I Kž-54/2016-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 54/16-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika J. R., zbog kaznenih djela iz članka 154. stavka 1. točke 6. i stavka 2. u vezi s člankom 153. stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici od 21. rujna 2015. broj K-13/15, u sjednici održanoj 15. ožujka 2016.,

p r e s u d i o je :

Odbija se žalba optuženika J. R. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijski sud u Velikoj Gorici proglasio je krivim optuženika J. R. da je počinio teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 1. točke 6. i stavka 2. u vezi s člankom 153. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. – dalje u tekstu: KZ/11) opisano pod točkom 1. izreke te kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 opisano pod točkom 2. izreke, te su mu utvrđene pojedinačne kazne i to za kazneno djelo iz članka 154. stavka 2. i uz primjenu članka 48. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11 opisano pod toč. 1. kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11 opisano pod točkom 2. izreke, kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, pa je, uz primjenu članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11, optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, u koju mu je, na temelju čl. 54. KZ/11, uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. ožujka 2014. do 7. svibnja 2014..

Na temelju članka 69. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o drogi koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora ili do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje tri godine.

I Kž 54/16-4

Na temelju članka 79. stavka 1. KZ/11 od optuženika je oduzet preklopni nož sive marke U. broj … privremeno oduzet po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PU zagrebačke, III Policijske postaje broj 708390 od 25. ožujka 2014. koji će se, na temelju članka 79. stavka 5. KZ/11, po pravomoćnosti presude uništiti.

Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08), optuženik je obvezan na naknadu troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 7. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 1.000,00, te troškove psihijatrijskog vještačenja po vještaku dr. Ž. M. u iznosu od 3.952,00 kuna i pristupa vještaka na raspravu 7. rujna 2015. u iznosu od 1.250,00 kuna, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, od prijetnjom ovrhe, kao i trošak branitelja po službenoj dužnosti, o čemu će sud donijeti posebno rješenje.

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju J. M., odvjetniku iz Z., zbog "pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja", "povrede odredaba kaznenog postupka" i "pogrešne primjene materijalnog prava" s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači, odnosno ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovo suđenje i odluku.

Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu optuženik kada prvostupanjsku presudu pobija zbog "povrede odredaba kaznenog postupka", upirući pri tome na ocjenu vjerodostojnosti iskaza oštećenice, što predstavlja prigovor činjenične naravi, a niti kada upire na povredu kaznenog zakona (koju označava kao „pogrešnu primjenu materijalnog prava“), koju posebno ne obrazlaže u žalbi.

Stoga je prvostupanjska presuda ispitana sukladno odredbi članka 476. stavka 1. ZKP/08 te nije nađena neka od povreda odredaba kaznenog postupka navedenih u članku 476. stavku 1. točki 1. ZKP/08 na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon (članak 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08).

Optuženik osporava isključivo pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na kazneno djelo iz članka 154. stavka 1. točke 6. i stavka 2. u vezi s člankom 153. stavka 1. KZ/11, smatrajući da nije bilo osnove prihvatiti vjerodostojnim iskaz oštećenice, jer sadrži nelogičnosti u njezinom postupanju ne samo u vrijeme počinjenja tog djela, već i nakon njegovog počinjenja.

Međutim, sud prvog stupnja izveo je sve potrebne dokaze, koje je potom valjano i savjesno analizirao i kritički ocijenio, pojedinačno i u međusobnoj povezanosti, kao i obranu optuženika, pa se zaključci do kojih je na takav, životan i logičan način došao, ukazuju u svemu pravilnima.

