Rev-665/2017-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 665/17-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika B. P. iz L., OIB. …, zastupanog po punomoćniku V. K., odvjetniku u R., protiv tuženika-protutužitelja D. P. iz L., OIB: …, zastupanog po punomoćniku B. Z., odvjetniku u P., radi iseljenja i predaje posjeda te radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja-protutuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola posl. broj Gž- 3987/14-4 od 21. studenoga 2016. kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Labinu posl. broj P-175/10 od 25. kolovoza 2014. i o reviziji tuženika- protutužitelja protiv rješenja o naknadi parničnog troška sadržanog u presudi Županijskog suda u Puli-Pola posl. broj Gž-3987/14-4 od 21. studenoga 2016., u sjednici održanoj 9. svibnja 2017.,

r i j e š i o j e:

I. Revizija tužitelja-protutuženika odbacuje se kao nedopuštena.

II. Revizija tuženika-protutužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

III. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku D. P., OIB: …, da iseli iz kuće sagrađene na k.č. 51/ZGR sa 690 m2 upisana u z.k. ul. 179 k.o. K., te da istu slobodnu od osoba i stvari preda tužitelju, sve u roku od 15 dana."

II. Prihvaća se protutužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"I. Tužitelj-protutuženik, B. P., OIB: …, dužan je isplatiti tuženiku-protutužitelju, D. P., OIB: …, novčani iznos od 122.149,10 kn, (stodvadesetdvijetisućestočetrdesetdevet kuna i deset lipa) sa zakonskim zateznim kamatama u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnje dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena teku od dana presuđenja, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da tuženik-protutužitelj, D. P., OIB: …, ima pravo zadržanja nekretnine k.č. 51/ZGR upisana u z.k. ul. 179 k.o. K. sve dok mu tužitelj – protutuženik, B. P., OIB: …, ne isplati novčani iznos od 122.149,10 kn (stodvadesetdvijetisućestočetrdesetdevet kuna i deset lipa), sa zakonskim zateznim kamatama u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poen teku od dana presuđenja, pa do isplate.

III. U preostalom dijelu odbija se tužbeni zahtjev.

IV. Svaka strana snosi svoje troškove postupka koji se odnose na zastupanje punomoćnika, dok je tužitelj, protutuženik B. P. dužan snositi troškove sudske pristojbe na presudu u iznosu od 1.571,50 kn (tisućupetstosedamdesetjednakuna pedesetlipa).

V. Tužitelj-protutuženik B. P. kuna) na žiro račun Općinskog suda u Labinu broj IBAN …, Model …, poziv na broj …u roku od 15 dana."

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbijanjem žalbe tužitelja-protutuženika i djelomičnim odbijanjem žalbe tuženika- protutužitelja kao neosnovane, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Labinu, posl.br. P- 175/10 od 25. kolovoza 2014. godine u toč. I., II, III, u dijelu toč. IV , kojom je tužitelj– protutuženik dužan snositi troškove sudske pristojbe u iznosu od 1.571,50 kuna, i u toč. V. izreke.

II. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika–protutužitelja preinačuje se rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano pod toč. IV izreke presude Općinskog suda u Labinu, posl.br. P-175/10 od 25. kolovoza 2014. godine, u dijelu u kojem je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove, na način da isto, sada u tom dijelu preinačeno, glasi:

"Nalaže se tužitelju-protuženiku da tuženiku–protutužitelju naknadi trošak parničnog postupka isplatom novčanog iznosa od 3.031,60 kuna u roku od 15 dana, u preostalom dijelu zahtjevi za naknadu troškova parničnog postupka odbijaju kao neosnovani."

III. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužitelja-protuženika i tuženika–protutužitelja za naknadu troška ovog žalbenog postupka."

Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) podnio tužitelj- protutuženik naznačivši sljedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

1. Da li sud ima potrebnih stručnih saznanja da bi mogao ocijeniti koji od izvedenih radova predstavljaju nužne, koji korisne, a koji luksuzne troškove odnosno da li sud može bez nalaza i mišljenja vještaka po pitanju koji izvedeni radovi predstavljaju nužne, koji korisne, a koji luksuzne troškove, utvrditi vrste istih troškova po slobodnoj ocijeni suda?,

2. Da li vjerovnik ima pravo zadržanja dužnikove stvari u slučaju kad dužnik zahtijeva da mu se vrati stvar koja je izašla iz njegova posjeda, protiv njegove volje?.

