Jž-2215/2019-0 · Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Jž-2215/2019.

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sutkinja - Goranke Ratković kao predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluke kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog M. Š. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17.), odlučujući o žalbi okrivljenog M. Š., podnesenoj putem branitelja N. N., odvjetnika u N. G., protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški, od 5. rujna 2019., broj: 31. Pp J-510/2019., u sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2020.

p r e s u d i o j e

I. Povodom žalbe, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odluci o mogućnosti uplate dvije trećine iznosa novčane kazne na način da se, na temelju članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 70/17., 118/18.), okrivljeni M. Š. upozorava da ukoliko u roku određenom za plaćanje novčane kazne, računajući od primitka ove presude, uplati dvije trećine preostalog iznosa novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

II. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog M. Š. i prvostupanjska presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

III. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) u vezi sa člankom 139. stavkom 3. Prekršajnog zakona, okrivljeni M. Š. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 400,00 (četiristo) kuna, u roku od 15 dana računajući od primitka ove presude.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljeni M. Š. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci, te je na temelju navedenog propisa i uz primjenu članka 37. stavka 3. Prekršajnog zakona, kažnjen ublaženom novčanom kaznom od 5.000,00 kuna u koju je, na temelju članka 40. Prekršajnog zakona, uračunato vrijeme za koje je okrivljenik bio lišen slobode kao 600,00 kuna novčane kazne tako da mu za platiti preostaje iznos od 4.400,00 kuna. U pobijanoj presudi je navedeno da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ukoliko okrivljenik, u danom mu roku, plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

Pobijanom presudom okrivljeniku je, na temelju članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja žrtvi nasilja u obitelji – D.Š., u mjestu V. xx, u dvorištu i izvan kuće i na bilo kojem drugom mjestu gdje se oštećeni zatekne, na udaljenosti manjoj od 5 metara u trajanju od 3 mjeseca.

Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 400,00 kuna.

Protiv prvostupanjske presude je okrivljenik pravodobno, putem branitelja, podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prava, zbog odluke o prekršajnoj sankciji i troškovima prekršajnog postupka. Okrivljeni, kako proizlazi iz sadržaja žalbe, osporava svoju krivnju, analizirajući izvedene dokaze i naglašavajući kako niti jednim izvedenim dokazom nije dokazano da bi on počinio prekršaj za koji je proglašen krivim. Okrivljenik navodi kako to ne proizlazi iz iskaza svjedoka M. R. i S. R., a iskaz oštećenog – djeda okrivljenika D. Š. karakterizira kao neuvjerljiv i kontradiktoran samom sebi. Okrivljenik navodi da je činjenično stanje deficitarno, nepravilno i nepodobno za donošenje okrivljujuće odluke. Okrivljenik također navodi da iz obrazloženja presude uopće ne proizlazi na temelju čega je sud izveo zaključak o njegovoj krivnji, niti je izvršio pravilnu ocjenu dokaza, a niti je dokazni postupak u potpunosti proveden i tu ističe kako je sud trebao provesti suočenje između njega i svjedoka D. Š. Nadalje, okrivljenik tvrdi kako prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio sve okolnosti kada je donosio odluku o kazni i zaštitnoj mjeri. Smatra da mu je izrečena predrastična kazna.

Okrivljenik u žalbi predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno da se pobijana presuda ukine i preinači u smislu žalbenih navoda.

Žalba nije osnovana.

Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da u konkretnom slučaju nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona te da nije nastupila zastara prekršajnog progona.

Nadalje, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje te je, na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, izveo pravilan zaključak o krivnji okrivljenika zbog prekršaja iz članka 20. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a za svoju odluku je dao argumentirano obrazloženje.

Tijekom postupka prvostupanjski je sud ispitao okrivljenika te svjedoke D.Š. (oštećenika ), M. R. i S. R., dok je iskaz svjedoka M. G. (policijskog službenika) sud pročitao. Suprotno žalbenim navodima, između okrivljenika i svjedoka D. Š. provedeno je i suočenje. Sud je tijekom postupka pročitao i dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta.

Također, suprotno žalbenim navodima, iz obrazloženja pobijane presude vidljivo je da je sud vrlo detaljno analizirao svaki izvedeni dokaz, dajući obrazloženje o tome na temelju kojeg dokaza je utvrdio određene činjenice, odnosno, koje činjenice nije bio u mogućnosti utvrditi sa nespornom sigurnošću pa ih je ispustio iz činjeničnog opisa.

