Us-13048/2010-1 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Poslovni broj: Us-13048/2010-18

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vukičević Gašparović, predsjednice vijeća, Arme Vagner Popović i Mirjane Čačić, članica vijeća te sudske savjetnice Franciske Dominković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice M. L. iz Z., zastupane po punomoćniku K. N., odvjetniku iz Z., protiv rješenja tuženog Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Z., klasa: UP/II-942-01/08-01/1040, urbroj: 514-03-10-21 od 22. rujna 2010., radi naknade za oduzetu imovinu, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 5. srpnja 2012.,

p r e s u d i o j e

Tužba se odbija.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem tuženog tijela odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ureda državne uprave u K. županiji, Službe za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, Odsjeka za imovinsko-pravne poslove K., klasa: UP/I-942-05/97-01/563, urbroj: 2133-04-03/4-08-11 od 4. rujna 2008. (točka I. izreke rješenja), te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova zastupanja (točka II.).

Prvostupanjskim rješenjem od 4. rujna 2008., pod točkom I. odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu oduzete imovine i to nekretnine označene kao kč.br. 554, šuma R. u G. površine od 135 rali 1031 čhv i kč.br. 556 šuma R. u G., površine od 123 rala 437 čhv, upisane u zk.ul.br. 3 k.o. G., dok je pod točkom II. određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Tužiteljica u tužbi protiv osporenog rješenja prvenstveno ukazuje na povrede postupka pozivajući se na odredbu članka 59. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku smatrajući da je trebalo radnje odvjetničkog vježbenika A. C. iz Odvjetničkog ureda R. i O. smatrati neprovedenim jer punomoćnik svoje nastupanje pred prvostupanjskim tijelom na usmenoj raspravi od 23. veljače 2007., nije osnažio dostavljanjem punomoći u određenom mu roku. Smatra da tužiteljici nije pružena mogućnost izjašnjavanja o svim činjenicama i okolnostima koje su važne za donošenje rješenja pa je povrijeđena i odredba članka 8. Zakona. Također ukazuje na pogrešnu primjenu članka 137. istog Zakona smatrajući da prvostupanjsko tijelo nije imalo ovlasti pozvati tužiteljicu na podnošenje predmetne dokumentacije pod prijetnjom gubitka prava kako je to učinilo dopisom od 1. listopada 2007., jer je moglo samo brže i lakše pribaviti dokumentaciju, a ukoliko stranka po pozivu nije dostavila traženu ispravu jer ju nije uspjela pribaviti tijelo koje vodi postupak trebalo je to učiniti po službenoj dužnosti. Također smatra da je prvostupanjsko tijelo povrijedilo i odredbu članka 14. navedenog Zakona, te smatra da su upravna tijela trebala pribaviti cjelokupnu dokumentaciju službenim putem, a ne samo djelomično. Ne slaže se s tumačenjem tuženog tijela da žalbeni navodi koji se odnose na propust prvostupanjskog tijela da u uvodu rješenja označi propis o nadležnosti tog tijela nisu od značaja za ishod postupka. Predlaže da Sud uvaži njezinu tužbu i poništi osporeno rješenje.

Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu ostaje u cijelosti kod razloga danih u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže tužbu odbiti.

Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu u odgovoru na tužbu ističe da odluka o oduzimanju predstavlja osnovu za pokretanje i vođenje postupka po Zakonu o naknadi. Ako je do oduzimanja došlo bez pravne osnove, vlasnici su odmah nakon oduzimanja dužni štititi svoje pravo vlasništva bilo u sudskom postupku ili zahtijevati od nadležnog upravnog tijela donošenje rješenja o oduzimanju i određivanju naknade. Ukoliko vlasnici takve korake nisu poduzeli, prešutno su dopustili da druga osoba, uključujući i državu, preuzme njeno vlasništvo te na temelju dosjelosti postane vlasnik njihovih nekretnina te se na takve slučajeve Zakon o naknadi ne primjenjuje. Tužiteljica nije niti u žalbi koju je uputila tuženom tijelu dostavila akt o oduzimanju donesen primjenom članka 2. Zakona o naknadi, te stoga upravno tijelo nije moglo pribaviti akt o oduzimanju, jer ga na isti nije upozorila sama tužiteljica kojoj je to prioritetna dužnost. Osim toga u postupku je nesporno utvrđeno da su predmetne nekretnine na temelju rješenja broj 50 raspravnog zapisnika i posjedovnog lista br. 88, u postupku osnivanja novih zemljišnih knjiga upisane kao društveno vlasništvo i to kao općenarodna imovina pod upravom NOO C., s pravom korištenja za šumariju C., koje je brisano rješenjem posl.br. Z-448/00, te su nekretnine upisane kao vlasništvo Republike Hrvatske. Tužiteljica nije tijekom prvostupanjskog, a niti tijekom drugostupanjskog upravnog postupka dostavila upravnim tijelima valjane isprave iz kojih bi bila razvidna osnovanost njezinog zahtjeva, a isto nije učinila niti uz tužbu.

Predlaže da Sud odbije tužbu tužiteljice kao neosnovanu.

Tužba nije osnovana.

Prema odredbi članka 1. stavka 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02.- u daljnjem tekstu: Zakon o naknadi) tim zakonom se utvrđuju uvjeti i postupak naknade za imovinu koja je prijašnjim vlasnicima oduzeta od strane jugoslavenske komunističke vlasti, a koja je prenesena u općenarodnu imovinu, državno, društveno ili zadružno vlasništvo (u daljnjem tekstu: društveno vlasništvo) konfiskacijom, nacionalizacijom, agrarnom reformom i drugim propisima i načinima navedenim u tom Zakonu.

