Revr-435/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 435/05-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, mr. sc. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. C. iz K. G., zastupanog po punomoćnicima V. L. i Ž. V., odvjetnicima u S., protiv tuženice INA- Industrija nafte d.d. Z., radi utvrđenja odluke o otkazu ugovora o radu nedopuštenom, rješavajući reviziju tuženice izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 17. ožujka 2005. godine, broj Gž-381/05, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 17. rujna 2004. godine, broj P-1744/03, u sjednici održanoj dana 25. travnja 2006. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tuženice i ukida presuda Županijskog suda u Splitu od 17. ožujka 2005. godine, broj Gž-381/05 i presuda Općinskog suda u Splitu od 17. rujna 2004. godine, broj P-1744/03 i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja poništena je odluka tuženika broj … od 31. srpnja 2003. godine, kojom je tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu broj … od 01. siječnja 1998. godine, s pripadajućim anexom broj … od 01. siječnja 2002. godine, te je tuženici naloženo vratiti tužitelja na poslove i radne zadatke koje je obavljao prije donošenja odluke o otkazu.

Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog tužitelja radi donošenja privremene mjere kojim je zatražio privremeno vraćanje na rad, na poslove koje je obavljao prije donošenja nezakonite odluke, te sa zahtjevom da mu podredno tuženica plaća naknadu za vrijeme radnog spora zbog uzdržavanja članova obitelji.

Ujedno je istom odlukom naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.586,00 kn.

Presudom i rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana, pa je gore navedena presuda i odluka o parničnom trošku iz rješenja tog suda, potvrđena.

Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, pa je gore navedeno rješenje suda prvog stupnja potvrđeno u dijelu kojim je tužitelj odbijen s prijedlogom osiguranja tražbine određivanjem privremene mjere.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja i odluke o parničnom trošku, reviziju je izjavila tuženica pozivajući se na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predlaže tako tuženica, da se prihvati revizija i nižestupanjske odluke ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno da se nižestupanjske odluke preinače tako što bi se odbio tužbeni zahtjev i naložilo tužitelju naknaditi parnični trošak tuženici.

Protivna strana na reviziju nije odgovorila.

Revizija je osnovana.

U postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a koja je utvrđenja prihvatio i sud drugog stupnja, da je

- tuženica dana 28. srpnja 2003. godine uputila sindikalnom povjereniku kod tuženice, dopis kojim ga je izvijestila o namjeravanim odlukama izvanrednog otkazivanja ugovora o radu i privremenom udaljenju s radnog mjesta, među ostalim i tužitelja,

- da je tuženica odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju donijela 31. srpnja 2003. godine,

- da je izvanredni otkaz ugovora o radu uručen tužitelju dana 02. kolovoza 2003. godine,

- da se sindikalni povjerenik očitovao dana 02. kolovoza 2003. godine u pravcu da nije suglasan s namjerom otkazivanja.

Sudovi nižeg stupnja, a imajući na umu odredbu iz čl. 145. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/02 i 114/03 – dalje ZR) nalaze odluku tuženice ništavom, iz razloga jer je odluka o otkazu donesena prije isteka roka unutar kojega se sindikalni povjerenik trebao očitovati o namjeravanoj odluci otkazivanja.

Pogrešan je takav zaključak nižestupanjskih sudova. Ovo stoga jer je tuženica zatražila prethodno očitovanje sindikalnog povjerenika (koji obavlja funkciju radničkog vijeća koje nije izabrano kod tuženice) o namjeravanoj odluci otkazivanja, između ostalih i tužitelja. Stoga okolnost da je tuženica odluku o otkazivanju donijela prije isteka roka za očitovanje sindikalnog povjerenika, sama po sebi ne čini odluku o otkazu ništavom, pozivom na čl. 145. st. 11. ZR-a.

Kako su sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa propustili utvrditi druge odlučne činjenice za ocjenu pravilnosti u primjeni materijalnog prava glede zakonitosti i dopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu tužitelju, to je valjalo iz tog razloga prihvatiti reviziju tuženice i nižestupanjske odluke ukinuti u odluci o glavnoj stvari i troškovima postupka, te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, pozivom na odredbu iz čl. 395. st. 2. ZPP.

U Zagrebu, 25. travnja 2006. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.