I Kž-425/2000-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-425/00-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i tajnika u odjelu – višeg sudskog savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. A. Č., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi županijskog državnog odvjetnika u Požegi protiv rješenja Županijskog suda u Požegi od 22. svibnja 2000. godine broj Kio-79/99 (Kv-124/00), u sjednici održanoj 09. siječnja 2001. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja, na temelju čl. 409. st. 1. ZKP, odbačen je zahtjev županijskog državnog odvjetnika Požega za obnovu kaznenog postupka, dovršenog pravomoćnim rješenjem o obustavi istrage broj Kio-79/99 od 29. ožujka 2000. godine protiv okr. A.Č., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ.

Protiv tog rješenja podnio je žalbu državni odvjetnik iz P. i predložio da se pobijano rješenje ukine i dozvoli obnova postupka protiv okr. A.Č. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske na temelju čl. 273. st. 1. u svezi sa čl. 399. st. 1. ZKP, predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati.

Žalba nije osnovana.

Osnovna tvrdnja, istaknuta u zahtjevu za obnovu postupka, koja se ponavlja i u žalbi je ta, da se pravomoćno rješenje o obustavi istrage temelji na činjenici, da je državni odvjetnik zbog dva različita nalaza o vještačenju droge zabludom odustao od daljnjeg gonjenja okr. A.Č. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ. Da je to tako, vidljivo je iz drugog nalaza i mišljenja Centra za kriminalističko vještačenje droge od 12. kolovoza 1999. godine, kojim se za razliku od prvog nalaza od 13. srpnja 1999. godine sada tvrdi, da oduzeta biljna materija od okr. A.Č. ima svojstvo opojne droge marihuane, čime se onda u njegovom ponašanju stječu elementi kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, pa je sud prvog stupnja zbog novih dokaza, mogao dozvoliti obnovu postupka, a ne odbaciti zahtjev, kako je to učinio pobijanim rješenjem.

Međutim, po ocjeni ovog Vrhovnog suda, kao suda drugog stupnja, prvostupanjski sud pravilno je i zakonito postupio kada je odbacio zahtjev za obnovu postupka, što je valjano i obrazložio.

Naime, u svezi činjenica koje se u zahtjevu za obnovu postupka navode, a zatim ponavljaju u žalbi “da je vjerojatno od okrivljenika oduzeta i druga suha biljna materija i da se vještačenje droge vršilo po dva kolosjeka”, sud prvog stupnja s pravom zaključuje da nema dokaza da je od okr. A.Č. nakon 24. lipnja 1999. godine (kada je prvi put oduzeta materija prilikom pretrage stana i dostavljena radi vještačenja) ponovno oduzeta biljna materija, pa stoga i “dokaz” na koji se poziva zahtjev za obnovu postupka, nije prikladan da bi se postupak obnovio.

Prema tome, sud prvog stupnja je pravilno i zakonito postupio kada je temeljem čl. 409. st. 1. ZKP odbacio zahtjev državnog odvjetnika za obnovu postupka, zaključivši da predloženi dokazi očito nisu prikladni, da bi se na temelju njih dopustila obnova postupka.

Stoga je žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu trebalo odbiti, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP.

U Zagrebu, 09. siječnja 2001. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović, v.r.

Milan Gudelj, v.r.