Rev-x-1180/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 1180/2014-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Jalšovečki predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Ivana Mikšića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. K. pok. S. iz S. P., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku u Z., protiv tuženika R. J. iz Njemačke, B., OIB: ..., zastupane po punomoćniku M. D., odvjetniku u Z., M. K. iz Njemačke, B., A. G. iz N., B. P. iz S. – P., J. K. iz S. – P., i V. K. iz S. – P., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Š. P. i N. S. u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja i prvotuženice protiv dijela presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-2277/13-2 od 4. travnja 2014., kojom je djelomično preinačena, a djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P- 324/95 od 8. srpnja 2013., u sjednici održanoj 5. ožujka 2019.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana u dijelu u kojem se pobija presuda Županijskog suda u Zadru broj Gž-2277/13-2 od 4. travnja 2014. kojom je odbijena žalba tužitelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-324/95 od 8. srpnja 2013. kojom je odbijen zahtjev tužitelja u toč. I.3. za isplatu od prvotuženice iznosa od 51.582,05 EUR-a u protuvrijednosti u kunama s pripadajućom zateznom kamatom.

r i j e š i o j e:

I. Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena u dijelu u kojem se pobija presuda Županijskog suda u Zadru broj Gž-2277/13-2 od 4. travnja 2014. kojom je odbijena žalba tužitelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-324/95 od 8. srpnja 2013. u toč. I.1. i 2. u odnosu na doprinos tužitelja povećanju vrijednosti imovine oca S. K. na predmetnim nekretninama preko udjela od 5,1% do zatraženog udjela od 1/3 dijela, kao i u odnosu na utvrđenje da tužitelju pripada novčani iznos od 3.214,32 EUR-a položen na deviznoj štednoj knjižici kod Splitske banke na ime prvotuženice, te da istim može raspolagati.

II. Odbacuje se revizija prvotuženice kao nedopuštena.

III. Odbija se zahtjev prvotuženice za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na zahtjev za utvrđenje da je tužitelj osobnim radom, sredstvima i imovinom doprinio povećanju vrijednosti imovine oca S. K. za 1/3 dijela na nekretninama pobliže navedenim i označenim u toč. I. izreke, a odbijeni su i zahtjevi tužitelja na utvrđenje da mu pripada novčani iznos od 3.214,32 EUR-a položen na deviznoj štednoj knjižici kod S. b. d.d. na računu koji formalno glasi na ime prvotuženice, pa da je ista dužna trpjeti da tužitelj raspolaže tim novčanim iznosom, a odbijen je i zahtjev tužitelja da mu prvotuženica isplati iznos od 51.582,05 EUR-a u protuvrijednosti u kunama s pripadajućom zateznom kamatom. U toč. II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tužitelju da prvotuženici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 153.011,75 kn, a šestotuženiku iznos parničnog troška od 11.875,00 kn.

Drugostupanjskom presudom u toč. 1. izreke preinačena je djelomično prvostupanjska presuda u odnosu na toč. I.1. izreke te je suđeno da se utvrđuje da je tužitelj A. K. pok. S. osobnim radom, sredstvima i imovinom doprinio povećanju vrijednosti imovine oca S. K. za 5,1% dijela na nekretninama koje su pobliže navedene u toč. 1. drugostupanjske presude, dok je u toč. 2. drugostupanjske presude odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I.1. izreke u odnosu na doprinos tužitelja povećanju vrijednosti imovine oca S. K. na navedenim nekretninama preko udjela od 5,1% do zatraženog udjela od 1/3 dijela, kao i u toč. 2. i 3. izreke prvostupanjske presude te toč. II. izreke prvostupanjske presude.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj u odnosu na dio drugostupanjske presude kojim je odbijena kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te ukine nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i vrati predmet na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je prihvaćena žalba tužitelja te preinačena prvostupanjska presuda i djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, reviziju je izjavila prvotuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da ovaj sud prihvati reviziju na način da preinači drugostupanjsku odluku i u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno da u tom dijelu ukine pobijane nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Tužitelj je dostavio odgovor na reviziju prvotuženice u kojem predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.

Prvotuženica je dostavila također odgovor na reviziju u kojem predlaže da se revizija tužitelja odbije kao neosnovana.

Revizija tužitelja djelomično nije osnovana, a djelomično je nedopuštena, a revizija prvotuženice je nedopuštena.

Sukladno odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) revizija je dopuštena protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa i ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP.

U smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, one mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U konkretnoj pravnoj stvari vidljivo je da revizije nisu izjavljene temeljem odredbe čl. 382. st. 2. ZPP niti postoje pretpostavke da bi se revizija mogla izjaviti temeljem čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP jer drugostupanjska presuda nije donesena prema odredbi čl. 373.a i čl. 373.b ZPP. U ovoj pravnoj stvari predmet spora su dva tužbena zahtjeva na utvrđenje te jedan tužbeni zahtjev na isplatu, slijedom čega je vidljivo da se ne radi o sporu protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, pa revizija nije dopuštena niti u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP.

