Rev-1639/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1639/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.L. iz ... , K., kojeg zastupa punomoćnik Z.H., dipl. pravnik Općinskog s. p.S. s. s.H. u K., protiv tuženika "F.C. " d.d. Č., radi isplate, rješavajući reviziju tuženika protiv dijela pravomoćne presude Županijskog suda u Karlovcu br. Gž-83/95 od 31. siječnja 1995., kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu br. P-1426/94 od 15. studenog 1994., u sjednici održanoj dana 14. listopada 1998.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja tuženiku je naloženo da plati tužitelju pomoć za bolovanje duže od 90 dana i to u iznosu od 1.150,48 kn sa kamatama od 1. VI. 1994. do isplate i u iznosu od 1.200,00 kn sa kamatama od 1. IX. 1994. pa do isplate.

Presudom suda drugog stupnja po žalbi tuženika, djelomično je potvrđena a djelomično preinačena presuda suda prvog stupnja, a na način da je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 1.150,48 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 19. X. 1994. pa do isplate, a u ostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja je odbijen.

Protiv dijela pravomoćne presude suda drugog stupnja, kojom je prihvaćen dio zahtjeva tužitelja pravodobnu, potpunu i dopuštenu reviziju izjavio je tuženik iz revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 385. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91 i 91/92, dalje: ZPP) i predlaže da se presuda preinači i odbije zahtjev tužitelja ili da se ukine.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu pomoći radi bolovanja dužeg od 90 dana a temeljem odredbe čl. 41. Općeg kolektivnog ugovora za gospodarstvo (NN br. 47/92 i 71/93, dalje: Kolektivni ugovor).

U postupku je utvrđeno da se tužitelj nalazio na bolovanju neprekidno od 22. veljače 1994. pa nadalje a dulje od 90 dana.

Odredba čl. 41. Kolektivnog ugovora određuje da radnik ima pravo na pomoć najmanje u visini jedne prosječne mjesečne plaće isplaćene po radniku u gospodarstvu u prethodnom mjesecu između ostaloga i u slučaju bolovanja dužeg od 90 dana.

Ova odredba Kolektivnog ugovora pravno je pravilo koje regulira pravo radnika na pomoć, propisuje pretpostavke i određuje visinu te pomoći.

Kad je u postupku utvrđeno, da su se ostvarile pretpostavke određene Kolektivnim ugovorom onda su niži sudovi materijalno pravo pravilno primijenili kad su zahtjev tužitelja u navedenom dijelu prihvatili.

Dakle, pogrešno revident smatra da navedena odredba Kolektivnog ugovora samo daje mogućnost poslodavcu da odluči o pomoći a uzimajući u obzir razloge bolovanja, trajanje i dr.

Iz iznesenih razloga slijedi da nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava kojeg je revident istakao u reviziji, a nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti i reviziju tuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu a temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 14. listopada 1998.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)