Rev-922/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 922/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. Š. iz P., kojeg zastupa punomoćnik K. Š., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu K. Š. i M. Ć. K. u Z., protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Z., kojeg zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. & L. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Zlataru broj Gž-1211/11-2 od 14. prosinca 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Krapini broj P-266/08-35 od 18. studenoga 2009. ispravljena rješenjem istoga suda broj: P-266/08-37 od 10. ožujka 2010., u sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2015.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja ispravljena rješenjem istoga suda od 10. ožujka 2010. kojom je suđeno:

„I. Tuženik Hrvatski ured za osiguranje, Z., ... dužan je platiti tužitelju S. Š. iz P., ... iznos od 36.900,00 kn (slovima: tridesetšesttisućadevetstokuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 02.04.2008. god. pa do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj Stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Tuženik je dužan tužitelju plaćati mjesečnu rentu počevši od 25.02.2009. god. pa ubuduće, u iznosu od 225,00 kn (slovima: dvijestodvadesetpetkuna) mjesečno, do svakog posljednjeg dana u mjesecu, a dospjele obroke odjednom zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na dospjele, a neisplaćene mjesečne obroke tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka pa do isplate, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

III. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 11.902,50 kn (slovima: jedanaesttisućadevetstodvijekuneipedesetlipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18.11.2009. godine pa do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.“

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik pozivom na čl. 382. st. 2 Zakona o parničnom postupku. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu, u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška i troška revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tuženika nije dopuštena.

Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio kao vozač osobnog automobila reg. oznake ... u prometnoj nesreći koja se dogodila 22. travnja 2007., kada je vozač vozila registarske oznake ... oduzeo prednost prolaska tužitelju, pri čemu je tužitelj izbjegavajući izravan sudar, skrenuo u desno na parkiralište gdje je naišao na šljunak te se prevrnuo na krov. Tužitelj je potraživao naknadu imovinske i neimovinske štete u ukupnom iznosu od 36.900,00 kuna te rentu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 225,00 kuna mjesečno počev od 25. veljače 2009. i ubuduće s pripadajućom zateznom kamatom.

Sudovi su na temelju odredbe čl. čl. 19. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO) u vezi s čl. 1046. ZOO te čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO tužitelju dosudili pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 36.000,00 kuna. Nadalje, na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO sudovi su tužitelju dosudili imovinsku štetu u vidu tuđe pomoći i njege u iznosu od 900,00 kuna te pozivom na odredbu čl. 1095. st. 2. ZOO rentu za tuđu pomoć u domaćinstvu i poljoprivredi u iznosu od 225,00 kuna mjesečno počevši od 25. veljače 2009. nadalje, kako je to pobliže određeno u izreci prvostupanjske presude.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) u slučajevima u kojima se ne može podnijeti redovna revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti izvanrednu reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. toga stavka.

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Iz citiranih odredbi ZPP proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da podnesena izvanredna revizija kumulativno ispunjava tri pretpostavke: u reviziji mora biti određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena uz navođenje propisa i drugih važećih izvora koji se na njega odnose, da je riječ o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u sporu te da su u reviziji određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj revizije smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju kad u reviziji izostane bilo koja od navedenih pretpostavki revizija nije dopuštena pa se revizijski sud ne može upuštati u ispitivanje njezine osnovanosti.

Odlučujući o dopuštenosti predmetne izvanredne revizije ovaj sud je ocijenio da tuženikova revizija nije dopuštena u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP.

Prema pravnom shvaćanju revizijskog suda tuženik u reviziji nije određeno naznačio niti jedno postupovnopravno niti materijalnopravno pitanje u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP.

Naime, tuženikova formulacija u reviziji „Vrhovni sud nije zauzeo shvaćanje u pogledu pravnog pitanja koji je odlučan za rješenje ovog predmeta – postojanje i dosuđivanje rente u slučaju neimovinske štete, a koje se određuje ovisno o trajanju posljedica koje oštećenik trpi, te činjenici da sud nije vezan nalazom i mišljenjem liječnika vještaka, a postoji različita praksa sudova u takvim slučajevima.“, koju naznačuje kao pravno pitanje, ne predstavlja materijalnopravno pitanje u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP.

Da bi revizijski sud mogao odlučivati o pravnom pitanju postavljenom u reviziji potrebno je da materijalnopravno, odnosno postupovnopravno pitanje postavljeno u reviziji bude formulirano i određeno, odnosno individualizirano tako da ne ostavlja dvojbe o kojem je pravnom pitanju riječ u okviru određenog pravnog instituta ili zakonske odredbe, a što u predmetnoj reviziji nije učinjeno.

Osim toga, ovdje treba navesti da je tužitelj, koji je u reviziji naznačio da podnosi izvanrednu reviziju na temelju čl. 382. st. 2. ZPP, predmetnu reviziju sastavio kao redovnu reviziju podnesenu zbog revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

Međutim, revizijske navode kojima tuženik u ovoj izvanrednoj reviziji obrazlaže revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud nije mogao uzeti u razmatranje niti se upuštati u ocjenu njihove osnovanosti. To stoga što se revizijski sud, odlučujući o izvanrednoj reviziji, ne može na isti način kao kod redovne revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, upuštati u ispitivanje osnovanosti, odnosno neosnovanosti revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava u situaciji kad revident u reviziji propusti određeno i jasno navesti, odnosno naznačiti pravno (materijalnopravno ili postupovnopravno) pitanje zbog kojeg je izvanredna revizija u konkretnom slučaju podnesena.

Prema tome, predmetna revizija ne sadrži sve ono što je sukladno odredbama čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP, revident bio dužan navesti u reviziji.

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 9. prosinca 2015.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.