Croatian Supreme Court partially allows appeal, reducing drug possession sentence from 3.5 to 2 years due to excessive aggravating circumstances.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia partially accepted the defendant's appeal against a first-instance conviction for drug trafficking. While the court upheld the finding of guilt and the existence of the crime, it found the first instance judge had excessively weighed prior convictions and resistance to police as aggravating factors. Consequently, the sentence was reduced from three and a half years to two years, reflecting a more balanced assessment of mitigating and aggravating circumstances.
Legislator headnote
AI generatedČl. 173. st. 2. KZ-a; čl. 63. st. 1. KZ-a: The Supreme Court may reduce a sentence if the first instance court disproportionately weighs aggravating circumstances, such as prior convictions for minor offenses or conduct not charged, in favor of mitigating factors like the quantity of drugs and lack of actual distribution.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 311/05-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Ranka Marijana, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. P., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a i dr., odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 31. siječnja 2005. godine broj K-24/04, u sjednici održanoj dana 16. veljače 2006. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Drage Marincela i branitelja optuženika mr. D. L., odvjetnika iz Z.,
p r e s u d i o j e
Djelomično se prihvaća žalba opt. I. P., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, te se opt. I. P. zbog učina kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona za koje je tom presudom oglašen krivim,
, u temeljem istog zakonskog propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine koju kaznu mu se, na temelju čl. 63. st. 1. KZ-a uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 12. rujna 2004. godine, pa nadalje.
U ostalom dijelu žalba opt. I. P. odbija se kao neosnovana i u nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
Pobijanom presudom oglašen je krivim opt. I. P. zbog učina kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ-a u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, pa mu je za to kazneno djelo izrečena kazna zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci u koju kaznu je, po čl. čl. 63. st. 1. KZ-a, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru.
I Kž 311/05-7
Od optuženika je oduzeta predmetna opojna droga, te je obavezan na snašanje troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 6. ZKP-a u paušalnom iznosu od 1.000,00 kuna.
Protiv te presude žali se optuženik po svom branitelju mr. D. L., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kaznenim sankcijama, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Ujedno je stavljen prijedlog da se branitelj optuženika obavijesti o održavanju sjednice ovog vijeća.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Prije održavanja sjednice vijeća spis je dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje u smislu čl. 373. st. 1. ZKP-a, a spis je vraćen s prijedlogom da se žalba optuženika kao neosnovana odbije i prvostupanjska presuda u cijelosti potvrdi.
Sjednici ovog vijeća nazočio je zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Drago Marincel, te branitelj optuženika mr. D. L., odvjetnik iz Z..
Žalba optuženika je djelomično osnovana.
Nije u pravu žalitelj kada pobija prvostupanjsku presudu zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. i čl. 367. st. 2. ZKP-a.
Suprotno paušalnoj tvrdnji žalbe, sud prvog stupnja je dao razloge o svim odlučnim činjenicama, te nema znatnog proturječja između onog što se navodi u razlozima presude i dokaza u spisu.
Isto tako, prvostupanjska presuda se temelji na zakonitim dokazima.
Naime, žalitelj i dalje ustraje na argumentaciji koju je iznosio tijekom postupka o nezakonitosti istražne radnje pretrage optuženika, a koja argumentacija je već bila predmetom odlučivanja ovog Vrhovnog suda u rješenju broj I Kž 1155/04 od 21. prosinca 2004. godine kojim je pravomoćno odlučeno da nema uvjeta za izdvajanje sporne dokumentacije iz spisa.
Pretraga osobe, u smislu čl. 212. ZKP-a, obuhvaća i pretragu pokretnih stvari koje osoba nosi ili su u njezinom posjedu prilikom uhićenja. Pri tome, za valjanost dokaza nije odlučno da li su pokretne stvari, koje su od uhićenika privremeno oduzete na licu mjesta, bile čitavo vrijeme do obavljanja pretrage u njegovoj detenciji, ili su, kao što je ovdje slučaj, te stvari odvojeno od optuženika prevezene do policijske postaje. Za zakonitost pretrage relevantno je da je obavljena po nalogu istražnog suca i da su njoj nazočila dva svjedoka koji su pratili postupanje djelatnika policije. Okolnost što je torbica, koja nesporno pripada optuženiku, neko vrijeme bila izvan njegovog vidokruga, ne utječe na zakonitost dokaza već, eventualno, može biti relevantna za procjenu vjerodostojnosti prikupljenih dokaza s aspekta obrane optuženika koji tvrdi da su mu pištolj i opojna droga u međuvremenu podmetnuti.
