Rev-x-579/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 579/09-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Potočnjak- Radej, predsjednice vijeća, Ivana Mikšića, Jasne Guštek, mr. sc. Jadranka Juga i Gordane Jalšovečki, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. R. iz S., zastupanog po V. D., odvjetniku u S., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi sklapanja ugovora o prodaji stana, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-781/08 od 8. svibnja 2009., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj II P-1072/06 od 18. lipnja 2007., u sjednici održanoj 9. veljače 2011.,

r i j e š i o j e:

Revizija se prihvaća te se ukidaju nižestupanjske presude – presuda Županijskog suda u Splitu br. Gž-781/08 od 8. svibnja 2009. i presuda Općinskog suda u Splitu br. II P-1072/06 od 18. lipnja 2007. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev kojim se traži donošenje presude koja će zamijeniti ugovor o prodaji stana kojim tuženica Republika Hrvatska prodaje tužitelju državni stan u S., …, XII. kat, broj stana …, površine 72,30 m , kao što je to navedeno u izreci prvostupanjske presude, te je naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 29.895,50 kn.

Presudom suda drugog stupnja uz uvažavanje žalbe tužtenice prvostupanjska presuda je preinačena na način da se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

Protiv te drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP). U reviziji se ističe da sudovi u Republici Hrvatskoj na različite načine tumače odredbe čl. 50.a Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj 43/92 – pročišćeni tekst, 69/92, 25/93, 26/93, 48/93, 2/94, 58/05 – dalje: ZPS) i to u odnosu na pitanje što se smatra useljivom kućom ili stanom u smislu te odredbe i da je stoga potrebno da radi osiguranja jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana o tom pitanju revizijski sud zauzme shvaćanje. Osim toga tužitelj ističe da je pored navedenog pitanja „prijeporno tumačenje i primjena Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i to osnova i načina stjecanja prava vlasništva na nekretninama budući je drugostupanjski sud u pobijanoj presudi relevantne odredbe navedenog Zakona tumačio protivno shvaćanju prvostupanjskog suda“. Nadalje kao revizijski razlozi posebno se ističu bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešna primjena materijalnog prava te se predlaže da pobijana presuda bude preinačena ili da presuda bude ukinuta i predmet da bude vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnijet.

Revizija je osnovana.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju iz st. 1. toga članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz st. 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U predmetnoj reviziji određeno je naznačeno i obrazloženo naprijed navedeno materijalnopravno pitanje koje se tiče primjene odredbe čl. 50.a ZPS.

Ocjenjujući je li to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a time i pitanje dopuštenosti revizije, vijeće ovoga suda iz čl. 392. st. 2. ZPP je ocijenilo da je riječ o materijalnopravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP jer je o tom pitanju ovaj sud zauzeo shvaćanje u revizijskoj odluci broj Rev-508/07 od 11. srpnja 2007., a pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda nije podudarno s tim shvaćanjem.

Predmet ovog spora je tužbeni zahtjev kojim se traži donošenje presude koja će nadomjestiti ugovor o prodaji predmetnog stana kojeg je tuženica odbila sklopiti s tužiteljem na temelju odredaba ZPS.

Raspravljajući i ocjenjujući pitanje tužiteljevog prava na kupnju predmetnog stana na kojem je on imao stanarsko pravo, a s obzirom na tvrdnju tuženice da je supruga tužitelja imala u vlasništvu useljivi stan u S., …, te da s obzirom na odredbu čl. 50.a st. 3. podst. 7. ZPS tužitelju ne pripada pravo na kupnju stana, prvostupanjski sud je zaključio da supruga tužitelja nije stekla vlasništvo navedenog stana, već da je taj stan kupio njezin brat od vlasnika M. L., te je slijedom toga tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim.

Suprotno zaključivanju prvostupanjskog suda drugostupanjski sud je zaključio da je spomenuti stan od M. L. kupila supruga tužitelja, da je ugovor izvršen prije stupanja na snagu ZPS i da stoga treba primijeniti spomenutu odredbu ZPS prema kojoj državni stan ne mogu kupiti niti prenijeti pravo na kupnju stana osobe koje u istom mjestu imaju u vlasništvu useljivu kuću ili stan.

U odnosu na navedeno utvrđenje i ocjenu drugostupanjskog suda u reviziji se neodlučno ističe i obrazlaže postojanje revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava, jer prema odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. istog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena. Stoga te revizijske navode ovaj sud nije ocjenjivao.

Međutim, u odnosu na materijalnopravno pitanje zbog kojeg je revizija izjavljena u reviziji se osnovano ističe da za primjenu spomenute odredbe čl. 50.a ZPS nije dovoljno postojanje same činjenice stjecanja vlasništva stanara ili njegovog bračnog druga na useljivom stanu ili kući, već je potrebno da taj stan ili kuća odgovara potrebama obiteljskog domaćinstva stanara.

Takvo pravno shvaćanje ovaj sud je zauzeo u naprijed spomenutoj revizijskoj odluci u kojoj je odlučivao o izvanrednoj reviziji po dopuštenju drugostupanjskog suda, a radi ocjene materijalnopravnog pitanja što se smatra useljivom kućom ili stanom u smislu navedene odredbe ZPS.

Budući da je u postupku pred prvostupanjskom sudom tužitelj tvrdio da sporni stan njegove supruge ne odgovara potrebama njihovog obiteljskog domaćinstva, a to ponavlja i sada u reviziji, te da zbog pogrešne primjene materijalnog prava to činjenično pitanje nije raspravljeno, tako da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP obje nižestupanjske presude je valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U Zagrebu, 17. veljače 2011.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Potočnjak-Radej, v.r.