I Kž-1001/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-l00l/1993-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. Novoselec Petra kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike i mr. Frančula Rudolfa, kao članova vijeća i stručnog suradnika Vinja Ileane, kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv opt. T. T., zbog krivičnog djela iz čl. 161. st. 1. u vezi čl. 156. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Osijeku od 16. rujna 1993. K- 317/93, u sjednici održanoj 16. ožujka 1994. saslušavši zamjenika Državnog odvjetnika Republike Hrvatske Papac Baldu,

r i j e š i o j e:

Uvažava se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, pred potpuno izmijenjenim vijećem.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom sud prvog stupnja je temeljem čl. 340. toč. 3. ZKP oslobodio optužbe opt. T. T. da bi učinio krivično djelo iz čl. 161. st. 1. u vezi čl. 156. st. l. KZRH.

Po čl. 100. st. 3. ZKP oštećenici - V. R., H. A. i G. I. upućeni su sa imovinskopravnim zahtjevom na parnicu.

Po čl. 91. st. l. ZKP trošak krivičnog postupka pada na teret proračunskih sredstava.

Protiv te presude podnio je žalbu državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđeno činjeničnog stanja i predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske je predložio da se žalba državnog odvjetnika uvaži, pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Žalba je osnovana.

Sud prvog stupnja smatra kako u konkretnom slučaju nema dokaza o uzročnoj vezi između alkoholiziranosti optuženika i predmetne prometne nezgode, te da je optuženik uslijed eksplozije petarde, koja se dogodila nenadano i koju on nije mogao predvidjeti, niti očekivati, reagirao izvan volje nekontroliranim upravljanjem vozilom, uslijed čega je prešao na svoju lijevu stranu ceste i tu se sudario s vozilom iz suprotnog pravca kojim je upravljao oštećenik

I Kž-l00l/1993-3

V. R..

Međutim, s pravom državni odvjetnik u žalbi osporava zaključke suda prvog stupnja nalazeći da su oni neprihvatljivi.

Naime i sam sud prvog stupnja na temelju provedenih dokaza utvrđuje da je kritične večeri (24. prosinca 1992.godine) u Đurđenovcu bilo mnogo pucnjave i eksplozija petardi, jer je bilo Badnje veče. Prema tome, za eksploziju petarde na cesti, neposredno prije nezgode, ako bi se i uzelo da je postojala, nikako se ne bi moglo reći da je bila neočekivana i nepredvidiva.

Stoga se stajalište suda prvog stupnja izraženo u pobijanoj presudi ne može usvojiti kao pravilno, bez ponovne ocjene cjelokupnog raspravnog materijala, pa je stoga valjalo, uvaženjem žalbe državnog odvjetnika pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, pred potpuno izmijenjenim vijećem.

Na ponovljenom suđenju bit će potrebno još jednom ispitati i razmotriti ponašanje optuženika kritične zgode i još jednom ocijeniti nije li on upravo zbog svoje alkoholiziranosti prešao automobilom na lijevu stranu ceste i time izazvao sudar s vozilom oštećenika V. R. kojim je ovaj pravilno upravljao svojom desnom stranom.

Prilikom ocjene gornjeg pitanja sud prvog stupnja trebat će svakako imati u vidu vrijeme kada se događaj zbio (Badnje veče), zatim okolnosti pod kojima se događaj dogodio (po mjestu se nesporno pucalo i bacale su se petarde), te u vezi optuženikove obrane odgovoriti na pitanje da li je ta situacija, ako bi se i uzelo da je petarda bačena u blizinu optuženikovog automobila, u opisanim okolnostima bila nenadana i neočekivana, kako se on brani, ili je to bilo nešto s čim je on trebao računati kada se u ovakvim okolnostima upustio u vožnju, te upravljati vozilom s pojačanim oprezom.

U pogledu načina optuženikove vožnje i uvjeta pod kojima se nezgoda dogodila bilo bi svakako korisno saslušati i svjedoka S. S. iz S., ako se isti sada nalazi na području Republike Hrvatske, kao i svjedoka K. D. iz Đ., koja je prema podacima na listu 3, suprotno iskazu svjedoka K. I. da je to on učinio, obavijestila Policijsku postaju u Našicama o prometnoj nezgodi, a koji pak podatak dovodi u sumnju iskaz ovog svjedoka, tim više što taj svjedok uopće nije registriran kao očevidac u fazi prethodnog postupka, a niti istrage. No sve i pod uvjetom da se dogodila eksplozija petarde, kako to tvrdi optuženik, a što nitko od saslušanih svjedoka, osim svjedoka K. I., nije potvrdio tu okolnost, ako bi se na ponovnom suđenju i utvrdila, valja prosuđivati u smislu gornjeg obrazloženja.

Obzirom na izneseno valjalo je riješiti kao u izreci (čl. 375. st. 1. i 2. ZKP).

U Zagrebu, 16. ožujka 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana, v.r.

dr. Novoselec Petar, v.r.