Revr-1728/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1728/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. B. S. iz Z., zastupane po punomoćniku D. R., odvjetniku u Z., protiv tuženika G. Z. sa sjedištem u Z., zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku u Odvjetničkom društvu P., R., L. & P. u Z., radi isplate plaće, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-3173/09-2 od 19. travnja 2011. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr-2390/08-37 od 1. srpnja 2009., u sjednici održanoj 15. prosinca 2015.

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tuženika kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 12.155,66 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako je to pobliže naznačeno u točki I/ izreke te je naloženo tužiteljici nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 4.949,50 kn (točka II/ izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijene su kao neosnovane žalba tužiteljice i žalba tuženika i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Protiv dijela drugostupanjske presude, i to onog koji se odnosi samo na troškove postupka, tuženik podnosi reviziju iz članka 382. stavka 2. točka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH - u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže preinačenje pobijane odluke na način da mu se dosudi daljnji parnični trošak u iznosu od 3.942,50 kn, a podredno ukidanje pobijane odluke o trošku i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema članku 382. stavak 2. ZPP-a, koji se u ovom predmetu primjenjuje na osnovi prijelaznog članka 53. stavak 1. i 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 57/11), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (članak 151. stavak 1. ZPP), o njima sud odlučuje u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 1. i 2. ZPP). Troškovi postupka mogu se ostvarivati isključivo u parnici u kojoj su i nastali i u pravilu samo dok ona traje.

Presudom sud odlučuje o zahtjevu koji se tiče glavne stvari i sporednih traženja (članak 325. ZPP), s tim da o tužbenom zahtjevu sud u pravilu odlučuje na temelju usmene, neposredne i javne rasprave (članak 4. stavak 1. ZPP). Međutim, troškovi postupka nisu "sporedna traženja" iz ove zakonske odredbe budući se o zahtjevu za naknadu parničnih troškova odlučuje i onda kada ih postavi stranka (tuženik) koja nije podnijela tužbu i koja uopće nema svog glavnog zahtjeva i sporednih tražbina, a čak i onda kada ih zahtijeva osoba koja nije stranka (umješač) u parnici (članak 154. stavak 1. ZPP).

Prema tome, dužnost naknade parničnih troškova posebna je imovinskopravna obveza propisana postupovnopravnim zakonskim odredbama i ona je kao takva neovisna od građanskopravnog odnosa o kojem se vodi parnica.

Zato se na zahtjev za troškove postupka, za razliku od ostalih sporednih tražbina (kao što su kamate i slično), uz ostalo, ne odnose ni postupovnopravna pravila o postojanju parnice (članak 194. ZPP) i preinaci tužbe (članak 190. ZPP). Iz toga slijedi zaključak da je zahtjev za naknadu parničnih troškova samostalan zahtjev o kojem se, za razliku od glavne stvari i sporednih tražbina ne raspravlja (članak 164. stavak 1. ZPP), već se odlučuje sukladno unaprijed propisanim procesnim pravilima.

Uostalom, zakonodavac odluku o troškovima razlikuje od drugih sporednih traženja koja potječu iz građanskopravnog odnosa o kojem se vodi parnica jer se odluka o troškovima postupka u presudi uvijek smatra rješenjem (članak 129. stavak 4. ZPP), dok se o sporednim tražbinama vezanim uz glavni zahtjev odlučuje presudom.

Člankom 400. stavak 1. ZPP-a, propisano je da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (članak 382. ZPP).

Navedena odredba odnosi se samo na ona rješenja kojima se prekida litispendencija i pravomoćno dovršava parnični postupak, kao što su primjerice rješenje o povlačenju tužbe, rješenje o obustavi postupka te rješenja o odbacivanju tužbe iz članka 282. stavak 1. ZPP-a.

Prema tome, ako rješenje o troškovima postupka nije rješenje kojim se pravomoćno odlučuje o tužbi, odnosno predmetu spora, tada se takvo rješenje ne može pobijati revizijom budući se ona, kao izvanredni pravni lijek, može podnijeti samo protiv rješenja drugostupanjskog suda kojima se parnični postupak pravomoćno dovršava odlukom o biti stvari.

Slijedom toga, u ovom slučaju nije ispunjena temeljna postupovnopravna pretpostavka o kojoj ovisi dopustivost revizije budući rješenje o troškovima postupka ne spada u rješenja iz članka 400. stavak 1. ZPP-a, stoga za ocjenu o dopuštenosti revizije u konkretnom slučaju nije odlučno radi li se o reviziji u sporu u kojemu bi revizija inače bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (članak 382. ZPP).

Takvo je pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela VSRH pod br. Su- IV-19/15-19 od 16. studenog 2015.

Iz tih je razloga, primjenom odredbe iz članka 392. stavak 1. i članka 400. stavak 3.

ZPP-a, valjalo riješiti kao u izreci.

Zagreb, 15. prosinca 2015.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.