužitelja nije osnovana.

Suprotno revizijskim tvrdnjama, razlozi drugostupanjske presude nisu konfuzni, nerazumljivi, ni kontradiktorni, već potpuno određeni i temeljeni na pravilnoj primjeni materijalnog prava.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tužitelj, temeljem Ugovora o službi u hrvatskoj vojsci sklopljenog s tuženikom 10. rujna 1993. godine, u radnom odnosu kod tuženika, kao gardijski vojnik po ugovoru i pripadnik Gardijske brigade.

Utvrđeno je, da se temeljem navedenog ugovora tuženik obvezao isplaćivati tužitelju plaću u mjesečnom iznosu u visini od tri i pol prosječne mjesečne isplaćene neto plaće radnika u gospodarstvu Republike Hrvatske, a da je tužitelju u utuženom razdoblju isplaćivao plaću u manjem iznosu, prema gore spomenutoj Odluci o plaćama Predsjednika Republike i Vrhovnog zapovjednika oružanih snaga, koje visine iznosa nisu niti bile sporne među strankama.

S obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje, a suprotno revizijskim prigovorima, pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 138. ZSOSRH i Odluke o plaćama, kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu razlike manje isplaćene plaće prema Ugovoru o službi u hrvatskoj vojsci i gardijskim brigadama sklopljenim između stranaka i navedene Odluke o plaćama.

Naime, prema kogentnoj odredbi čl. 138. ZSOSRH, plaće i druga beriva djelatnih vojnih osoba uređuje Vrhovni zapovjednik na prijedlog ministra obrane. Budući da je tužitelj, temeljem odredbe čl. 3. ZSOSRH kao gardist i vojnik po ugovoru, djelatna vojna osoba, na njega se odnose navedeni propisi.

Kad je toč. XXIII navedene Odluke propisano da njenim stupanjem na snagu prestaju vrijediti „sve donesene odluke, zapovijedi i drugi akti kojima je bilo uređeno područje propisano tom Odlukom“, onda ugovor u dijelu čl. 6. st.1. podst. 1. od 10. rujna 1993. sklopljenog između stranaka, predstavlja „drugi akt“, kojim je uređena visina plaće tužitelja, pa je ta ugovorna odredba prestala vrijediti 11. svibnja 1995.

I u pogledu gardijskog dodatka, kojeg tužitelj zahtijeva od 1. prosinca 2002. do 31. ožujka 2004., pravilno je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da je Odlukom ministrice obrane od 31. prosinca 2002., a temeljem ovlaštenja iz članka 170. st. 4. ZSOSRH („NN“ – 33/02 i 58/02), tužitelju s tog osnova isplaćivana naknada u visini od 600,00 kuna mjesečno, pa odbijanjem zahtjeva za isplatu gardijskog dodatka materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

Stoga je zbog svih navedenih razloga valjalo temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.

U Zagrebu, 14. prosinca 2005. godine

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v. r.