Supreme Court dismisses employee's reinstatement claim due to concealed health issues and employer's valid termination grounds.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia partially overturned lower court rulings regarding an employee's wrongful termination. While the employee claimed health issues prevented him from working, the court found he concealed his condition and failed to notify his supervisor of his inability to perform duties before the dismissal. Consequently, the court rejected the request to reinstate the employee and ordered him to pay the employer's procedural costs.
Legislator headnote
AI generatedČlanak 395. stavak 2. Zakona o radu; Članak 154. stavak 1. Zakona o postupku radnih sporova: An employer is justified in terminating an employment contract if the employee concealed a health condition that rendered them unfit for work, thereby negating the employee's claim of wrongful dismissal.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Revr 533/11-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja G. L. iz B., i drugotužiteljice M. L. iz P., kao pravnih slijednika M. L. iz B., oboje zastupani po punomoćniku D. G., odvjetniku u Z., protiv tuženika H. – H. p. d.d. iz Z., koju zastupa punomoćnik M. D., odvjetnik u Odvjetničkom društvu D. i partneri iz Z., radi otkaza ugovora o radu i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-885/10 od 18. siječnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2214/08 od 2. studenoga 2009. ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2214/08 od 18. veljače 2010., u sjednici održanoj 21. veljače 2012.,
p r e s u d i o j e:
Prihvaća se revizija tuženika te se preinačuje presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-885/10 od 18. siječnja 2011. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2214/08 od 2. studenog 2009. ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2214/08 od 18. veljače 2010. u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev (st. I. i II. izreke) i sudi:
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje da odluke tuženika H. – H. p. d.d. iz Z., …, broj … od 21. veljače 2002. broj … od … 2002. o otkazu ugovora o radu broj … od … 2001. tužitelju nisu dopuštene i da radni odnos tužitelja nije prestao te da se naloži tuženiku vratiti tužitelja na posao na radno mjesto izvršitelja radnog procesa 5 uručenje pošiljaka (poštar) te mu isplatiti bruto plaću u ukupnom iznosu od 350.627,19 kn sa pripadajućim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku od dana navedenih u st. II. izreke.
Nalaže se tužiteljima da tuženiku naknade trošak postupka u iznosu od 79.608,50 kn u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 2. studenoga 2009. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.
Obrazloženje
Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2214/08 od 2. studenoga 2009. utvrđeno je da odluke tuženika pobliže označene u st. I. izreke nisu dopuštene i da radni odnos tužitelja nije prestao te je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na posao na radno mjesto izvršitelja radnog procesa 5 uručenje pošiljaka „poštar“ te isplatiti tužitelju bruto plaće u ukupnom iznosu 350.627,19 kn sa pripadajućim zateznim kamatama pobliže označenim u st. II. izreke.
U st. III. izreke odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 11.790,99 kn te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 52.072,35 kn sa pripadajućim zateznim kamatama od 2. studenoga 2009. do isplate (st. IV. izreke), te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 1.950,48 kn sa pripadajućim zateznim kamatama od 2. studenoga 2009. do isplate stavak V. izreke.
Rješenjem je odbijen prijedlog tužitelja da sud u ovoj pravnoj stvari izda privremenu mjeru.
Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2214/08 od 18. veljače 2010. ispravljena je prvostupanjska presuda.
Županijski sud u Zagrebu je presudom poslovni broj Gžr-885/10 od 18. siječnja 2011. potvrdio prvostupanjsku presudu ispravljenu rješenjem broj Pr-2214/08 od 18. veljače 2010. poslovni u dosuđujućem dijelu (st. I., II. i IV. izreke).
Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede odredaba parničnog postupka i predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu, te odbije tužbeni zahtjev u cijelosti ili prihvati reviziju i ukine obje nižestupanjske presude te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i traži trošak revizije.
U odgovoru na reviziju tužitelj M. L. je predložio da ovaj sud odbije reviziju kao neosnovanu.
Punomoćnik tužitelja obavijestio je sud da je tužitelj umro 31. srpnja 2011. te su njegovi nasljednici G. L. i M. L. preuzeli ovaj parnični postupak u smislu čl. 215. ZPP.
Revizija je osnovana.
Primjenom odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), a koja se temeljem odredbe čl. 53. st. 4. u svezi čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP koja nije ostvarena.
