I Kž-52/2003-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-52/03-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa, Zlate Lipnjak Bosanac, mr. Branka Zmajevića i Ante Potrebice, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zlatka Gledeca, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene A. Š. zbog kaznenog djela iz 90. Kaznenog zakona (NN 110/97; 27/98 i 129/00), odlučujući o žalbi optuženice podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, od 10. listopada 2002. godine, br. K-2/02, u sjednici održanoj dana 18. prosinca 2003. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Pavla Vidića,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba optužene A. Š. i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom proglašena je krivom A. Š. što je počinila kazneno djelo iz čl. 90. Kaznenog zakona, te je temeljem istog zakonskog propisa, uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne iz čl. 57. st. 1. i 2. toč. d/ osuđena na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i devet mjeseci, u koju kaznu joj je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 15. rujna do 08. listopada 2001. godine. Istom presudom prema optuženici je izrečena sigurnosna mjera, temeljem čl. 76. Kaznenog zakona, obaveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, dok je u odnosu na troškove kaznenog postupka imenovana oslobođena plaćanja istih.

Protiv te presude žalbu je podnijela optužena A. Š. po branitelju R. D. D., odvjetnici iz K., žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kaznenim sankcijama. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno da se pobijana presuda preinači.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Sukladno čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97; 27/98; 58/99; 112/99 i 58/02, u nastavku Zakon o kaznenom postupku), spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba optuženice nije osnovana.

U odnosu na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, ispravno tvrdi žaliteljica da je, nakon prihvaćanja blagodati ne svjedočenja od strane supruga optuženice, iz psihijatrijskog nalaza i mišljenja valjalo izdvojiti dio u kome se citira njegov iskaz. Međutim, ova povreda nema značaj bitne povrede u smislu čl. 367. st. 2. ili 3. Zakona o kaznenom postupku. Da bi uočena povreda imala taj značaj, bilo bi potrebno da se pobijana presuda temelji na takvom dokazu, odnosno da je isti dokaz utjecao ili mogao utjecati na prvostupanjsku presudu.

Kako se međutim prvostupanjska presuda temelji na objektivno utvrđenim okolnostima provedenim medicinskim vještačenjem, kako u pogledu broja povreda koje je zadobio oštećenik, tako i u pogledu njihovih karakteristika (smjer i dubina ubodnih kanala), a koje okolnosti su potvrđene iskazima ispitanih svjedoka N. F., P. V. i B. Š., koji su prepričali kazivanje same optuženice nakon počinjenja kaznenog djela, te čiji iskazi se uklapaju u objektivno utvrđeni broj zadobivenih povreda kod oštećenika, to konstatacije iz psihijatrijskog nalaza i mišljenja koje se odnose na opis samog učina optuženice, niti su dokaz na kome se temelji pobijana presuda, a nije niti utjecao ili, obzirom na ostale provedene dokaze, mogao utjecati na prvostupanjsku presudu.

U odnosu na žalbeni osnov povrede kaznenog zakona, odnosno pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žaliteljica nudi drugačiju vrijednosnu ocjenu obrane same optuženice.

Međutim, u tome dijelu prvostupanjski sud je dao valjane i potpune razloge zašto ne prihvaća obranu optuženice kao istinitu i točnu, koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj Vrhovni sud kao sud drugog stupnja.

Naime, nakon utvrđenog broja zadobivenih povreda kod oštećenika, kao i pozicije, te smjera i dubine ubodnih kanala, koju okolnost prvostupanjski sud valjano povezuje sa iskazima svjedoka N. F., P. V. i B. Š. sud ispravno otklanja obranu optužene. Upravo obzirom na ovakvo utvrđenje ispravan je zaključak prvostupanjskog suda o nemogućnosti povređivanja oštećenika na način kako je to opisala sama optuženice (samonabadanjem oštećenika na nož koji je držala u ispruženoj ruci). Jednako tako prvostupanjski sud je, obzirom na ranije navedene izvedene dokaze, te nalaz i mišljenje vještaka psihijatra s jedne strane, kao i iskaze svjedoka na okolnosti ranijih međusobnih odnosa optuženice i oštećenika, ispravno isključio i da bi postupanje optuženice bilo u nužnoj obrani, kao i da bi njeno postupanje bilo rezultat njenog postupanja na mah (list 5 i 6 presude), koju argumentaciju u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

U odnosu na odluke o kaznenim sankcijama prvostupanjski sud je potpuno utvrdio i ispravno vrednovao sve okolnosti odlučne na odmjeravanje kazne optuženici, te ju je primjenom odredaba o ublažavanju kazne ispod posebnog minimuma osudio na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i devet mjeseci. Navod žaliteljice kako nije dokazano da bi kazneno djelo bilo počinjeno s namjerom, te da je zbog toga kazna neprimjereno visoka u naravi predstavlja osporavanje prvostupanjske presude u odnosu na ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja, na što je ranije već odgovoreno.

Također, ispravno prvostupanjski sud optuženici izriče i sigurnosnu mjeru obaveznog liječenja od ovisnosti od alkohola. Naime, pogrešno zaključuje žaliteljica da nije bilo osnove za takvu mjeru, jer da je kod nje utvrđena koncentracija od 0,49 promila apsolutnog alkohola u krvi. U tome dijelu prvostupanjski sud opravdano prihvaća nalaz i mišljenje vještaka psihijatra, koji utvrđuje da kod optuženice postoji alkoholna bolest (list 121 spisa), te da ista u kombinaciji sa njenim stupnjem duševne zaostalosti uz psihoorganski poremećaj postoji bojazan ponavljanja sličnih kaznenih djela i u budućnosti.

Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih optuženica pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz čl. 379. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 387. Zakona o kaznenom postupku presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 18. prosinca 2003. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlatko Gledec, v.r.

Katica Jelić, v.r.