Rev-1868/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1868/01-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Damira Mratovića, Ivke Zlokić, dr. Ivana Kaladića i Gordane Gasparini kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. E. iz V. G., kojeg zastupa N. S.-R., odvjetnica iz Z., protiv tuženih 1. Z. Z. i 2. C. d. d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju drugotužene izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 31. svibnja 1995. broj Gž-9669/94, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 12. siječnja 1994. broj Pn-4789/93, u sjednici održanoj dana 05. ožujka 2002.

p r e s u d i o j e :

Revizija drugotužene protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-9669/94 od 31. svibnja 1995. odbija se u dijelu u kojem je žalba drugotužene odbijena i presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-4789/93 od 12. siječnja 1994. potvrđena u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev prihvaćen za iznos od 20.000,00 kn na ime pravične novčane naknade za pretrpljene fizičke bolove i za iznos od 12.000,00 kn na ime pravične novčane naknade za pretrpljeni strah.

r i j e š i o j e :

I. Revizija drugotužene djelomično se prihvaća, te se, u odnosu na drugotuženu, ukidaju presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-9669/94 od 31. svibnja 1995. i presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-4789/93 od 12. siječnja 1994., u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev prihvaćen za iznos od 50.000,00 kn na ime pravične novčane naknade za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, te za iznos od 39.299,28 USD na ime naknade izgubljene zarade, sve spp i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-9669/94 od 31. svibnja 1995. odbijena je žalba drugotužene i potvrđena je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-4789/93 od 12. siječnja 1994., kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev za iznos od 82.000,00 kn na ime pravične novčane naknade za pretrpljenu nematerijalnu štetu i za iznos od 39.299,28 USD na ime izgubljene zarade.

Protiv te pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavila drugotužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 385. st. 1. toč. 1. i st. 2. ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se pobijana presuda preinači u dijelu u kojem je odlučeno o iznosu pravične novčane naknade za pretrpljene fizičke bolove i strah, a ukine u dijelu u kojem je odlučeno o naknadi za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti i naknadi izgubljene zarade.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju, niti se o reviziji izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija je djelomično osnovana; neosnovana je u dijelu u kojem je odlučeno o iznosu tužbenog zahtjeva za naknadu nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolove i strah, a osnovana u dijelu u kojem je odlučeno o iznosu tužbenog zahtjeva za naknadu nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti i naknadu izgubljene zarade.

Odlučujući o osnovanosti iznosa tužbenog zahtjeva za naknadu nematerijalne štete zbog pretrpljenih fizičkih bolova i straha, sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo – čl. 200. Zakona o obveznim odnosima – kada su za pretrpljene fizičke bolove dosudili iznos od 20.000,00 kn i za pretrpljeni strah iznos od 12.000,00 kn.

Uzimajući u obzir sve utvrđene činjenice i okolnosti pravno odlučne za odlučivanje o visini tih naknada, a koje su iscrpno navedene u razlozima prvostupanjske presude, utvrđene i dosuđene naknade ukazuju se pravičnim novčanim naknadama. One su izraz individualizacije konkretne naknade štete, pa se drugotužena neosnovano poziva na “kriterije i mjerila” za utvrđivanje visine pravične novčane naknade.

Stoga je, na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP, reviziju u tom dijelu kao neosnovanu valjalo odbiti.

U odnosu na dio presude kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti i naknadi izgubljene zarade, osnovano se u reviziji ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, jer u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama – je li liječenje tužitelja završeno i je li utvrđen iznos izgubljene zarade umanjen za iznos primanja tužitelja po osnovi naknade za bolovanje - tako da se pobijana presuda u tom dijelu ne može ispitati.

Drugotužena je, naime, u žalbi isticala da liječenje tužitelja u vrijeme vještačenja nije bilo završeno, pa da se zato nije mogao utvrditi opseg i stupanj smanjenja životne aktivnosti, a slijedom toga ni trajanje i intenzitet duševnih bolova koje tužitelj trpi, te da iznos izgubljene zarade nije umanjen za iznos primanja tužitelja po osnovi naknade za bolovanje.

Navedene činjenice su odlučne. Ovo stoga, što se tek po završetku liječenja, u koje je uključen i terapijski - rehabilitacijski tretman, može sa sigurnošću utvrditi opseg i stupanj smanjenja životne aktivnosti, a time i trajanje i intenzitet duševnih bolova, kao i sve druge okolnosti pravno odlučne za utvrđivanje visine pravične novčane naknade u smislu čl. 200. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, kod utvrđivanja visine izgubljene zarade uračunavaju se primanja koja je oštećenik primio po osnovi naknade za bolovanje, pa se dosuđuje razlika.

O svim tim činjenicama u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi, kao što razlozi o tim istim činjenicama nisu navedeni ni u prvostupanjskoj presudi, jer prvostupanjski sud te činjenice nije ni utvrđivao.

Iz ovih je razloga, na temelju odredbe iz čl. 394. st. 1. ZPP, presudu prvostupanjskog i drugostupanjskog suda u tom dijelu valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Prvostupanjski će sud u ponovnom postupku utvrditi kada je liječenje tužitelja završeno, te će obnoviti medicinsko vještačenje. S obzirom da je u pitanju, ne samo opće životna, nego i radna sposobnost tužitelja, vještačenje će obaviti i putem vještaka specijalista medicine rada. Nadalje će utvrditi koliki je iznos tužitelj primio po osnovi naknade za bolovanje i odlučiti o iznosu izgubljene zarade. Raspravit će i prigovor drugotužene da tužitelj 15% plaće ostvaruje u domaćoj valuti.

Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 05. ožujka 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v. r.