Postoji revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koji ukazuje revident.
Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrde nedopuštenima odluke tuženika o otkazu ugovora o radu pobliže označene u st. I. prvostupanjske presude te da radni odnos tužitelja nije prestao uz nalog tuženiku vratiti tužitelja na posao na kojem je radio do donošenja odluke o otkazu te mu isplatiti iznos 350.627,19 kn sa zateznim kamatama od 14. lipnja 2001. do 31. prosinca 2007. U revizijskoj fazi postupka je sporno jesu li pobijane odluke zakonite.
Nižestupanjski sudovi prihvaćaju tužbeni zahtjev i utvrđuju da su odluke o otkazu tuženiku nedopuštene utvrdivši da nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 106. st. 1. alineja 3. Zakona o radu koji je u to vrijeme bio na snazi („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01 - dalje: ZR) jer povrede radnih obveza koje se stavljaju na teret tužitelju nisu skrivljene već su posljedica tužiteljevog zdravstvenog stanja u vremenu počinjenja spornih povreda. Smatraju da je tužitelj dokazao da je, prije otkazivanja, upozorio tuženika na nezadovoljavajuće zdravstveno stanje, a posebno u vrijeme počinjenja sporne povrede radne obveze. Zbog toga prihvaćaju tužbeni zahtjev te nalažu tuženiku pozivom na odredbu čl. 115. st. 1. ZR da tužitelja vrati na rad, a sukladno odredbi čl. 85. st. 2. i 3. ZR da mu naknadi plaću za razdoblje u kojem zbog krivnje poslodavca nije radio.
Donoseći pobijanu odluku nižestupanjski sudovi su pogrešno primijenili materijalno pravo, jer se ovaj sud slaže sa stajalištem revidenta da je tuženik dokazao opravdanost donošenja pobijanih odluka te da su rezultat skrivljenog ponašanja tužitelja.
Tuženik je odluku o redovitom otkazu ugovora o radu donio … 2002. zbog kršenja obveza iz radnog odnosa, jer je tužitelj povrijedio pravila poštanskog poslovanja u svom radu. Stavlja mu se na teret da je kontrolor dostavnog odjela vršeći … 2002. redovnu kontrolu stolova poštara dostavnog odjela P. … O. pronašao u ladici za koju je zadužen M. L. neuručenu preporučenu pošiljku … za primatelja Č. J., …, O., koja je bila upisana u dostavnu knjižicu pod rednim brojem 1 kao da je dostavljena primatelju i koju je potpisao M. L.. Osim te pošiljke u njegovom radnom stolu pronađeno je nedostavljenih 36 naloga za upis u štedne knjižice H. Z..
Također je utvrđeno da je prethodnog dana … 2002. radio na dostavnom rajonu … gdje je ostavio nedostavljenih oko 70 telefonskih računa i nešto običnih pošiljaka za primatelja „G.“ i „S.“ O. koje je slijedeći dan odnio na dostavu drugi poštar. Kada se … 2002. vratio sa dostave razdužio je tri mirovinske uputnice sa razlogom neuručenja „adresa nepotpuna“ mada su adrese bile potpuno ispravne te su slijedećeg dana putem žurne dostave mirovine dostavljene i na te adrese.
Tužitelj je postupao suprotno odredbi čl. 172. i čl. 178. „Pravilnika o tehnološkom postupku u svezi s obavljanjem usluga u poštanskom prometu“ tuženika koji je propisao način potvrđivanja primitaka prilikom uručenja poštanskih pošiljaka i način dostave poštanskih pošiljaka te je takvim postupcima povrijedio prava većeg broja primatelja koji novčane doznake preporučene pošiljke i dr. nisu dobili na vrijeme.
Obzirom da je prednik tužitelja i ranije bio upozoravan na kršenje obveza iz radnog odnosa te mu je ukazano na mogućnost otkaza ugovora o radu ukoliko nastavi kršiti obveze iz radnog odnosa, Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da je tužena prema odredbi čl. 112. st. 1. ZR dokazala da postoji opravdani razlog za otkaz u zbog skrivljenog ponašanja te da su ispunjene pretpostavke za donošenje odluke o otkazu propisane odredbom čl. 106. st. 1. alineja 3. ZR. Prednik tužitelja nije svoje obveze izvršavao uredno i savjesno već je, ne obazirući se na upozorenja tuženika, u sporno vrijeme na opisani način povrijedio pravila poštanskog poslovanja.