Tuženik-protutužitelj u odgovoru na reviziju tužitelja-protutuženika osporava dopuštenost te revizije.

Protiv rješenja o naknadi parničnog troška sadržanog u predmetnoj drugostupanjskoj presudi i to u dijelu u kome nije prihvaćen zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu parničnog troška preko iznosa od 3.031,60 kn, reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP podnio tuženik-protutužitelj.

Tužitelj-protutuženik nije podnio odgovor na reviziju tuženika-protutužitelja.

Revizija tužitelja-protutuženika nije dopuštena.

Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji st. 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U reviziji tužitelja-protutuženika naznačeno pravno pitanje pod red. br. 1. nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Ovo stoga što odgovor na to pitanje ovisi o pojedinostima svakog konkretnog slučaja. Člankom 250. ZPP je propisano da će sud izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.

O pojedinostima svakog konkretnog slučaja ovisi da li je za utvrđivanje ili razjašnjenje određene činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže (a uslijed čega bi bilo potrebno provesti vještačenje).

Niti u reviziji tužitelja-protutuženika pravno pitanje naznačeno pod red. br. 2. nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Naime, pobijana drugostupanjska presuda nije niti utemeljena na pravnom shvaćanju da bi vjerovnik imao pravo zadržanja dužnikove stvari i u slučaju kad dužnik zahtijeva da mu se vrati stvar koja je izišla iz njegovog posjeda protiv njegove volje.

Nižestupanjski sudovi nisu niti utvrdili da bi predmetna nekretnina izišla iz posjeda tužitelja-protutuženika protiv njegove volje. Čak štoviše, nižestupanjski sudovi su utvrdili da je tuženik-protutužitelj pošten posjednik s obzirom da mu je tužitelj-protutuženik omogućio stanovanje u predmetnoj nekretnini te mu pored toga dao suglasnost da izvrši i adaptaciju predmetne nekretnine.

S obzirom na izneseno predmetnu reviziju tužitelja-protutuženika valjalo je odbaciti kao nedopuštenu i to na temelju odredbe čl. 392. b. st. 3. ZPP.

Niti revizija tuženika-protutužitelja nije dopuštena.

Reviziju tuženika-protutužitelja valja razmotriti u svijetlu:

- odredbe čl. 129. st. 5. ZPP prema kojoj: "Odluka o troškovima u presudi smatra se rješenjem.",

- odredbe čl. 400. st. 1. ZPP prema kojoj: "Stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382.)."

Sukladno tim odredbama ZPP, revizija bi bila dopuštena protiv drugostupanjskog rješenja o parničnom trošku ako bi to rješenje imalo značaj rješenja iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP kojim je postupak pravomoćno završen.

Međutim, obzirom da parnica počinje teći samo u odnosu na predmet (meritum) spora i (po prirodi stvari) samo za ovog (glede kojeg jedino teče) može i završiti, a imajući na umu i da se samo u svezi predmeta (merituma) spora ispituje dvostruka litispendencija i identitet spora (tako da je, primjerice, samo glede njega dopuštena i objektivna preinaka zahtjeva), to je za zaključiti:

- da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet (meritum) spora, odnosno (time) da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima se prekida litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora,

- da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), oni o kojima se samo odlučuje "u presudi ili rješenju kojim se završava postupak" (čl. 164. st. 4. ZPP), ali odluka o njima (upravo prema smislu te odredbe čl. 164. st. 4. ZPP) nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koje bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP.

Izloženo shvaćanje o nedopuštenosti revizije protiv pravomoćnog rješenja o parničnom trošku prihvaćeno je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. studenoga 2015. i glasi: "Pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija".

S obzirom na izneseno predmetnu reviziju tuženika-protutužitelja valjalo je odbaciti kao nedopuštenu i to na temelju odredbe čl. 392. b. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP.

Zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju tužitelja-protutuženika je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP, jer je ocijenjeno u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke povodom revizije tužitelja-protutuženika.

Zagreb, 9. svibnja 2017.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.