Odredbom članka 2. stavka 1. istog Zakona, taksativno su navedeni propisi na temelju kojih je prijašnjim vlasnicima oduzimana imovina, a temeljem kojih se istima utvrđuje pravo na naknadu za imovinu oduzetu na teritoriju Republike Hrvatske. Prema stavku 2. tog članka Zakona, odredbe tog Zakona odnose se i na sve druge slučajeve u kojima je imovina oduzeta na temelju odluke o konfiskaciji, neovisno o tome koje tijelo je donijelo odluku o konfiskaciji i primjenom kojeg propisa je odluka o konfiskaciji donesena i izvršena.

Prema odredbi članka 3. navedenog Zakona, prijašnjem vlasniku utvrđuje se pravo na naknadu i za imovinu oduzetu presudama, odlukama, rješenjima i drugim aktima što su ih izdala vojna ili civilna tijela od 15. svibnja 1945. do donošenja ili u provedbi propisa iz članka 2. tog Zakona, kao i naknadu imovine oduzete bez pravnog osnova ili bez propisa. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, uvažavajući pri tome razloge iznesene u obrazloženju tog rješenja na kojima je tuženo tijelo utemeljilo svoju odluku, Sud nalazi da nije povrijedilo zakon na štetu tužitelja.

Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je tužiteljica podnijela zahtjev za naknadu oduzete imovine, odnosno nekretnine označene kao kč.br. 554 i 556, upisane u k.o. G., navodeći da će potrebne isprave dostaviti naknadno. Spisu predmeta prileže i povijesni zk.izvadak, te EOP izvadak za zk.ul.br. 3 k.o. G., oba od 25. siječnja 2007., iz kojih je razvidno da su predmetne nekretnine i to zkč.br. 554 šuma R. površine 135 rala i 1031 čhv (780585 m[2] ) i zkč.br. 556 šuma R. površine 123 rala i 437 čhv (709393 m[2] ) temeljem rješenja broj 50 raspravnog zapisnika i posjedovnog lista broj 88 u postupku osnivanja zemljišnih knjiga upisane kao općenarodna imovina pod upravom Narodnog odbora općine C., s pravom korištenja za korist Šumarije C., brisanim rješenjem suda posl.br. Z-448/00, te sada sa upisanim pravom vlasništva za korist Republike Hrvatske. Sukladno tome je tuženo tijelo pravilno zaključilo da u predmetnom slučaju nekretnina nije oduzeta temeljem propisa i akata navedenih u odredbama Zakona o naknadi, a što predstavlja uvjet za primjenu odredaba tog Zakona. Naime, i prema ocjeni ovog Suda, u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredaba Zakona o naknadi, a upisani korisnici odnosno njihovi pravni sljednici su u postupku osnivanja zemljišnih knjiga mogli štititi svoja prava, što su propustili učiniti. Naime, postupak osnivanja zemljišnih knjiga je redovni sudski postupak koji se provodi radi upisivanja zemljišta u katastarskoj općini za koju nisu osnovane zemljišne knjige uz sudjelovanje svih zainteresiranih osoba u tom postupku, pa tako i ovlaštenika prava na nekretnini koja je predmetom obnove.

Nadalje, tuženo tijelo je dalo opširan odgovor i na ostale žalbene navode tužiteljice s kojima se slaže i ovaj Sud. Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je tijelo prvog stupnja više puta obavještavalo tužiteljicu osobno o tijeku postupka te je tužiteljici dostavljen i zapisnik od 23. veljače 2007. i zatraženo očitovanje na isti. Također je pozivana na dostavu isprava u smislu članka 67. Zakona o naknadi uz napomenu da će se u protivnom odluka donijeti sukladno članku 137. Zakona o općem upravnom postupku. Tužiteljica, nesporno, nije pružila dokaze naznačene u citiranom članku, niti je uz žalbu pa tako niti tužbu dostavila bilo kakve dokaze koji bi doveli u sumnju utvrđenje upravnih tijela u ovom postupku.

Osim toga, budući je odredbom članka 65. stavka 1. Zakona o naknadi određeno da se postupak pokreće po zahtjevu stranke, da je odredbom članka 66. i 67. istog Zakona određeno što zahtjev treba sadržavati i koje dokaze treba priložiti tada se prema ocjeni Suda, a sukladno odredbi članka 137. Zakona o općem upravnom postupku, u konkretnom slučaju nedvojbeno radi o takvim dokazima koje je dužan ponuditi podnositelj zahtjeva.

Također nije osnovan niti prigovor vezan za povredu članka 207. Zakona o općem upravnom postupku u odnosu na propis o nadležnosti prvostupanjskog tijela, budući se tijelo u uvodu rješenja pozvalo na odredbu članka 209. Zakona o općem upravnom postupku i članka 69. Zakona o naknadi.

Imajući u vidu sve naprijed navedeno, Sud nalazi da osporenim rješenjem uz obrazloženje kakvo je njime dano nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 42. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 53/91., 9/92. i 77/92.) koji se primjenjuje temeljem članka 90. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10.) odbiti tužbu tužitelja kao neosnovanu.

U Zagrebu 5. srpnja 2012.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Franciska Dominković, v.r.

Lidija Vukičević Gašparović, v.r.