High Court dismisses appeal on administrative costs, confirming first instance court's partial award and VAT calculation rules.
Legislator summary
AI generatedThe High Administrative Court dismissed the plaintiff's appeal against the first-instance court's decision regarding administrative litigation costs. The plaintiff argued for a higher cost award and questioned the VAT calculation on travel expenses, claiming the first instance court failed to clarify its reasoning. The court ruled that the first instance correctly applied the law by excluding VAT on material travel costs and rejecting the filing fee for a submission that did not introduce new decisive facts.
Legislator headnote
AI generatedčl. 79. ZUS; čl. 67. ZUS; VAT is calculated only on legal acts, not material expenses; submissions without new decisive facts are not reimbursable.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Poslovni broj: Usž-3035/23-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Lidije Rostaš, članova vijeća, te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice N. S. iz Z., koju zastupa opunomoćenica J. K., odvjetnica u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreza na dodanu vrijednost za stjecanje novog prijevoznog sredstva, radi troškova upravnog spora, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv točke II. presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 UsI-896/2023-5 od 18. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 28. veljače 2024.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje točka II. presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 UsI-896/2023-5 od 18. rujna 2023. u dijelu kojim se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora odbija.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda se u točki I. izreke poništava rješenje tuženika klasa: UP/II-415-05/22-01/57, urbroj: 513-04-22-4 od 22. rujna 2022. i rješenje Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Z., Carinskog ureda Z., klasa: UP/I-410-19/21-19/62919, urbroj: 513-02-3017/36-22-6 od 1. ožujka 2022. U točki II. izreke te presude se nalaže tuženiku naknaditi tužiteljici troškove upravnog spora u ukupnom iznosu od 726,70 eura/5.475,32 kn u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima upravnog spora. U preostalom dijelu se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora odbija.
2. Protiv dijela točke II. izreke pobijane presude, u kojem se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora, iznad dosuđenog iznosa, u preostalom dijelu odbija, tužiteljica je podnijela žalbu u kojoj u bitnom ističe razloge zbog kojih smatra da odluka o troškovima nije zakonita, a niti je valjano obrazložena. Tužiteljica smatra da nije jasno na koji način je prvostupanjski sud utvrdio iznos dosuđenog troška. Dodaje da je u troškovniku predanom na ročištu dana 11. rujna 2023. specificirala tražene troškove, a da bi dosuđeni iznos trebao biti 785,16 eura, a ne dosuđeni iznos od 726,76 eura. Tužiteljica posebno ističe da nije jasno zbog čega porez na dodanu vrijednost nije obračunat u odnosu na cjelokupni iznos dosuđenih troškova. Tužiteljica dalje u žalbi daje osvrt i na odluku o troškovima kojim se odbija zahtjev za naknadu troška za sastav podneska od 9. veljače 2023., a pobliže iznosi razloge zbog kojih smatra da je navedeni trošak neosnovano odbijen. Dalje u žalbi tužiteljica iscrpno navodi i obrazlaže razloge zbog kojih smatra da joj pripada trošak u većem iznosu od dosuđenog, a daje osvrt i na uvjete putovanja javnim prijevozom, kao i vrijeme izbivanja iz pisarnice, a s koje osnove su smatra nastali troškovi veći od dosuđenih.
Tužiteljica predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu te preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i zahtjev za naknadu troška upravnog spora usvoji u cijelosti, a podredno da predmet vrati na ponovni postupak. Tužiteljica u žalbi traži i trošak sastava žalbe uz pripadajući porez na dodanu vrijednost u pobliže naznačenom iznosu.
3. Žalba nije osnovana.
4. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je odluka o troškovima upravnog spora (točka II. izreke) donesena na temelju odredaba članka 79. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS), te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. – dalje: Tarifa).
5. Dalje iz obrazloženja pobijanog dijela presude proizlazi da su tužiteljici priznati troškovi zastupanja po odvjetnici i to za sastav tužbe u iznosu od 199,00 eura/1.499,35 kn, pristup na ročište 11. rujna 2023. u iznosu od 199,00 eura/1.499,35 kn, a vezano uz delegirani predmet, trošak javnog prijevoza u visini cijene autobusne karte u smjeru Zagreb-Rijeka-Zagreb u iznosu od 30,20 eura/227,54 kn i pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja u iznosu od 199,00 eura/1.499,35 kn, odnosno u ukupnom iznosu od 726,70 eura/5.475,32 kn. Također iz obrazloženja pobijane odluke o troškovima upravnog spora proizlazi da je tužiteljica odbijena za trošak sastava podneska od 9. veljače 2023.
6. U osvrtu na žalbene navode valja reći da i prema ocjeni ovog Suda trošak sastava navedenog podneska od 9. veljače 2023. ne predstavlja opravdani trošak u smislu članka 79. stavka 1. ZUS-a, jer tužiteljica u tom podnesku ne iznosi činjenice koje nije već istaknula u tužbi, odnosno ne navodi relevantne razloge koji bi bili odlučni za ishod upravnog spora. U odnosu na dosuđeni trošak javnog prijevoza i trošak za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja, porez na dodanu vrijednost nije obračunat, jer se sukladno odredbama Tarife, porez na dodanu vrijednost obračunava na radnje u postupku, a ne i u odnosu na druge troškove (u konkretnom slučaju materijalne troškove s osnove delegacije predmeta), o čemu je ovdje riječ. 7. Stoga prvostupanjski sud pravilno u odnosu na dio dosuđenog troška (za javni prijevoz i priznate troškove izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja) nije obračunao porez na dodanu vrijednost, a osnovano je odbio priznati tužiteljici i traženi trošak za sastav podneska od 9. veljače 2023., a zbog čega je u tom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora odbio.
8. Slijedom iznesenog, ovaj Sud je, utvrdivši da tužiteljica žalbenim navodima nije s uspjehom osporila odluku o troškovima, odnosno pravilnost i zakonitost pobijanog dijela prvostupanjske presude, pozivom na odredbu članka 74. stavka 1., vezano uz članak 67. stavak 3. ZUS-a, odlučio kao u izreci. Odluka o trošku žalbenog postupka je utemeljena na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, odnosno zahtjev tužiteljice je odbijen, jer je žalba tužiteljice odbijena kao neosnovana.
U Zagrebu 28. veljače 2024.
Predsjednik vijeća
Ante Galić v.r.