Rev-1764/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1764/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednice vijeća, te Stanka Hautza, Vjere Delić, Gordane Matasić- Špoljarić i Marijana Ramušćaka kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. K. iz Z., kojega zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. ” d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 2. srpnja 1996. godine broj Gž-348/96, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 20. lipnja 1994. godine broj Pn-7943/94, u sjednici održanoj dana 23. kolovoza 2001. godine,

p r e s u d i o j e:

Djelomično se prihvaća revizija tužitelja te se preinačuje presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 2. srpnja 1996. godine broj Gž-348/96 u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev te u odluci o trošku postupka i sudi:

Tuženik je dužan platiti tužitelju uz već dosuđeni iznos od 36.768,00 kn i daljnji iznos od 28.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20. lipnja 1995. godine do isplate te mu je dužan naknaditi trošak cijelog postupka u iznosu od 11.980,00 kn sve u roku od 15 dana.

U preostalom dijelu odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 84.768,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20. lipnja 1995. godine do isplate i uz naknadu troška postupka u iznosu od 15.100,00 kn dok je odbijen dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 45.232,00 kn.

Drugostupanjski sud odbio je žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu (st. 2. izreke), dok je djelomično preinačio

prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev te je odbio dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 48.000,00 kn i obvezao tuženika da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 6.000,00 kn.

Tužitelj je izjavio reviziju protiv odbijajućeg dijela drugostupanjske presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu te traži trošak postupka uključivši i trošak revizije.

Tuženik nije odgovorio, a niti se Državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o podnesenoj reviziji.

Revizija je djelomično osnovana.

Revizijski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 386. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP) na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP koja se nije ostvarila. Među strankama nije sporno da je tužitelj pretrpio štetu u štetnom događaju od 30. ožujka 1994. godine, a u revizijskoj fazi postupka sporna je visina naknade za nematerijalnu štetu.

U provedenom postupku utvrđeno je da je tužitelj u štetnom događaju zadobio trzajnu ozljedu vrata te nagnječenje mekih tkiva glave zbog kojih povreda je trpio jake bolove u trajanju od 5 dana, srednje jačine intermitentnog karaktera oko 10 dana te manje bolove u trajanju oko 3 tjedna. Tužitelj je doživio primarni strah jačeg intenziteta koji je trajao 1-2 dana, u daljnjem tijeku postojao je i sekundarni strah od srednjeg do blažeg intenziteta u trajanju od oko 4 tjedna zbog brige za posljedice povređivanja. Nakon završenog liječenja ostale su trajne posljedice u smislu anksiozno fobičnog ponašanja u prometu, disforičke afektivne nestabilnosti i redukcije opsega kretnji u vratnoj kralježnici radi kojih tužitelj mora ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu u opsegu od 15%. Kod tužitelja je došlo do smanjenja opće životne i radne sposobnosti radi trajnih posljedica zbog zadobivenih ozljeda na očima i to u 15% pri čemu je zbog oštećenja vidnih živaca došlo do smanjenja životne aktivnosti od 5%, a zbog posljedica smetnje prilagodbe vida i kovergencije koji su nastali zbog trzajne ozljede vratne kralježnice i vjerojatnog potresa mozga ima smanjenje životne aktivnosti daljih 10% tako da je ukupno kod tužitelja došlo do umanjenja životnih aktivnosti u opsegu od 30%.

Prvostupanjski sud je dosudio tužitelju za pretrpljene fizičke bolove iznos od 15.000,00 kn, za strah iznos od 13.000,00 kn te za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 55.000,00 kn dok je drugostupanjski sud naknadu nematerijalne štete snizio te dosudio tužitelju za pretrpljene fizičke bolove iznos od 9.000,00 kn, za pretrpljeni strah iznos od 6.000,00 kn te za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 20.000,00 kn.

Visina naknade nematerijalne štete dosuđuje se prema kriterijima u vrijeme donošenja sudske odluke te imajući u vidu vrijeme kada je donesena prvostupanjska presuda kao i jačinu i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova i straha po ocjeni ovog suda iznosi koje je drugostupanjski sud dosudio tužitelju za pretrpljene fizičke bolove te strah su pravična novčana naknada za te oblike nematerijalne štete u smislu odredbe čl. 200. Zakona o

obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje u tekstu ZOO).

Revident međutim opravdano prigovara visini dosuđene naknade za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, jer drugostupanjski sud donoseći odluku o visini naknade tog oblika nematerijalne štete nije uzeo u obzir sve okolnosti slučaja. Kada se uzme u obzir karakter povreda te činjenica da je kod tužitelja došlo do smanjenja životne aktivnosti od 30% pri čemu se 15% odnosi na suženje vidnog polja, te smetnje prilagodbe vida i konvergenciju, a uzme se u obzir da je tužitelj ove povrede zadobio u dobi od 28 godina, tada je po ocjeni ovog suda za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti primjeren iznos od 48.000,00 kn.

Zbog navedenog razloga je djelomično prihvaćena revizija tužitelja te je temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP drugostupanjska presuda djelomično preinačena te je tužitelju za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti uz već dosuđeni iznos od 20.000,00 kn dosuđen i daljnji iznos od 28.000,00 kn.

Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. u svezi odredbe čl. 154. st. 2. ZPP i odredbe čl. 155. ZPP pri čemu je tužitelju dosuđen trošak nagrade za rad odvjetnika srazmjerno uspjehu u sporu te trošak vještačenja u cijelosti.

U preostalom dijelu revizija tužitelja odbijena je kao neosnovana temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 23. kolovoza 2001. godine.

Predsjednica vijeća:

Miroslava Vekić, v.r.