Legislator Case Law & Legislation
Rev-925/2001-2 AI generated

Supreme Court allows labor dispute appeal due to missing knowledge date and procedural error.

Case Number Rev-925/2001-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia overturned lower court judgments regarding a labor dispute over an employee's consent to termination. The plaintiff argued the defendant failed to provide consent, while the defendant claimed the statute of limitations had expired. The court found the lower courts erred by not specifying when the plaintiff learned of the final breach of duty, a fact essential for calculating the limitation period. Consequently, the case was remanded for retrial due to a significant procedural violation.

Legislator headnote

AI generated

čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku; čl. 394. st. 1. Zakona o parničnom postupku: A court decision is void if it fails to state the date the plaintiff learned of the final breach of duty, as this fact is decisive for determining the expiration of the limitation period for seeking consent.

Keywords

AI generated
labor dispute statute of limitations procedural violation consent to termination remand for retrial knowledge date discipline breach

Cited Legislation

AI generated
čl. 4. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku
Ostvaren je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku – ZPP (“Narodne novine” br.
čl. 394. st. 1. Zakona o parničnom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-925/01-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmana, kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića i Petra Milasa, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. d.d. O., protiv tuženika Sindikat trgovine Hrvatske, radi nadomještanja suglasnosti na otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 20. siječnja 2000. br. Gž-49/00-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 10. studenog 1999. br. I Pr-502/99-9, u sjednici održanoj dana 11. srpnja 2001.

r i j e š i o j e:

Ukidaju se nižestupanjske presude – presuda Županijskog suda u Osijeku od 20. siječnja 2000. br. Gž-49/00-2 i presuda Općinskog suda u Osijeku od 10. studenog 1999. br. I Pr-502/99-9 i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

“Nadomješta se suglasnost na otkaz ugovora o radu zaposleniku Z.M. koja je uskraćena očitovanjem tuženika Sindikat t. H. Z., od 31. svibnja 1999. godine.”

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizija bude prihvaćena i pobijana presuda ukinuta, te predmet vraćen na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže da revizija bude odbačena kao nedopuštena tvrdeći da se radi o reviziji protiv presude protiv koje se prema odredbi iz čl. 4. st. 2. Zakona o

izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 112/99) revizija ne može podnijeti.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Suprotno navodima odgovora na reviziju revizija je dopuštena neovisno o tome što se radi o radnom sporu u kojem revizija nije uvijek dopuštena, već se pitanje njezine dopuštenosti ocjenjuje obzirom na vrijednost predmeta spora, jer u predmetnoj tužbi ta vrijednost nije naznačena, a taj nedostatak tužbe nije otklonjen.

Ostvaren je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku – ZPP (“Narodne novine” br. 53/91 i dr.) na koju se u reviziji opisno ukazuje.

Osporavajući osnovanost tužbenog zahtjeva kojim se traži donošenje sudske odluke koja će nadomjestiti suglasnost tuženika na izvanredni otkaz ugovora o radu radniku Z.M. uskraćenu očitovanjem tuženika od 31. svibnja 1999. godine, tuženik je između inih prigovora istakao i prigovor prekluzije, jer da se tužitelj obratio sindikatu za davanje suglasnosti 28. svibnja 1999., a da je prema pisanim dokazima tužitelja zadnja povreda radne obveze od strane radnika počinjena 07. svibnja 1999. godine i da je stoga protekao rok od 15 dana za traženje suglasnosti i podnošenje predmetne tužbe.

Taj prigovor sudovi su ocijenili neosnovanim uz potpuno nerazumljivo obrazloženje da se radi “o kontinuitetu vršenja povreda radnih obveza gdje je zadnja povreda bila krajem travnja 1999., odnosno točnije 30. travnja 1999. godine, 06. svibnja 1999. i 07. svibnja 1999. a radi se o vrsti disciplinskog djela koji ima karakter produženog kršenja radnih dužnosti.” (citat iz prvostupanjske presude).

Da bi se mogao ocijeniti rečeni prigovor odlučna je činjenica kada je tužitelj saznao za činjenice na kojima temelji svoju tvrdnju da je radnik počinio osobito tešku povredu radne obveze zbog koje bi mu bilo opravdano dati izvanredni otkaz ugovora o radu, a ako bi se i radilo “o vrsti disciplinskog djela koje ima karakter produženog kršenja radne dužnosti” prekluzivni rok je počeo teći od saznanja za posljednju povredu radne obveze.

Budući se u obrazloženju presuda ne navodi kada je tužitelj saznao za počinjenje posljednje povrede radne obveze, dakle u obrazloženju presuda nema razloga o navedenoj odlučnoj činjenici, a što predstavlja nedostatak kod kojeg se presude ne mogu ispitati, ostvarena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP.

Radi toga je temeljem odredbe iz čl. 394. st. 1. ZPP nižestupanjske presude valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Pri tome treba reći i ukazati da kao dan saznanja poslodavca za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji treba uzeti dan kada je za tu činjenicu saznala osoba nadležna za

donošenje odluke, pri čemu to saznanje ne mora biti neposredno, već se može izvesti iz saznanja osobe koja ju je o tome bila dužna izvijestiti.

U Zagrebu, 11. srpnja 2001. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v. r.