Gr 1-60/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu mr. sc. Andriji Erakoviću, u pravnoj stvari tužitelja I. L. iz K., kojeg zastupa punomoćnik N. V., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Dom zdravlja Krapinsko zagorske županije, Krapina, radi utvrđenja, odlučujući o sukobu nadležnosti između Općinskog suda u Krapini, koji se oglasio stvarno nenadležnim rješenjem broj P-592/04-3 od 14. listopada 2004. godine i Upravnog suda Republike Hrvatske, koji je izazvao sukob nadležnosti dopisom broj Us-9942/04-2 od 12. siječnja 2005. godine, dana 09. lipnja 2005. godine,
Legislator headnote
AI generatedGr 1-60/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Općinski sud u Krapini smatra da odlučivanje o ovakvom zahtjevu spada u nadležnost Upravnog suda Republike Hrvatske zbog toga što je u smislu čl. 4. st. 1. i 3. u vezi s čl. 120. Zakona o državnim službenicima i namještenicima (“Narodne novine” broj 27/01) rješenje kojim se odlučuje o raspoređivanju na radno mjesto te o drugim pravima i obvezama i odgovornostima službenika, kao i rješenje o prijamu na rad, o ostvarivanju prava, obveza i odgovornosti namještenika upravni akt.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Gr1 60/05-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu mr. sc. Andriji Erakoviću, u pravnoj stvari tužitelja I. L. iz K., kojeg zastupa punomoćnik N. V., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Dom zdravlja Krapinsko zagorske županije, Krapina, radi utvrđenja, odlučujući o sukobu nadležnosti između Općinskog suda u Krapini, koji se oglasio stvarno nenadležnim rješenjem broj P-592/04-3 od 14. listopada 2004. godine i Upravnog suda Republike Hrvatske, koji je izazvao sukob nadležnosti dopisom broj Us-9942/04-2 od 12. siječnja 2005. godine, dana 09. lipnja 2005. godine,
r i j e š i o j e:
Za postupanje u ovom predmetu nadležan je Općinski sud u Krapini.
Obrazloženje
Rješenjem broj: P-592/04-3 od 14. listopada 2004.godine Općinski sud u Krapini oglasio se stvarno nenadležnim za postupanje u ovom predmetu i spis nakon pravomoćnosti dostavio Upravnom sudu Republike Hrvatske, uz obrazloženje da je taj sud stvarno nadležan za postupanje u ovom predmetu u kojem je tužitelj istakao zahtjev da je tuženik dužen priznati tužitelju “status vozača hitne medicinske pomoći, te koeficijent složenosti 0,98”.
Općinski sud u Krapini smatra da odlučivanje o ovakvom zahtjevu spada u nadležnost Upravnog suda Republike Hrvatske zbog toga što je u smislu čl. 4. st. 1. i 3. u vezi s čl. 120. Zakona o državnim službenicima i namještenicima (“Narodne novine” broj 27/01) rješenje kojim se odlučuje o raspoređivanju na radno mjesto te o drugim pravima i obvezama i odgovornostima službenika, kao i rješenje o prijamu na rad, o ostvarivanju prava, obveza i odgovornosti namještenika upravni akt.
Upravni sud Republike Hrvatske nije prihvatio nadležnost već je temeljem čl. 22. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP) spis dostavio ovom sudu radi donošenja odluke o sukobu nadležnosti.
U pravu je Upravni sud Republike Hrvatske kada smatra da nije stvarno nadležan za postupanje u ovom predmetu.
Prema odredbi čl. 21. Zakona o sudovima («Narodne novine» broj 3/94, 100/96, 131/97, 129/00, 67/01, 5/02, 101/03, 117/03, 17/04 i 141/04) Upravni sud Republike Hrvatske odlučuje o tužbama protiv konačnih upravnih akata (upravni sporovi) i obavlja druge poslove određene zakonom. Pravilno u obrazloženju svog rješenja navodi Općinski sud u Krapini da Upravni sud Republike Hrvatske u smislu čl.3. u vezi s čl.2. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine” broj 53/91, 9/92 i 77/92 – dalje: ZUS) rješava upravne sporove. Međutim, upravni spor se pokreće tužbom (čl. 23. ZUS) i može se voditi samo protiv upravnog akta (čl. 6. st. 1. ZUS).
Tužbeni zahtjev u ovom predmetu nije usmjeren protiv određenog upravnog akta, pa stoga Upravni sud Republike Hrvatske nije stvarno nadležan odlučivati o ovakvom zahtjevu.
Odredbe čl. 4. i 12. Zakona o državnim službenicima i namještenicima odnose se na državne službenike i namještenike, tj. na zaposlenike koji su navedeni u čl. 1. toga Zakona.
Tijela državne uprave su ministarstva, državno upravne organizacije i uredi državne uprave, kako je to određeno u čl. 3. st. 1. Zakona o sustavu državne uprave («Narodne novine» broj 190/03 – pročišćeni tekst), a tuženik Dom zdravlja Krapinsko- zagorske županije nije tijelo državne uprave u smislu te zakonske odredbe niti su njegovi radnici državni službenici i namještenici.
Tuženik je ustanova u smislu čl. 1. Zakona o ustanovama («Narodne novine» broj 76/93, 29/97 i 47/99), osnovana za trajno obavljanje djelatnosti zdravstva, pa se pravni status njegovih zaposlenika, uvjeti za stupanje u službu i ostala pitanja u svezi s njihovim radom uređuju općim propisima o radu (čl. 11. toga Zakona).
Predmet spora nije dakle upravni akt – odluka kojom je odlučeno o pravu državnog službenika ili namještenika zaposlenog u državnim tijelima – već se radi o sporu između zaposlenika ustanove i ustanove o pravima o iz radnog odnosa (radni spor).
Osim sporova u kojima u prvom stupnju sude uvijek (onih iz čl.34. st.1.ZPP), općinski sudovi sude i u svim drugim sporovima (pa i u radnim sporovima) koji nisu u prvostupanjskoj nadležnosti trgovačkih ili kojih drugih sudova (čl. 34. st. 2. ZPP).
Ovaj konkretni radni spor ne spada u prvostupanjsku nadležnost trgovačkih sudova (arg. iz čl. 34.b. ZPP), a kako je obrazloženo ni u nadležnost Upravnog suda Republike Hrvatske, pa je dakle za postupanje stvarno nadležan Općinski sud.
Zbog tih razloga odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe čl. 23. st. 2. ZPP.
U Zagrebu, 9. lipnja 2005. godine
Sudac:
mr. sc. Andrija Eraković, v.r.