I Kž-123/2003-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 123/03-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Vesne Vrbetić i Marijana Svedrovića, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. R. M., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku od 19. prosinca 2002. godine broj K-21/02, u sjednici održanoj 21. srpnja 2004. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba opt. R. M. i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Županijski sud u Dubrovniku, presudom od 19. prosinca 2002. godine broj K-21/02 proglasio je krivim R. M. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona i na temelju istih zakonskih propisa osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca.

Na temelju čl. 76. KZ prema optuženiku je primijenjena sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti, koja na temelju čl. 75. st. 3. u svezi čl. 76. st. 2. KZ može trajati do prestanka razloga za njezinu primjenu, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne.

Na temelju čl. 82. KZ optuženik R. M. se na ime imovinske koristi pribavljene izvršenjem kaznenog djela obvezuje u roku od 15 dana pod prijetnjom prisilne ovrhe, platiti 5.000,00 kn.

Na temelju čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u nastavku ZKP) optuženik se u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1.-6. ZKP, dok će nagrada i ćeni iz sredstava proračuna.

nužni izdaci postavljenog branitelja biti pla

I Kž 123/03-3

Protiv te presude žali se optuženik po branitelju S. G., odvjetniku iz D., iz svih žalbenih osnova i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi od optužbe ili podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u pismenom podnesku od 3. travnja 2003. godine broj KŽ-DO-399/03, predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženik navodi da je presuda nerazumljiva i proturječna u razlozima i u postupku provedenim dokazima, te da se valjano ne može ispitati, što bi bilo djelomično parafraziranje bitne postupovne povrede iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, a ujedno navodi i da se pobijana presuda ne može temeljiti na iskazu svjedoka, sada pok. S. M., što bi ukazivalo na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. u svezi čl. 9. st. 2. ZKP.

U navedenom međutim, osuđenik nije u pravu s obzirom da na temelju čl. 331. st. 1. toč. 1. ZKP sud ima pravo pročitati iskaz svjedoka ako je ta osoba umrla, što u konkretnom slučaju nije sporno, pa stoga nije ostvarena postupovna povreda iz čl. 367. st. 2. ZKP. Navedena postupovna povreda nije ostvarena niti činjenicom da ispitivanju svjedoka M. u istražnom postupku nije nazočio optuženik i njegov branitelj s obzirom da prema čl. 198. st. 4. ZKP ispitivanju svjedoka mogu ali ne i moraju nazočiti tužitelj, okrivljenik i branitelj kada je vjerojatno da svjedok neće doći na glavnu raspravu, što međutim, tada nije bilo vjerojatno ili kad istražni sudac ustanovi da je to svrhovito ili kada je jedna od stranaka zahtijevala da bude nazočna ispitivanju, što sve nije bilo ostvareno. S obzirom da je svjedok u međuvremenu umro njegov iskaz je pročitan u skladu sa Zakonom o kaznenom postupku i podliježe ocjeni dokaza kao i svaki drugi dokaz proveden u ovom postupku. S obzirom da žalba ustvari samo osporava temeljenje pobijane presude na iskazu ovog svjedoka optuženik, iako navodi da se žali iz svih žalbenih osnova, žali se samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pa je stoga žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka neosnovana.

Nije osnovana niti žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Naime, opravdano prvostupanjski sud temelji pobijanu presudu na iskazu svjedoka S. M. koji je bio vrlo opširan i decidiran u iskazu, navodeći da je on dugi niz godina konzumirao opojnu drogu heroin, da je u mjesecu travnju ili svibnju 2001. godine upoznao optuženika i da ga je on ponekad častio heroinom, koji je i sam konzumirao što je svjedok znao, da bi mu nakon toga heroin prodavao, po jedan piz za 100,00 kn. Posebno je istaknuo da je u vremenu od svibnja 2001. godine do veljače 2002. godine od optuženika kupio najmanje 50 pizeva heroina plativši svakog po cijeni od 100,00 kn. Kontakt su uspostavljali mobitelom.

