Supreme Court rejects extraordinary sentence mitigation request for convicted murderer based on family circumstances and time served.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the convicted murderer's request for extraordinary sentence mitigation. The applicant's family argued that his positive character, service in the Homeland War, and the collapse of his marriage warranted release after serving eight years in pre-trial detention. The court held that family circumstances were already considered during sentencing and that time served does not justify mitigation but rather applies to pardon proceedings.
Legislator headnote
AI generatedČl. 401. st. 6. ZKP; Čl. 91. toč. 8. KZ: Extraordinary sentence mitigation requests based on family circumstances or time served are rejected if these factors were already considered in the original sentencing or do not constitute new relevant circumstances.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kr-216/00-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Ane Garačić, Neve Šibl, Vesne Vrbetić i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i tajnice u vijeću Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. D. D., zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 8. KZ, odlučujući o zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne osuđenika, a dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Puli od 20. listopada 2000. godine, br. K- 39/92. (Kv-500/00.), u sjednici održanoj dana 10. siječnja 2001. godine,
r i j e š i o j e:
Odbija se zahtjev os. D.D. za izvanredno ublažavanje kazne.
Obrazloženje
Presudom Županijskog suda u Puli od 7. listopada 1993. godine, br. K-39/92., koja je preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 23. prosinca 1999. godine, br. Kž-876/96. oglašen je krivim D.D. zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz čl. 91. toč. 8. Kaznenog zakona, te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina.
Nakon pravomoćnosti presude majka i brat osuđenika podnijeli su zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne u kome navode da je osuđenik pozitivna osoba, dao je doprinos u Domovinskom ratu, tako da mu je presudom nanesena velika šteta jer je bio u pritvoru osam godina, raspao mu se brak u kojem ima sina, a u ime osuđenika čitava obitelj izražava žaljenje i kajanje zbog neželjenog događaja, te posebno ističu da je dio zatvorske kazne koju je osuđenik već izdržao u potpunosti ostvarena svrha kažnjavanja, pa predlažu da se njihov zahtjev pozitivno riješi i osuđenik oslobodi daljnjeg izdržavanja kazne. Prvostupanjski sud, dostavljajući zahtjev ovom sudu, predložio je da se isti odbije, a negativni su i prijedlozi Županijskog državnog odvjetnika u Puli i državnog odvjetnika Republike Hrvatske koji je u svom pismenom očitovanju od 3. siječnja 2001. godine, br. DOKR-628/00. naveo da smatra da zahtjevu osuđenika ne treba udovoljiti, jer ne navodi ni jednu relevantnu okolnost, koja nije postojala u času izricanja presude ili za koju sud nije znao iako je postojala.
Razmotrivši zahtjev, ovaj Vrhovni sud našao je da isti nije osnovan.
Obiteljske prilike osuđenika, te okolnosti koje se nabrajaju u zahtjevu ocijenio je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o kazni, a činjenica da se osuđeniku raspao brak, sudu nisu bile poznate, međutim, te okolnosti nisu takve kvalitete da bi očito dovele do blaže kazne, da su bile i poznate, pa je slijedom iznijetoga, trebalo zahtjev osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne odbiti, te odlučiti kao u izreci rješenja, a temeljem čl. 401. st. 6. ZKP.
Osuđenik se posebno poziva da je dio kazne koju je već izdržao u potpunosti ostvarila svrhu kažnjavanja, pa nema razloga za njegov daljnji boravak u zatvoru, međutim, ta okolnost nije ona koja bi bila odlučna za primjenu zahtjeva za izvanredno ublažavanje kazne, već se ona može isticati eventualno u postupku pomilovanja, odnosno uvjetnog otpusta.
Stoga je odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 10. siječnja 2001.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Snježana Mrkoci, v.r.
mr. Branko Zmajević, v.r.