Rev-1436/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1436/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE«

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Mladena Žuvele, Vesne Milošević i Jakoba Miletića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. C. iz G., koga zastupa punomoćnik F. E., odvjetnik iz S., protiv tužene „C.“ filijala Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Sisku od 13. kolovoza 1990. br. Gž-977/1990-3, kojom je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Sisku od 2. travnja 1990. br. P-2106/87, u sjednici održanoj dana 30. listopada 1991. godine

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se revizija tužitelja i preinačuje presuda Okružnog suda u Sisku od 13. kolovoza 1990. br. Gž-977/1990-3 i presuda Općinskog suda u. Sisku od 2. travnja 1990. godine br. P- 2106/87 u pobijanom odbijajućem dijelu tako da se tužitelju na ime nematerijalne štete pored već dosuđenih 40.000 dinara sa pripadajućim zateznim kamatama od 2. 4. 1990. godine dosuđuje i daljnji iznos od 13.000,00 dinara sa pripadajućom kamatom od istog datuma kao i daljnji iznos parničnog troška od 6.240 dinara (pored već dosuđenih 15.000 dinara).

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Sisku od 2. travnja 1990. godine br. P-2106/87 suđeno je:

„I. Tužena C. Z. Z., dužna je tužitelju C. Z. isplatiti na ime naknade štete iznos od 57.934,90 dinara (pedesetsedamtisućadevetstotinatrideset-četiridinara i devedeset para) i.to na ime materijalne štete za izgubljenu zaradu iznose od 145,00 dinara sa zakonskim kamatama od 30. VI 1988. godine do isplate, i iznos od 158,70 dinara sa zakonskom kamatom od 1. 4. 1989. godine pa do isplate na ime naknade nematerijalne štete iznose od 686,00 dinara, sa zakonskim kamatama od 13. 12. 1989. godine pa do isplate, i iznos od 16.945,20 sa zakonskim kamatama od 2. 4. 1990. godine pa do isplate, te na ime nematerijalne štete iznos od 40.000 dinara sa zakonskim kamatama od 2. 4. 1990. godine pa do isplate, kao i naknaditi parnični trošak u iznosu od 15.000,00 dinara, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

II. Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 13.000,00 dinara (trinaesttisuća) dinara tužitelj se odbijao.“

Presudom Okružnog suda u Sisku od 13. kolovoza 1990. godine br. Gž-977/1990-2 suđeno je:

"Žalbe tužitelja Z. C. i tužene C. Z. - F. Z. odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje prvostepena presuda u pobijanom dosuđujućem dijelu kojim je tužitelju na ime nematerijalne štete dosuđen iznos od 40.000,00 dinara sa pripadajućim zakonskim kamatama od 2.

IV. 1990. godine i u pobijanom odbijajućem dijelu kojim je. tužitelj odbijen sa svojim zahtjevom preko ovog iznosa za naknadu nematerijalne štete. U nepobijanom dosuđujućem dijelu kojim je tužitelju Z. C. na ime izgubljene zarade dosuđen iznos od 145,00 dinara sa zakonskim zateznim kamatama od 30. VI 1988. godine i iznos od 158,70 dinara sa zateznim kamatama od 1. IV. 1989. godine na ime materijalne štete za uništenu glavu motora iznos od 686,00 dinara sa zakonskim zateznim kamatama od 13. XII 1989. godine i na ime materijalne štete na motociklu za :

štetu na kacigi i za uništene cipele, sve u iznosu od 5.991,00 dinara sa zakonskim zateznim kamatama od 2. IV. 1990. godine, ostaje prvostepena presuda neizmijenjena.

r i j e š i o j e:

Žalba tužene C. Z. - F. Z. se uvažava i ukida se prvostepena presuda u pobijanom, dosuđujućem dijelu kojim je tužitelju Z. C. na ime materijalne štete na motociklu, za štetu na kacigi i za uništene cipele dosuđen, iznos od preko 5.991 dinara, pa se povodom toga ukida i rješenje o parničnom trošku i predmet se u navedenom ukinutom opsegu vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje kod čega će prvostepeni sud odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka.

Protiv drugostepene presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se revizija prihvati i preinače nižestepene odluke tako da se tužitelju osim dosuđenih iznosa dosudi i daljnji iznos od 13.000 dinara.

Na reviziju nije odgovoreno, a Javno tužilaštvo Hrvatske se nije izjasnilo.

Revizija je osnovana.

Ocjenjujući u ovom slučaju revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava ovaj revizijski sud nalazi da su nižestepeni sudovi pogrešno primijenili odredbu čl. 200. Zakona obveznim odnosima ("Sl. list SFRJ“ br. 29/78, 39/85, 46/85, 57/89) koji je preuzet na temelju odredbe čl. 1. i Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91 od 8. listopada 1991. godine) kao zakon Republike Hrvatske - dalje ZOO, kada nije prihvaćen u cijelosti zahtjev tužitelja da mu se dosudi naknada za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životna aktivnosti u iznosu od 30.000,00 dinara (umjesto dosuđenih 20.000,00 dinara) i naknada za naruženost u iznosu od 8.000,00 5.000 dinara), jer su zatraženi iznosi navedenih naknada po ocjeni ovog revizijskog suda primjereni.

Ovaj je sud imao u vidu sve one utvrđene činjenice i okolnosti od kojih ovisi visina navedenih naknada a naročito težinu posljedica (deformitet lijeve noge tužitelja, deformacije cijelog stražnjeg predjela skočnog zgloba i pete zbog atrofije i manjka pripadajuće muskulature, te deformaciju tabana i da zbog toga tužitelj morati ulagati pojačane napore pri duljem danju i obavljanju težih fizičkih poslova ka© i kod dužeg stajanja a da neće biti sposoban za duže pješačenje i penjanje hod po neravnom terenu), zatim njegova životnu dob (36 godina) kao i to da sve tegobe koje su posljedica povređivanja umanjuju pokretljivost skočnog zgloba za 20% i predstavljaju naruženje jačeg stupnja.

Osim navedenog ovaj je sud pri odlučivanju pobijane nematerijalne štete vodio računa i o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome dca se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom prirodom i društvenom svrhom (čl. 200. ZOO).

Iz navedenih razloga obje su nižestepene presude preinačene na temelju odredbe čl. 395. st. 1. i odredbe čl. 166. st. 20. Zakona o parničnom postupku koji je preuzet na temelju odredbe čl. 10. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku kao zakon Republike Hrvatske.

U Zagrebu, 30. listopada 1991. godine

Predsjednik vijeća:

mr Hrvoje Momčinović, v.r.