I Kž-Us-91/2016-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 91/16-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Dražena Tripala, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika P. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 3. lipnja 2016. broj Kov-Us-16/16, u sjednici održanoj 25. kolovoza 2016.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba okr. P. Š. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, pod toč. I. izreke, prihvaćen je prijedlog branitelja okr. P. Š. te su iz spisa predmeta izdvojene službene bilješke o obavljenim obavijesnim razgovorima, sukladno čl. 86. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08).

Pod toč. II. izreke tog rješenja, odbijen je kao neosnovan prijedlog branitelja okrivljenika P. Š. da se iz spisa predmeta, kao nezakoniti dokazi, izdvoji kaznena prijava te zapisnici o ispitivanju svjedoka N. S., Ž. R., D. Š., J. B. i M. A. Također, odbijen je kao neosnovan i prijedlog okrivljenika da se iz spisa predmeta, kao nezakoniti dokazi, izdvoji dokumentacija, zapisnik o ispitivanju okr. P. Š. te zapisnici o ispitivanju svjedoka T. B., N. S., F. E., S. G. te B. G.

Protiv odluke pod toč. II. izreke pobijanog rješenja žali se okr. P. Š. po svom branitelju K. V., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede

I Kž-Us 91/16-4

materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijani dio rješenja ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, a podredno da se ta odluka preinači i izdvoje predloženi dokazi kao nezakoniti.

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno čl. 474. st. 1. u vezi čl. 495. ZKP/08, dostavljen na uvid Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

Žalba okrivljenika nije osnovana.

Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da nema zakonskih uvjeta za izdvajanje predloženih dokaza odnosno dokumentacije iz spisa predmeta kao nezakonitih u smislu čl. 10. st. 2. ZKP/08. Za svoja utvrđenja prvostupanjski je sud naveo jasne i razumljive razloge te nije ostvarena u žalbi istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

Zapisnici o ispitivanju svjedoka tijekom državnoodvjetničke istrage zakoniti su dokazi, neovisno o tome što je dokazna radnja provedena bez obavještavanja odnosno nazočnosti okrivljenika i njegovog branitelja. Takav stav zauzet je u svim dosadašnjim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pa i u odluci ovog suda broj I Kž-Us-130/14 koju žalitelj pogrešno interpretira, a odnosi se i na drugačiju procesnu situaciju.

Žalitelj tvrdi da činjenica što branitelj i okrivljenik nisu obaviješteni o mjestu i vremenu ispitivanja svjedoka ukazuje na postupanje suprotno Ustavom i međunarodnim pravom garantiranim pravima obrane, jer smatra da je već u fazi istrage potrebno omogućiti ispitivanje svjedoka optužbe, što je u skladu s poštivanjem načela jednakosti oružja i pravičnog postupka u smislu ostvarenja konfrontacijskog prava sadržanog u čl. 29. st. 2. al. 6. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 76/10) i čl. 6. st. 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99 i 8/99 – u daljnjem tekstu: EKLJP).

Nasuprot tome, pravilno je obrazloženje prvostupanjskog suda da se ovdje ne radi o nezakonitim dokazima u smislu čl. 10. st. 2. ZKP/08, jer obveza pozivanja okrivljenika i branitelja tijekom provođenja dokaznih radnji od strane državnog odvjetnika, osim u slučaju iz čl. 213a i čl. 234. ZKP/08, nije zakonom izričito propisana niti se time povređuje konfrontacijsko pravo, kao sastavnica načela prava na pravično suđenje. Pravo okrivljenika da ispituje ili dade ispitati svjedoke optužbe u punoj mjeri se ostvaruje tijekom rasprave pred sudom, ali ne nužno i u fazi istrage, kada nastavak kaznenog postupka uopće nije izvjestan. Budući da će svjedoci, ukoliko optužnica bude potvrđena, ponovno biti neposredno ispitani tijekom kontradiktorne rasprave kada okrivljeniku nedvojbeno treba osigurati sva prava obrane, između ostalog, i pravo da ispituje svjedoke optužbe, to je zahtjev za izdvajanje spornih zapisnika o ispitivanju svjedoka tijekom državnoodvjetničke istrage neosnovan. U svakom slučaju, ovi dokazi prikupljeni od strane državnog odvjetnika u istrazi biti će podvrgnuti strogoj ocjeni vjerodostojnosti te se, bez neposrednog ispitivanja tih svjedoka na raspravi i omogućavanja obrani da iskoristi pravo na postavljanje pitanja, na takvim dokazima ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda, kako nalaže odredba čl. 431. st. 2. ZKP/08.