Iz liječničkog nalaza dr. D. V. proizlazi da je tužitelj srčani bolesnik od djetinjstva, da je još 1968. operirao srčanu manu, da mu se zdravstveno stanje pogoršavalo od 2000. kada boluje od povišenog arterijskog tlaka te da se zbog tih zdravstvenih tegoba, a obzirom na opis poslova i radnih zadataka koje je tužitelj obavljao prije otkazivanja nužno nameće zaključak da nije bio sposoban za svoj rad, kao ni za drugi fizički posao obzirom isti zahtjeva teško fizičko naprezanje i zahtjeva uredan rad krvožilnog sustava pogotovo srca.
Međutim, prednik tužitelja je do 2000. radio kao voditelj Poštanskog ureda u B. P. S. te je 23. ožujka 2000. kada je uputio tuženiku zamolbu radi premještaja na novo radno mjesto. U zamolbi kao razlog za premještaj nije naveo svoje zdravstveno stanje, već pogreške u radu. Tuženik je udovoljio toj zamolbi i sklopio s tužiteljem ugovor o radu za radno mjesto izvršitelja radnog procesa 5 – uručenje pošiljaka (poštar) na temelju kojeg ugovora je prednik tužitelja radio na području B. do lipnja 2001. kada je upućen na zamjenu na radno mjesto poštara u O.. Na tom radnom mjestu je radio sve do donošenja odluke o otkazu ugovora o radu. Na svoje zdravstveno stanje se prednik tužitelja nije pozivao ni prilikom premještaja na radno mjesto poštara u O..
Premda je prednik tužitelja bio srčani bolesnik od rane mladosti te je imao zdravstvenih problema unatoč tomu je obavljao svoj posao. U razdoblju od … do … 2002. je jednu preporučenu pošiljku sam potpisao i prikazao kao da je dostavljena što međutim nije učinio, a u radni stol je sakrio neotpremljene uplatnice i pošiljke koje su bile pronađene prilikom redovne kontrole stolova poštara, a da nije obavijestio svoje pretpostavljene da zbog zdravstvenih razloga nije bio sposoban izvršiti svoje radne zadatke. Iz liječničke dokumentacije koja se nalazi u spisu (ambulantni lista za tužitelja od 22. siječnja 2002. - list 22 spisa) ne proizlazi da je prednik tužitelja bio kod liječnika 16. siječnja 2002. već mu je tek 22. siječnja 2002., doduše prije donošenja pobijane odluke o otkazu, no nakon počinjenih povreda radnog odnosa radi kojih je odluka o otkazu donesena, ustanovljena nesposobnost za vlastiti posao i drugi fizički rad. U zahtjevu za zaštitu prava je istakao da ima zdravstvenih problema te da se osobito 16. siječnja 2002. loše osjećao te da je od 17. siječnja 2002. na bolovanju. Međutim, iz odluke o otkazu ugovora o radu vidljivo je da prednik tužitelja svoje obveze nije uredno obavljao i prije 16. siječnja 2002., a kao razlog za neizvršenje tih obveza nije naveo svoje zdravstveno stanje. Prednik tužitelja ni u tužbi nije naveo svoje zdravstveno stanje kao razlog za nedopuštenost pobijanih odluka, već je tvrdio da je svoje obveze iz radnog odnosa obavljao uredno i savjesno.
Zato ovaj sud smatra da se radi o skrivljenom ponašanju koje nije u vezi sa zdravstvenim stanjem prednika tužitelja u vrijeme kada su povrede počinjene te da je tuženik, suprotno razlozima nižestupanjskih presuda, dokazao da ima opravdani razlog za donošenje odluke o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju.
Kako su nižestupanjski sudovi na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev to je ovaj sud primjenom odredbe čl. 395. st. 2. ZPP preinačio obje nižestupanjske presude u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 155. ZPP jer je tužitelj u cijelosti izgubio spor, a tuženiku su dosuđeni troškovi potrebni radi vođenja postupka i to za zastupanje na ročištu, sastav pismenih podnesaka, žalbe i revizije prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te trošak sudskih pristojbi na presudu, žalbu i reviziju.
U Zagrebu, 21. veljače 2012.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.