I Kž 311/05-7
Međutim, za takav zaključak u spisu nema dokaza, što pravilno utvrđuje i sud prvog stupnja. Naime, s obzirom na ponašanje optuženika prilikom zaustavljanja od strane djelatnika policije kada se on dao u bijeg, kako to proizlazi iz vjerodostojnih iskaza djelatnika policije i službenog izvješća o lišenju slobode, te imajući u vidu da tijekom postupka nije utvrđen ozbiljan razlog zbog kojeg bi djelatnici policije imali motiva optuženika lažno teretiti, pa čak mu i podmetati dokaze, to je sud prvog stupnja opravdano zaključio da je obrana optuženika neuvjerljiva i usmjerena na izbjegavanje vlastite kaznene odgovornosti.
Okolnost što su djelatnici policije pregledali torbicu oduzetu prilikom uhićenja optuženika, a onda zastali u namjeri da ishode nalog za osobnu pretragu, ne izaziva sumnju već predstavlja redovno postupanje u takovim i sličnim slučajevima, poglavito kada uhićenik pruža otpor i postoji vjerojatnost da posjeduje sredstvo za napad, kao što je ovdje bio slučaj. Upravo ovakvo postupanje pokazuje da su djelatnici policije već na licu mjesta posumnjali da se u torbici optuženika nalaze predmeti kaznenog djela, ali su baš zbog zakonitog postupanja zastali do izdavanja naloga istražnog suca za pretragu.
Prijedlog žalbe da se provede vještačenje papilarnih linija, pa i DNK analiza na pakovanju opojne droge kokaina te oduzetom pištolju, suvišan je, ali i neprikladan budući da iz provedenog daktiloskopskog vještačenja otisaka na pištolju proizlazi da vještačenje nije moguće s obzirom da nisu izdvojeni tragovi podobni za identifikaciju.
S obzirom na navedeno, činjenično stanje je i po ocjeni ovog Vrhovnog suda, pravilno i potpuno razjašnjeno, te nema dvojbe da je opojna droga kokain pronađena u torbici optuženika bila njegova.
S obzirom da optuženik, kako sam kaže, nije uživatelj opojne droge kokain, pa niti drugih opojnih droga, a posjedovao je količinu od 9,63 grama te droge od koje količine se može sačiniti veći broj doza za jednokratno uživanje, očito je istu namjeravao dalje preprodati čime je u potpunosti ostvario elemente bića kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ-a.
Da li je optuženiku prilikom pretrage torbice otuđen novac u iznosu većem od 20.000,00 kuna, kako tvrdi žalba, nije od relevantnog utjecaja na postojanje inkriminiranog kaznenog djela, niti predstavlja predmet raspravljanja.
Kako je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje primijenio i odgovarajuću odredbu materijalnog prava, to niti daljnji žalbeni osnov povrede kaznenog zakona nije ostvaren.
Međutim, u pravu je optuženik kada tvrdi da mu je za počinjeno kazneno djelo izrečena prestroga kazna.
Naime, sud prvog stupnja je optuženiku cijenio kao otegotno činjenicu da je do sada osuđivan, te da je prilikom uhićenja pokušavao pobjeći pružajući otpor djelatnicima policije. Od olakotnih okolnosti uzeo mu je u obzir da je sudionik Domovinskog rata i da je zbog toga odlikovan.
I Kž 311/05-7
Otegotne okolnosti su, međutim, precijenjene. Prije svega, ranija osuđivanost optuženika zbog kaznenog djela teške krađe predmeta male vrijednosti iz čl. 217. st. 3. KZ-a, za koje je u zakonu zapriječena novčana zatvora ili kazna zatvora do jedne godine, nema onaj značaj koji joj pridaje sud prvog stupnja budući da se radi o različitoj kriminalnoj aktivnosti. Utvrđenja suda koja se odnose na pružanje otpora djelatnicima policije prilikom uhićenja, doista, imaju otegotni značaj, ali ne u mjeri kako to smatra sud prvog stupnja koji tim utvrđenjima ionako daje preveliki značaj, kako je to vidljivo iz opširnog obrazloženja pobijane presude. Naime, budući da to ponašanje optuženika nije bilo predmetom optuženja, sud prvog stupnja mu je nepotrebno nije trebao poklonio toliku pažnju, na što s pravom upire žalba.
U svakom slučaju, po ocjeni ovog Vrhovnog suda, pravilnom ocjenom olakotnih i otegotnih okolnosti, a imajući u vidu i količinu predmetne opojne doge kokain od 9,63 grama, te činjenicu da ista pravovremenom akcijom djelatnika policije ipak nije stavljena u promet i tako ugrozila zdravlje ljudi, trebalo je optuženiku izreći blažu kaznu i to kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, koju ovaj Vrhovni sud smatra primjerenom okolnostima slučaja i ličnosti samog počinitelja.
Kako su slijedom izloženog navodi žalbe optuženika djelomično osnovani, dok ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene povrede na koje ovaj Vrhovni sud u smislu čl. 379. st. 1. ZKP-a pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju čl. 390 i čl. 387. ZKP-a odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 16. veljače 2006. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Zdravko Stojanović, v.r.
Senka Klarić Baranović, v.r.