I Kž-Us 91/16-4

Nadalje, u žalbi se ističe da je dokumentacija na listu 91-93, 99-102 i 103-107, koja je klasificirana određenim stupnjem tajnosti, pribavljena na nezakonit način tj. suprotno Zakonu o tajnosti podataka i Pravilniku o tajnosti podataka obrane, zbog čega ju kao nezakonit dokaz treba izdvojiti iz spisa.

Prije svega, neovisno o tome što se ovdje radi o dokumentaciji koja nije deklasificirana, ista u postupku nije predložena kao dokaz, pa kao takva ne dolazi u obzir kao osnova donošenja sudske presude. Kako se, dakle, ne radi o dokazu, to nema uvjeta za primjenu čl. 10. st. 2. ZKP/08 niti žalitelj navodi temeljem kojeg bi osnova zakonitost tog dokaza bila upitna. Odredba čl. 86. ZKP/08, na koju žalitelj ukazuje, ovdje nije primjenljiva, budući se ne radi o dokazu niti se navedena dokumentacija može izjednačiti s obavijestima odnosno izjavama iz čl. 86. st. 3. tog članka.

Isto tako, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je navedena dokumentacija zakonito pribavljena od strane državnog odvjetnika za potrebe provođenja istrage protiv okrivljenika, čime je postupljeno u skladu s odredbom čl. 20. st. 1. Zakona o tajnosti podataka ("Narodne novine", broj 79/07 i 86/12).

Drugo je pitanje može li takva dokumentacija, dok se ne provede postupak deklasifikacije, biti sadržajem sudskog spisa ili ju treba zatvoriti u poseban omot i čuvati odvojeno od spisa predmeta kako ne bi bila dostupna drugim osobama. Međutim, ta okolnost ne utječe na zakonitost dokaza, sve i da navedena dokumentacija u nastavku postupka bude prihvaćena kao dokaz, što sada nije slučaj. Osim toga, ako to bude potrebno, ciljevi zaštite obrane Republike Hrvatske na koje žalba ukazuje mogu se na raspravi osigurati kroz isključenje javnosti, sukladno čl. 388. st. 2. ZKP/08.

Konačno, nije u pravu žalitelj kada problematizira zakonitost dokaza prikupljenih u fazi istrage koju je proveo istražni sudac. Sve dokazne radnje provedene su u skladu s odredbama Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03 – pročišćeni tekst i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP/97), koje su tada bile na snazi i koje su relevantne za procjenu njihove zakonitosti. Ovu činjenicu akceptira i žalitelj, ali smatra da je sud "ipak trebao odlučiti da li će kao zakonite prihvatiti dokaze pribavljene u vrijeme sudske istrage ili dokaze pribavljene u vrijeme državnoodvjetničke istrage".

Nasuprot tome, prvostupanjski sud pravilno ocjenjuje da, neovisno o tome tko je u određeno vrijeme provodio istragu, svi prikupljeni dokazi mogu biti osnovom donošenja sudske presude budući da su izvedeni u okviru jedinstvenog kaznenog postupka protiv okrivljenika za činjenično isto kazneno djelo te u skladu s tada važećim procesnim odredbama.

Pri tome, suprotno tvrdnji žalbe, rokovi za podizanje optužnice iz čl. 229. ZKP/08 nisu prekoračeni niti bi to bilo od utjecaja na zakonitost dokaza, kao niti činjenica ukupnog trajanja istrage koje se u konkretnom slučaju doista može ocijeniti neprimjerenim.

Kako time žalbeni navodi nisu osnovani, dok ispitivanjem pobijanog rješenja nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud, u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

I Kž-Us 91/16-4

Zagreb, 25. kolovoza 2016.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

Damir Kos, v.r.