Rev-964/1992 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 964/1992

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja D. B. iz P., koga zastupa D. Š., odvjetnik iz P., protiv tuženika JP "Hrvatske šume" iz P., Š. K., zastupana po Ž. D., odvjetniku iz P., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Sl. Požegi od 20. prosinca 1991. br. Gž 1412/92-3, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi od 30. rujna 1991. br. P 90/91-17, u sjednici održanoj dana 7. srpnja 1992.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tuženika, ukida se presuda Okružnog suda u Požegi od 20. prosinca 1991. godine broj Gž 1412/91-2 i presuda Općinskog suda u Požegi od 30. rujna 1991. broj P 90/91-17 i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan naknaditi tužitelju iznos od 551.000 dinara, te razliku između naknade koju tužitelj prima za vrijeme bolovanja i prosječnog mjesečnog osobnog dohotka kojeg bi tužitelj primao da nije došlo do povrede na radu za razdoblje od 20. veljače 1990. zajedno s kamatama i parničnim troškom.

Sud drugog stupnja je potvrdio presudu suda prvoga stupnja.

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud ukine presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak postupka revizije.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju, a ni Javni tužitelj Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

Sud prvog stupnja je tuženika utvrdio odgovornim za cjelokupnu štetu koja je tužitelju nastala zbog povrede na radu obvezavši tuženika da mu naknadi kako materijalnu, tako i nematerijalnu štetu u prije spomenutom iznosu.

Tuženik je u žalbi protiv presude toga suda iznio kao novu činjenicu da je tužitelj i sam doprinio šteti, te je za tu činjenicu predložio i nove dokaze.

Ocjenjujući te navode tuženikove žalbe sud drugog stupnja ih je kao neosnovane odbio navodeći kao razlog činjenicu što tuženik u toku postupka pred sudom prvoga stupnja nije taj prigovor iznio.

Po odredbi čl. 355. st. 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP koji je čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53 od 8. listopada 1991. godine) preuzet kao zakon Republike; Hrvatske, pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji kada je sud kakvu odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio, odnosno kada je nije utvrdio. Stavak 2. toga članka navedenog zakona predviđa da nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji i kad na to ukazuju nove činjenice i novi dokazi.

Po odredbi čl. 352. st. 1. navedenog zakona u žalbi se mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi. Pozivajući se na nove činjenice žalitelj je dužan navesti dokaze kojima bi se te činjenice utvrdile. Tuženik je upravo to učinio, tj. navodeći kao novu činjenicu da tužitelj nije prije sječe stabla osmotrio okolinu i očistio je, kojom prilikom bi bio utvrdio i primijetio da je na stablo koje je rušio naslonjeno drugo stablo, a koje se prilikom rušenja ovoga stabla srušilo na njega. Za tu činjenicu tuženik je predložio saslušanje poimence spomenutih svjedoka.

Kako je prema tome u konkretnom slučaju u presudi suda prvoga stupnja činjenično stanje bilo nepotpuno utvrđeno sud drugog stupnja bio je dužan rješenjem ukinuti presudu toga suda i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje radi utvrđenja činjeničnog stanja, a zbog kojeg utvrđenja sud treba održati novu glavnu raspravu (čl. 370. st. 1. ZPP-a).

Budući da sud drugog stupnja tako nije postupio, bitno je povrijedio odredbe parničnog postupka, jer neprimjenjivanje spomenutih odredaba zakona moglo je biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke (čl. 354. st. 1. ZPP).

Zbog navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženik je bio ovlašten izjaviti reviziju (čl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP), a kako je njegova revizija osnovana, to ju je trebalo prihvatiti, ukinuti presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku taj sud će;najprije pozvati tužitelja da odredi svoj zahtjev temeljem izgubljene zarade, pa će utvrditi sve odlučne činjenice u ovom sporu, kao i raspraviti o osnovanosti ostalih revizijskih prigovora, te nakon toga donijeti novu presudu.

Tom zgodom će sud odlučiti i o trošku revizijskog postupka (čl. 394. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu, 7. srpnja 1992.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v. r.