Gzz-33/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz 33/04-2

Rev 238/04-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, kao predsjednica vijeća, Stanka Jesenkovića, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. O. iz I., koju zastupa V. Š., odvjetnica u V., protiv tuženika Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima, Građansko-upravni odjel, te K. G. iz I., koga zastupa D. Z., odvjetnik u V. i N. J. iz I., koga zastupa M. D., odvjetnik u V., radi naknade štete, rješavajući zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske br. G- DO-1585/03 od 8. siječnja 2004. i reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru br. Gž-1296/03-3 od 1. listopada 2003., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima br. P-2097/02-53 od 9. travnja 2003., u sjednici održanoj 23. listopada 2007.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e :

Odbija se kao neosnovan zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske br. G-DO-1585/03. od 8. siječnja 2004.

Odbacuje se revizija tužiteljice kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom prvostupanjskog suda obvezani su tuženici K. G. i N. J. da solidarno plate na ime naknade štete tužiteljici A. O. iznos od 44.000,00 kn sa zateznom kamatom po propisanoj stopi od 9. travnja 2003. do isplate i parničnim troškom u iznosu od 9.551,10 kn, a protiv tuženice Republike Hrvatske tužbeni zahtjev tužiteljice je odbijen u cijelosti, a u odnosu na ostale tuženike odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice. Odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika Republike Hrvatske i N. J. sud drugog stupnja je presudio:

"Žalba tuženice se djelomično uvažava, a žalbe tuženika Republike Hrvatske i N. J. odbijaju se te se presuda prvostupanjskog suda preinačuje i sudi:

Nalaže se tuženicima Republici Hrvatskoj, K. G. iz I., … i N. J. iz I., … da tužiteljici A. O. iz I., …, solidarno isplate na ime naknade štete za pretrpljeni strah 7.000,00 kn, za pretrpljene fizičke bolove 15.000,00 kn, za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti 15.000,00 kn, za duševne boli zbog naruženosti 5.000,00 kn, za tuđu pomoć 1.000,00 kn, te za troškove odlaska na fizikalnu terapiju, previjanje i za lijekove 1.000,00 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 9. travnja 2003. do isplate, kao i da tužiteljici naknade parnični trošak u iznosu od 8.051,10 kn u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da tužiteljici naknadi parnični trošak za žalbu u iznosu od 1.600,00 kn. Preostali dio tužbenog zahtjeva odbija se."

Protiv dijela presude drugostupanjskog suda kojim je tuženica Republika Hrvatska također obvezana naknaditi tužiteljici štetu kao i protiv odluke o trošku koji se odnosi na tu tuženicu državni odvjetnik Republike Hrvatske je podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači na način da odbije žalbu tužiteljice i u glavnoj stvari potvrdi presudu prvostupanjskog suda ukoliko se odnosi na tuženicu Republiku Hrvatsku te da joj tuženici na teret tužiteljice dosudi parnični trošak.

Protiv presude drugostupanjskog suda tužiteljica je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti nije osnovan, a revizija tužiteljice nije dopuštena.

Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik N. J. u vrijeme štetnog događaja bio policajac Policijske uprave …, te da je kao takav bio zadužen za automatsku pušku marke "Kalašnjikov", da se on toga dana vjenčao, te da je pušku predao tuženiku K. G. da iz nje puca, koji je ispalio dva kratka rafala tako da je jedno zrno u slobodnom padu pogodilo tužiteljicu, da je tuženik K. G. u kaznenom postupku oglašen krivim i osuđen zbog kaznenog djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa predviđene u čl. 271. st. 3. u vezi sa čl. 263. st. 1. i 4. Kaznenog zakona Republike Hrvatske.

Predmet ovoga spora je zahtjev tuženice za naknadu kako nematerijalne tako i materijalne štete.

U ovom stadiju postupka ostalo je sporno da li je za konkretnu štetu odgovorna i tuženica Republika Hrvatska.

U zahtjevu za zaštitu zakonitosti se navodi da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno zbog toga što je tuženici Republici Hrvatskoj naloženo da naknadi štetu kao imateljici opasne stvari, a njezina odgovornost bi postojala samo pod pretpostavkom da je šteta nastala u vezi s obavljanjem službe i njezinog djelatnika.

Prema pravnom shvaćanju ovog suda odgovornost države za radnje policijskog službenika u svezi s obavljanjem službe ne isključuje njenu odgovornost po drugim pravnim osnovama, kao što je u ovom slučaju odgovornost za štetu od opasne stvari. U prvom slučaju Republika Hrvatska odgovara za nepravilan ili nezakonit rad policijskog službenika u obavljanju njegove službe. Ovaj sud je suglasan s navodima u zahtjevu za zaštitu zakonitosti da tužena Republika Hrvatska ne odgovara po toj osnovi. To međutim, ne isključuje njezinu odgovornost za štetu koja potječe od opasne stvari.

Odgovornost tužene Republike Hrvatske za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti postoji prema čl. 173. i 174. ZOO neovisno o tome je li štetna radnja počinjana u vezi s obavljanjem službe ili ne.

Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da tuženica odgovara za štetu kao imatelj opasne stvari prema odredbama čl. 173. do 177. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96. i 88/01. – dalje: ZOO) koji je tada bio na snazi, prihvaća i ovaj sud. Nije sporno da šteta potječe od opasne stvari (automatske puške "Kalašnjikov") i da je imatelj te stvari Republika Hrvatska, pa slijedom toga i odgovara za nastalu štetu temeljem odredbe čl. 174. st. 1. ZOO.

Tuženica Republika Hrvatska se mogla osloboditi odgovornosti dokazujući da postoji neki od razloga (viša sila, radnja oštećenog ili treće osobe koja nije mogla predvidjeti i čije posljedice nije mogla izbjeći ili otkloniti) koji je oslobađaju od odgovornosti prema čl. 177. ZOO, a što ona nije učinila. U zahtjevu za zaštitu zakonitosti se i ne navodi da postoji neka od okolnosti koja bi u smislu tih zakonskih odredbi bila razlog za oslobođenje tuženice od odgovornosti za štetu.

Trećetuženik N. J. je grubo povrijedio svoju radnu obvezu kad je Kalašnjikov kojim je bio zadužen predao na upotrebu drugotuženiku K. G., koji je pucajući tjelesno ozlijedio tužiteljicu.

Ta okolnost ne može isključiti odgovornost tuženice Republike Hrvatske za naknadu štete tužiteljici.

Tuženica Republika Hrvatska je odgovorna za štetu tužiteljici, pa je sud drugog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kad je naložio toj tuženici da solidarno sa ostalim tuženicima naknadi štetu tužiteljici.

Po odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 100.000,00 kn (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 112/99, koji je stupio na snagu 6. studenoga 1999.).

Po odredbi čl. 10. st. 3. toga Zakona o izjavljenoj reviziji protiv pravomoćne odluke drugostupanjskog suda donesene prije stupanja na snagu toga Zakona, rješavat će se po pravilima parničnog postupka koja su važila do dana stupanja na snagu toga Zakona.

Pravomoćna odluka drugostupanjskog suda u ovom predmetu donijeta je 1. listopada 2003., dakle nakon stupanja na snagu spomenutog zakona, pa treba primijeniti njegove odredbe.

Budući da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude u konkretnom slučaju ne prelazi 100.000,00 kn nego je riječ o iznosu od 75.133,00 kn, to revizija tužiteljice nije dopuštena.

Trebalo je, prema tome, odlučiti u smislu čl. 393. i čl. 392. ZPP, kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu, 23. listopada 2007.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.