Revr-2134/2015-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 2134/15-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. A. R. iz S. D., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica Ž. K., odvjetnica u T., protiv tuženika A. M. d.d. S. D., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici I. R., V. G. K. i B. I., odvjetnici u S., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, te sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gž R-124/15 od 9. srpnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru br. Pr-567/15 od 11. svibnja 2015., u sjednici održanoj 1. veljače 2017.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu br. Gž R- 124/15 od 9. srpnja 2015., kao i presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru br. Pr-567/15 od 11. svibnja 2015. u pobijanom dijelu pod toč. I. i III. prvostupanjske presude, te se u tim dijelovima predmet vraća na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se utvrdi nedopuštenim otkaz Ugovora o radu koji je tuženik dao tužitelju 18. prosinca 2012., te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao. Isto tako odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaće u iznosu od 92.965,53 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačne iznose, kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude. Odbijen je i zahtjev tužitelja za sudskim raskidom ugovora o radu s danom zaključenja glavne rasprave kod prvostupanjskog suda, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (toč. I.). Odbijen je i protutužbeni zahtjev tuženika koji je tražio sudski raskid ugovora o radu (toč. II.). Tužitelj je obvezan tuženiku nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 3.750,00 kn (toč. III.).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanim dijelovima pod toč. I. i III. izreke prvostupanjske presude.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravovremeno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Revident predlaže da se revizija prihvati, ukine presuda suda drugoga stupnja, te da se predmet vrati na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu.

U odgovoru na reviziju tuženik ističe da su revizijski navodi neosnovani, te predlaže da se revizija odbije.

Revizija tužitelja je osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje da nije dopušten otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme, kao i isplata naknade plaće za sporno razdoblje, kao i zahtjev tužitelja za utvrđenje prestanka ugovora o radu s danom zaključenja prvostupanjske presude.

Drugostupanjski sud je, potvrđujući prvostupanjsku presudu, ocijenio da nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a glede primjene materijalnog prava drugostupanjski sud je prihvatio pravilnim razloge prvostupanjskog suda i pozvao se na iste na temelju odredbe čl. 375. st. 5. ZPP.

Isto tako drugostupanjski sud navodi da je u konkretnom slučaju tužitelj dobio redoviti otkaz ugovora o radu zbog gospodarskih razloga - teške ekonomske situacije kod tuženika, time da je tuženik utvrdio kao kriterij za donošenje odluke koji mu je radnik višak - dužina trajanja radnog odnosa kod tuženika.

Prema odredbi čl. 106. st. 1. (čl. 113. st. 1.) Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 137/04, 68/05 - dalje: ZR) poslodavac može otkazati ugovor o radu ako prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Kod toga poslodavac ne smije na istom poslu zaposliti drugog radnika šest mjeseci od dana otkazivanja. Treba navesti da je u ovakvom slučaju teret dokazivanja na poslodavcu, dakle poslodavac mora dokazati postojanje opravdanog razloga za otkaz.

Nadalje prema odredbi čl. 106. st. 2. (čl. 113. st. 2.) ZR poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu je dopušten samo ako poslodavac ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima, time da prema st. 3. istog članka pri odlučivanju o poslovno i osobno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. St. 4. je dalje propisano da je poslovno uvjetovani otkaz dopušten samo ako poslodavac ne može obrazovati ili osposobiti radnika za rad na nekim drugim poslovima odnosno ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da obrazuje ili osposobi radnika za rad na drugim poslovima.

Prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik poštovao propisanu proceduru za donošenje predmetnog otkaza, te sve zakonske odredbe na koje je morao paziti prilikom donošenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu.

Pritom prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik prije otkazivanja ugovora o radu tužitelju vodio računa o vremenu koje je tužitelj proveo na radu kod tuženika, odnosno o duljini radnog staža, jednako kao i starosti i obvezama uzdržavanja, imajući u vidu činjenicu da je tuženik prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu tužitelja rasporedio privremeno i na druge poslove, pa tek kada je prestala potreba za radom tužitelja i na tim poslovima, donesena je pobijana odluka. To prihvaća i drugostupanjski sud, budući se isti poziva na odredbu čl. 375. st. 5. ZPP, time da posebno ističe da je tuženik utvrdio kriterij s kojim se rukovodio prilikom donošenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju.

Međutim, takvo utvrđenje prvostupanjskog suda da je tuženik prilikom donošenja odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju primijenio sve zakonom propisane kriterije, a da je prednost dao kriteriju duljine radnog staža pojedinog radnika kod tuženika, ne proizlazi iz provedenog dokaznog postupka, pa nisu jasni razlozi na temelju čega prvostupanjski sud smatra da je tuženik u konkretnom slučaju vodio računa o svim propisanim zakonskim kriterijima. To posebno ne proizlazi iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika koji navodi da je jedini kriterij za utvrđivanje viška radnika bio duljina radnog staža.

Kod toga prvostupanjski sud pogrešno smatra da je glavni kriterij za otkaz ugovora o radu za 12 radnika tuženika bila ekonomska slika društva tuženika, budući je to mogao biti samo razlog za donošenje odluke o višku radnika zbog poslovno uvjetovanih razloga.

Kada se pak utvrđuje koji su radnici višak, tada je tuženik bio dužan primijeniti sve propisane kriterije, pri čemu je isti mogao dati prednost pojedinom od kriterija. Autonomno je pravo poslodavca odlučiti kojem će od propisanih kriterija dati prednost kod donošenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, no poslodavac je dužan primijeniti sve kriterije, a ne neke od zakonom propisanih kriterija zanemariti. Identično shvaćanje revizijski sud je zauzeo u nizu odluka, tako u presudi Revr-87/04 od 5. svibnja 2004., rješenju Rev-71/01 od 3. lipnja 2003. i drugima.

Stoga je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, i to u obje nižestupanjske presude, radi čega je valjalo na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

U nastavku postupka nižestupanjski sudovi će voditi računa o pravnom shvaćanju iznesenom u ovoj odluci, te ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja, pri čemu je potrebno jasno utvrditi je li tuženik kod utvrđivanja viška zaposlenika iz poslovno uvjetovanih razloga vodio računa o svim propisanim kriterijima ili ne, odnosno je li se kod donošenja odluke o tome koji su radnici višak primijenio kao jedini kriterij dužina radnog staža kod tuženika.

Novom odlukom o meritumu spora, odlučiti će se o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i troškove revizijskog postupka.

Zagreb, 1. veljače 2017.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.