Slijedom navedenog, iz pobijane presude je vidljivo da je sve činjenice i okolnosti postupanja okrivljenika, u kojima se ostvaruje biće predmetnog djela, prvostupanjski sud utvrdio na temelju obrane samog okrivljenika. Okrivljenik u obrani iskazuje da je razbio staklo na ulaznim vratima kuće i sa unutrašnje strane vrata otključao, te da je djeda izvukao kroz hodnik na dvorište. S druge strane, dio činjeničnog opisa u kojem se okrivljenik prema optuženju tereti da je djeda uhvatio za vrat i ovratnik te ga tako izvukao na dvorište, sud je izmijenio, također prema obrani okrivljenika koja je u tom dijelu suglasna iskazu oštećenika, na način da nalazi utvrđenim da je okrivljenik djeda uhvatio za odjeću u predjelu prsa i tako ga izvukao van. Dio činjeničnog opisa u kojem se okrivljenik prema optuženju tereti da je djedu na dvorištu zadao udarac šakom u glavu, prvostupanjski sud je ispustio kao neutvrđeno. Naime, u tom dijelu iskaz svjedoka D. Š., koji okrivljenika tereti za opisano, sud nije prihvatio ocjenjujući da je svjedok iskazivao neuvjerljivo, nesigurno, i nedosljedno. Ispitani svjedoci M. G., M. R. i S.R. nisu imali neposrednih saznanja o navedenom događaju.

Dakle, iz navedenog je vidljivo da su neosnovani svi žalbeni navodi usmjereni na osporavanje provedenog dokaznog postupka kao i na ocjenu izvedenih dokaza, a da je okrivljenik proglašen krivim samo za radnje koje je sud utvrdio na temelju njegove obrane, pri čemu je činjenični opis sud pročistio i smanjio na manje, ne dirajući time u biće djela prekršaja.

Što se tiče žalbenih navoda okrivljenika o izrečenoj drakonskoj kazni, navodi se da je za prekršaj iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 10.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 45 dana. U konkretnom slučaju okrivljeniku je sud, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, cijenio sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne te mu je izrekao novčanu kaznu – kao blažu vrstu kazne, ublaživši ju ispod posebnog minimuma. Pri tome se okrivljeniku posebno naglašava da je u odmjeravanju kazne sud išao njemu u korist, zanemarujući odredbe članka 37. Prekršajnog zakona kojima je propisano da sud može ublažiti kaznu kada postoje naročito olakotne okolnosti, koje okolnosti u konkretnom slučaju nisu postojale, niti ih je sud kao takve utvrdio.

Međutim, upravo u dijelu koji se tiče novčane kazne, rješavajući predmet te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, kao što je već naprijed navedeno, ovaj Sud je utvrdio da su pobijanom presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. stavak 1. točke 5. Prekršajnog zakona.

Naime, člankom 183. stavkom 2. Prekršajnog zakona propisano je da će se novčana kazna smatrati u cjelini uplaćenom, ukoliko okrivljenik u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne, uplati dvije trećine izrečene novčane kazne. Međutim, kada je u izrečenu novčanu kaznu uračunato određeno vrijeme lišavanja slobode okrivljenika u vezi sa prekršajem, pogodnost o uplati dvije trećine se računa u odnosu na preostali iznos kazne koji okrivljenik treba platiti. U skladu sa navedenim, povodom žalbe, a po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski Sud je preinačio prvostupanjsku presudu, kako to proizlazi iz točke I. izreke, određujući da će se novčana kazna smatrati u cjelini uplaćenom ako okrivljenik u roku određenom za plaćanje novčane kazne, uplati dvije trećine preostalog iznosa novčane kazne, a ne dvije trećine izrečene kazne, kako je to odredio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi.

Nadalje, u odnosu na izrečenu zaštitnu mjeru zabrane približavanja oštećeniku, ovaj Sud navodi da je takva mjera, i po vrsti i po trajanju, opravdana i na zakonu osnovana.

U odnosu na odluku o troškovima prekršajnog postupka određenim okrivljeniku u paušalnom iznosu od 400,00 kuna, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud, pravilno i zakonito, obvezao okrivljenika na platež navedenih troškova, a koji troškovi su određeni sukladno trajanju i složenosti postupka te njegovom imovinskom stanju (članak 139. stavak 3. Prekršajnog zakona, u vezi članka 138. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona). Okrivljenik uz žalbu nije dostavio nikakve dokaze iz kojih bi bilo vidljivo da navedene troškove ne bi mogao platiti bez štete za svoje uzdržavanje, kao i za uzdržavanje svoje obitelji, pa da bi se iz tog razloga isti eventualno oslobodio od plaćanja dosuđenih mu troškova postupka, niti je ovu žalbenu osnovu ičim obrazložio.

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, i imovinsko stanje okrivljenika.

Iz navedenih razloga na temelju članka 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 23. siječnja 2020.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Martina Bastić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Slavonskom Brodu u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja, oštećenika, i tužitelja.