Naime, oštećenica M. P. je tijekom postupka događaj opisivala na identičan način, dajući dosljedne odgovore. Tako je detaljno i uvjerljivo opisala kako je tijekom vožnje s

I Kž 54/16-4

optuženikom pokušala izaći iz automobila, a da je optuženik zaključao vrata i onemogućio joj da izađe kao i da je pokušala skrenuti pažnju policijskog djelatnika, mahajući i lupajući po prozoru automobila, pa da ju je optuženik primio za glavu i nekoliko puta njenom glavom udario u ručicu mjenjača. Uvjerljivo je opisala i uporabu noža koji je optuženik prislonio na njezinu dojku te je vukao za kosu, prijeteći joj i inzistirajući na oralnom odnosu, dok je ona plakala i govorila da joj je zlo, što je u konačnici slomilo njezin otpor pa je izvršila sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju, nakon čega je optuženik fotografirao mobitelom njezino spolovilo. Nož kojim je počinjeno djelo oduzet je od optuženika potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta, a fotografije spolnog organa oštećenice pronađene pretragom optuženikovog mobitela. Osim toga, iskaz oštećenice potkrijepljen je i iskazom posredne svjedokinje M. B. koja je navela da je dan nakon inkriminiranog događaja oštećenica opisala kako joj je optuženik prijetio, čupao je i dirao nožem, te ju nožem prisiljavao na spolni odnos, navodeći pri tome kako je oštećenica bila uznemirena i uzbuđena. Stoga je prvostupanjski sud iskaz oštećenice, koji je potvrđen je i provedenim materijalnim i personalnim dokazima, pravilno ocijenio istinitim, životno uvjerljivim i vjerodostojnim, u odnosu na neuvjerljivu obranu optuženika. S tim u vezi niti žalbeni navodi optuženika da se događaji u odnosu na to kazneno djelo nisu odvijali na način kako opisuje oštećenica, da se ne zna "šta je tko htio u datom trenutku njihove veze", pa čak ni činjenica da su optuženik i oštećenica održavali bliske kontakte nakon tog događaja, ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

Stoga, nije osnovana žalba optuženika, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 2. ZKP/08).

Pobijajući odluku o kazni, optuženik J. R. u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud nije dovoljno "honorirao" njegovu smanjenu ubrojivost.

Nasuprot toj žalbenoj tvrdnji, prvostupanjski je sud prilikom odmjeravanja kazne zatvora za kazneno djelo iz članka 154. stavka 2. KZ/11 iz točke 1. pravilno ocijenio da dosadašnja neosuđivanost, mlađa životna dob kao i smanjena ubrojivost optuženika u svom zbiru predstavljaju naročito izražene olakotne okolnosti te opravdavaju primjenu instituta sudskog ublažavanja iz članka 48. stavka 2. KZ/11, dok otegotnih okolnosti na njegovoj strani nije našao.

Stoga je prvostupanjski sud optuženiku pravilno utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci za kazneno djelo iz članka 154. stavka 2. KZ/11 iz točke 1. izreke uz primjenu odredbi o ublažavanju, a u odnosu na kazneno djelo iz članka 139. stavka 2.KZ/11 iz točke 2. izreke, u nedostatku otegotnih okolnosti, pravilno utvrdio kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, te ga, uz primjenu odredbi o stjecaju, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, u koju mu je pravilno uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru.

Upravo jedinstvena kazna u trajanju od dvije godine je kazna primjerena okolnostima počinjenja djela, težini i pogibeljnosti djela, stupnju krivnje te ličnosti optuženika i može utjecati na optuženika, a i na sve ostale, da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno te će omogućiti optuženiku ponovno uključivanje u društvo. Takva kazna sadrži dostatnu moralnu osudu za zlo koje je optuženik počinjenjem djela prouzročio oštećenici te dostatnu društvenu osudu za počinjenje

I Kž 54/16-4

djela, a ta kazna će jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava. Stoga će se tako izrečenim pojedinačnim kaznama, kao i jedinstvenom kaznom, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ostvariti u potpunosti svrhe kažnjavanja propisane u članku 41. KZ/11.

Slijedom navedenog, na temelju članka 482. ZKP/08, trebalo je presuditi kao u izreci ove presude.

Zagreb, 15. ožujka 2016.

Zapisničar

Predsjednica vijeća

Maja Ivanović Stilinović, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v. r.