Rev-801/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-801/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ivana Kaladića kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. Andrije Erakovića i Damira Mratovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice i protutuženice M. Š. iz K., koju zastupa punomoćnica R. D.-D., odvjetnica iz K., protiv tuženika i protutužitelja M. F. iz G. M. i Š. B. iz D. R., koje zastupa punomoćnik K. V., odvjetnik iz K., radi isplate i utvrđenja, rješavajući reviziju tuženika i protutužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Karlovcu od 27. svibnja 1998. godine broj Gž-405/97, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 3. ožujka 1997. godine broj P- 1234/87, u sjednici održanoj 12. veljače 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika-protutužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 44.642,40 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 25. listopada 1996. godine do isplate; utvrđeno je da su protutužitelji vlasnici kčbr. 40k kućište od 194 čhv upisane u zk.ul. br. 129 k.o. G.S., što je protutuženica dužna priznati i izdati protutužiteljima tabularnu ispravu, te im naknaditi troškove postupka u iznosu od 9.757,91 kn, dok je odbijen protutužbeni zahtjev za utvrđenje da su protutužitelji vlasnici kč.br. 524/1 voćnjak od 209 čhv i kč.br. 805/1 šuma Š. od 270 čhv, sve upisane u zk.ul. 129 k.o. G.S.

Presudom suda drugog stupnja djelomično je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev, tako da su tuženici obvezani platiti tužiteljici 41.438,40 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 18% godišnje počev od 3. ožujka 1997. godine do isplate, kao i u dijelu kojim je odlučeno o parničnim troškovima, tako da je riješeno da svaka stranka snosi svoje troškove. Istom presudom odbijena je žalba protutužitelja protiv dijela presude kojim je odbijen protutužbeni zahtjev, pa je u tom dijelu prvostupanjska presuda potvrđena.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tuženici-protutužitelji su izjavili reviziju iz razloga propisanih u čl. 385. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i udovolji protutužbenom zahtjevu ili da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Tužiteljica-protutuženica nije odgovorila, a nadležni državni odvjetnik se nije izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

U provedenom postupku nije učinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 386. ZPP.

O ostalim bitnim povredama parničnog postupka, zbog kojih se revizija može izjaviti, revizijski sud je ovlašten voditi računa samo onda kada se navodima revizije ukazuje na njihovo postojanje, a revidenti ni opisno ne upućuju na neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

Neosnovan je i revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

Prvostupanjski sud je utvrdio, a ta utvrđenja je kao pravilna prihvatio i sud drugog stupnja:

- da je prednik tužiteljice sada pok. P.Š. kao primatelj uzdržavanja sa roditeljima tuženika kao davateljima uzdržavanja sklopio 1971. godine ugovor o doživotnom uzdržavanju, koji je raskinut presudom na temelju priznanja od 23. ožujka 1979. godine broj P-212/79,

- da je otac tuženika na kč.br. 40k upisanoj u zk.ul. 129 k.o. G.S. sagradio kuću, koja je dovršena 1980. godine,

- da su odnosi ugovornih strana iz ugovora o doživotnom uzdržavanju bili loši više godina prije raskida tog ugovora, a i nakon toga, što potvrđuje okolnost da je 1982. godine otac tužiteljice (raniji primatelj uzdržavanja) ubio roditelje tuženika (ranije davatelje uzdržavanja),

- da tužiteljica priznaje tuženicima da su stekli pravo vlasništva građenjem na tuđem zemljištu i to na cijeloj kč.br. 40k upisanoj u zk.ul. 129 k.o. G.S.,

- da je površina parcele na kojoj su prednici tuženika izgradili kuću 194 čhv,

- da je vještačenjem utvrđena prometna vrijednost tog zemljišta u iznosu od 213,60 kn po 1 m², za cijelu parcelu ukupno 41.438,40 kn,

- da prednici tuženika nisu sklopili usmeni ugovor kojim bi kupili od prednika tužiteljice predmetne parcele kč.br. 40k, kč.br. 524/1 i kč.br. 805/1, sve upisane u zk.ul. 129 k.o. G.S.

Nižestupanjski sudovi su na temelju utvrđenih činjenica pravilno zaključili da su tuženici naslijedili pravo vlasništva, koje su njihovi prednici stekli građenjem, i to samo na kč.br. 40k upisanoj u zk.ul. 129 k.o. G.S., na kojoj je izgrađena kuća. Stoga su pravilno odbili protutužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži utvrđenje vlasništva, priznanje i izdavanje tabularne isprave za kč.br. 524/1 i kč.br. 805/1, također upisane u zk.ul. 129 k.o. G.S.

Pravilan je i zaključak sudova glede prava tužiteljice na naknadu za zemljište, jer se na konkretni slučaj primjenjuje odredba čl. 25. st. 5. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine, broj 53/91, 92/94), prema kojoj vlasnik ima pravo zahtijevati isplatu prometne cijene zemljišta kada je građevinski objekt izgrađen na njegovom zemljištu, a graditelj je znao da gradi na tuđem zemljištu.

Stoga su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su dosudili tužiteljici kao vlasniku iznos prometne cijene zemljišta, valjano utvrđen vještačenjem.

Revizijskim prigovorom koji se odnosi na visinu utvrđene prometne cijene zemljišta pobijaju se činjenična utvrđenja, čiju pravilnost revizijski sud nije ovlašten ispitivati, jer se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 3. ZPP).

Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, o reviziji tuženika i protutužitelja odlučeno je na temelju čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 12. veljače 2003. godine.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivan Kaladić, v.r.