Ovakav okolnosan i detaljan iskaz svjedoka S. M. potvrđen je djelomično i ostalim provedenim dokazima budući iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka prim. dr. N. G. mr. sci. proizlazi da je optuženik ovisnik o opojnim drogama, heroinu, a iz izvoda iz kaznene evidencije i da je osuđivan zbog istovrsnih kaznenih djela što je očigledno svjedok znao, pa

I Kž 123/03-3

stoga prvostupanjski sud nema razloga da ne vjeruje i ostalom dijelu iskaza da mu je upravo optuženik prodavao drogu. Tim prije, što optuženik najprije, u istražnom postupku, poriče svoje poznanstvo sa svjedokom da bi na glavnoj raspravi ipak priznao da svjedoka poznaje, te da je istome na njegovo traženje, u nekoliko navrata u mjesecu svibnju 2001. godine, dao na uživanje opojnu drogu heroin odnosno da je istog time počastio, ali bez ikakve novčane naknade. Priznaje i da ga je susreo u studenom mjesecu 2001. godine, ali da je tada svjedok M. njega častio manjom količinom opojne droge.

Dakle, sve navedeno ukazuje na vjerodostojnost iskaza svjedoka M., za razliku od obrane optuženika koju prvostupanjski sud opravdano ne prihvaća, iz razloga navedenih u prvostupanjskoj presudi, a koje prihvaća i ovaj sud.

Žalbena tvrdnja optuženika da je odlučio definitivno raskinuti svoje veze sa sada pok. M. i osloboditi se ovisnosti o sada pok. M., koji ga je eksploatirao uzimajući od optuženika drogu bez naknade, zbog čega je svjedok izgubio stalan i besplatan izvor opskrbe i upravo stoga došao na sud i neosnovano teretio optuženika, da mu se osveti, nije ničim potkrijepljena i predstavlja samo tvrdnju radi tvrdnje, o kojoj optuženik nije govorio niti na glavnoj raspravi.

Opravdano prvostupanjski sud otklanja i saslušavanje predloženih svjedoka na alibi optuženika iz razloga jer optuženik ničim nije ukazao da bi cijelo vrijeme za koje se tereti bio izvan Republike Hrvatske, a povremena putovanja, ukoliko ih je i bilo i o kojima bi predloženi svjedoci trebali svjedočiti, nisu razlog koji bi isključivao tvrdnju svjedoka M. da mu je u označenom periodu prodao najmanje 50 pizeva heroina.

Iz navedenih razloga činjenično stanje je pravilno i u potpunosti utvrđeno, pa stoga nije osnovana žalba niti u tom dijelu, kao niti zbog povrede zakona, koji žalbeni osnov se posebno niti ne obrazlaže, a ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, na što je dužan paziti po službenoj dužnosti.

Ispitujući pobijanu presudu u odluci o kaznenoj sankciji i oduzimanju imovinske koristi, u smislu čl. 382. ZKP Vrhovni sud Republike Hrvatske je našao da je prvostupanjski injenice koje utječu na odabir visine i vrste kazne, cijeneći sud utvrdio i pravilno ocijenio sve č

optuženiku kao olakotno da je u vrijeme počinjenja djela bio smanjeno ubrojiv, da se radi o relativno mladoj osobi, a kao otegotno da je ranije osuđivan, u više navrata zbog istovrsnih kaznenih djela i izrekao mu kaznu, adekvatnu po vrsti i visini, kojom će se i po mišljenju ovog suda uz izrečenu sigurnosnu mjeru ostvariti svrha kažnjavanja.

Odluka o oduzimanju imovinske koristi je zakonita i pravilna.

Iz navedenih razloga, nisu osnovane žalbe zbog odluke o kaznenim sankcijama i odluke o imovinskoj koristi.

Iz svih navedenih razloga, na temelju čl. 387. ZKP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 21. srpnja 2004. godine.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

I Kž 123/03-3

Snježana Mrkoci, v.r.

Katica Jelić, v.r.