U ovoj pravnoj stvari prvostupanjski sud je na ročištu od 7. srpnja 2010. odredio vrijednost predmeta spora od 400.000,00 kn. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari su tri zahtjeva tužitelja od kojih su dva nenovčana i jedan novčani. Tako se jedan nenovčani zahtjev tužitelja odnosi na utvrđenje da je tužitelj svojim sredstvima i imovinom doprinio povećanju vrijednosti imovine svog oca na predmetnim nekretninama, a drugi nenovčani zahtjev odnosi se na utvrđenje da tužitelju pripada novčani iznos od 3.214,32 EUR-a na računu prvotuženice te da isti ima pravo raspolagati s tim računom. U smislu odredbe čl. 37. st. 2. ZPP ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv raznih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva. U konkretnom slučaju imamo dva zahtjeva na utvrđenje iz različitih osnova slijedom čega se označena vrijednost predmeta spora od 400.000,00 kn dijeli na dva zahtjeva te proizlazi da je vrijednost predmeta spora za svaki nenovčani zahtjev 200.000,00 kn i na taj način ne prelazi u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP iznos od 200.000,00 kn te je stoga valjalo odbaciti u cijelosti reviziju prvotuženice koja reviziju izjavljuje samo u odnosu na dio prihvaćenog tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na utvrđenje doprinosa povećanju vrijednosti imovine oca, a s druge strane i reviziju tužitelja u odnosu na dio u kojem pobija drugostupanjsku odluku kojom je potvrđena prvostupanjska odluka i djelomično i u cijelosti odbijeni zahtjevi tužitelja koji se odnose na utvrđenje doprinosa u stjecanju imovine oca, odnosno na utvrđenje da mu pripada novčani iznos na računu prvotuženice od 3.214,32 EUR-a.

Stoga je temeljem odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP valjalo riješiti kao u izreci.

Pobijana drugostupanjska presuda temeljem odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ispitana je u dijelu kojim je odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 51.582,05 EUR-a od prvotuženice, samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Tužitelj u reviziji, između ostalog, naveo je i revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, ali se navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka odnosi na dijelove nižestupanjske odluke koje nisu predmet ispitivanja temeljem odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP jer je u odnosu na taj dio revizija tužitelja odbačena kao nedopuštena. Naime, tužitelj u reviziji iznosi da mu nije bilo omogućeno raspravljanje u vezi nalaza i mišljenja vještaka koji je utvrdio vrijednost ulaganja tužitelja u nekretnine pokojnog oca. Obzirom da se revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka uopće ne ističe u odnosu na nižestupanjske odluke kojima je odlučeno o zahtjevu tužitelja da mu prvotuženica isplati iznos od 51.582,05 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućom zateznom kamatom, revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovan.

Nižestupanjski sudovi su zaključili u odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu kunske protuvrijednosti 51.582,05 EUR-a od prvotuženice da isti nije osnovan iz razloga što tužitelj nije dokazao da bi prvotuženici predao na čuvanje 40.000,00 DEM, a njegovoj sestri drugotuženici iznos od 60.000,00 DEM ili ukupno 100.000,00 DEM i nije dokazao da bi se eventualno radilo o njegovom novcu.

Tužitelj u reviziji u odnosu na taj zahtjev samo navodi da su sudovi pogrešno zaključili da tužitelj nije dokazao da je navedeni novac predao svojim sestrama i da je isti na kraju na računu prvotuženice i da su nižestupanjski sudovi do takvog zaključka došli po slobodnoj ocjeni, a ne rukovođeni životnim iskustvom, logikom i tumačenjem navoda stranaka. U stvari tužitelj iznosi svoje viđenje činjeničnog stanja, a koje je suprotno onom koje je utvrdio prvostupanjski sud, slijedom čega se u tom dijelu revizijom tužitelja zapravo ističe revizijski razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a iz kojeg razloga se revizija ne može izjaviti (čl. 385. ZPP). U reviziji tužitelj nigdje ne navodi razloge koji bi se odnosili na pogrešnu primjenu materijalnog prava slijedom čega revizija tužitelja u tom dijelu nije osnovana.

Stoga je valjalo presuditi temeljem odredbe čl. 393. ZPP kao u izreci presude.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP te prvotuženici nije priznat trošak sastava odgovora na reviziju tužitelja iz razloga jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje ove parnice.

Zagreb, 5. ožujka 2019.

Predsjednica vijeća:

Gordana Jalšovečki, v.r.