Revt-136/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt-136/02-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Damira Mratovića i dr. sc. Ivana Kaladića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika A. d.o.o. Z., zastupanog po punomoćniku D. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika - protutužitelja Poljoprivredno poduzeće O. d.d. iz O., zastupanog po punomoćniku Z. M., odvjetniku iz Z., zbog utvrđenja prava vlasništva, predaje u posjed, te utvrđenja ništavim potvrde, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 11. srpnja 2000. godine, br. XI Pž-2804/00., kojom je odbijena žalba tuženika i potvrđena presuda i rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru od 12. listopada 1999. godine, br. P-409/99., u sjednici održanoj dana 10. travnja 2003. godine,

r i j e š i o j e:

I. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 11. srpnja 2000. godine, br. Pž-2804/00. i presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru od 12. listopada 1999. godine, br. P-409/99. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odbacuje se revizija tuženika protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 11. srpnja 2000. godine, br. Pž-2804/00., kao nedopuštena.

III. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je vlasnik pšeničnog brašna u količini od 1,250.000 kg koje se nalazi u skladištu tuženika, te da je tuženik dužan priznati tužitelju valjanost vlasničkog lista broj 408 i predati tužitelju u posjed navedeno brašno kao i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 180.670,00 kn. Istom presudom odbijen je protutužbeni zahtjev na utvrđenje da je ništava potvrda pod nazivom vlasnički list br. 408 od 30. travnja 1999. godine.

Rješenjem je pak određena privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine tužitelja kojom se zabranjuje tuženiku da otuđi i optereti pšenično brašno u količini od 1,250.000 kg do pravomoćnog okončanja parnice.

Odlučujući o žalbi tuženika – protutužitelja drugostupanjski sud je žalbu kao neosnovanu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu i rješenje, te naložio tuženiku da tužitelju naknadi trošak odgovora na žalbu u iznosu od 59.383,00 kn.

Protiv pravomoćne presude i rješenja suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik – protutužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukidanje pobijane presude i rješenja, te vraćanje predmeta stvarno nadležnom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelj – protutuženik je podnio odgovor na reviziju predlažući da se revizija kao neosnovana odbije.

Nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija protiv presude je osnovana, a revizija protiv rješenja nije dopuštena.

Tuženik reviziju izjavljuje protiv presude i protiv rješenja kojim je određena privremena mjera radi osiguranja tražbine tužitelja.

O mjerama osiguranja, pa tako i o privremenim mjerama odlučuje se po pravilima ovršnog postupka.

Prema odredbi pak čl. 12. Ovršnog zakona (“Narodne novine”, broj 57/96. i 29/99.) revizija nije dopuštena u ovršnom postupku i postupku osiguranja.

Stoga revizija nije dopuštena protiv pravomoćnog rješenja drugostupanjskog suda o privremenoj mjeri donesenoj u tijeku parničnog postupka.

Što se tiče odluke o glavnoj stvari ostvario se revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Sporno je je li tuženik vlasnik pšeničnog brašna u količini od 1,250.000 kg koji se nalazi u skladištu tuženika tj. jesu li stranke u pravnom odnosu ostavodavca i ostavoprimca u odnosu na spomenuto brašno.

Drugostupanjski sud u obrazloženju svoje presude navodi da tuženik u tijeku postupka nije ponudio nikakve dokaze da je on vlasnik brašna niti tužitelju osporio aktivnu legitimaciju, te da u žalbi nije učinio vjerojatnim da to nije mogao učiniti do zaključenja glavne rasprave i pružiti dokaze, te da ih drugostupanjski sud nije mogao uzeti u obzir temeljem čl. 496.a) st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP).

Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio aktivnu legitimaciju tužitelja ističući da tužitelj nije vlasnik brašna, te da vlasnik brašna nije bio ni PTZ F. od kojeg je tužitelj brašno stekao.

Na okolnost vlasništva spornog brašna, kao i na okolnost da je tužitelj znao da vlasništvo brašna nije nikad bilo prenijeto na PTZ F. tužitelj je ponudio dokaze na ročištu od 12. listopada 1999. godine.

Prema tome, postoji neslaganje o odlučnim činjenicama između onog što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika.

Stoga je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13.

ZPP, koju ističe tuženik – protutužitelj.

Dakle, ostvario se revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka koji je istakao revident.

Prigovor stvarne nadležnosti trgovačkog suda je pak pravilno odbijen, jer tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na pravnom odnosu između stranaka kao ostavoprimca i ostavodavca (ugovor o ostavi) tj. trgovačkom ugovoru između osoba koje obavljaju gospodarsku djelatnost, a za suđenje u kojem sporu je nadležan trgovački sud (čl. 19. toč. 1.a) Zakona o sudovima - “Narodne novine”, broj 3/94, 100/96, 131/97. i 129/00).

Pazeći pak po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, ovaj revizijski sud nije našao da je ta povreda učinjena (čl. 386. ZPP).

Radi naprijed navedenog temeljem čl. 394. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Odluka o trošku postupka u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 10. travnja 2003.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.