Rev-552/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 552/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ivana Kaladića, kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. Andrije Erakovića i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. D. iz D., V. B. iz M., V. D. iz D., 5, L. Z. iz D., N. M. iz D., M. L. iz M., S. K. iz D., i C. R. iz Č., svi zastupani po punomoćnici B. S.-R., odvjetnici u D., protiv tuženih 1. HTP C., C., zastupan po punomoćnici T. Đ., odvjetnici u D., 2. HTP H. L. L., 3. G. H. I. D., 4. HTP H. B. treće i četvrtotuženi zastupani po punomoćniku Z. C., 5. HTP L. D., zastupan po punomoćniku T. Đ., odvjetnici u D., 6. HTP G. H. P. D., 7. HTP S. ", D., 8. HTP N. D., 9. HTP G. D., osmo i devetotuženi zastupani po punomoćnici N. O., odvjetnici u D., 10. HTP P. P., 11. HTP H. P. D., 12. HTP K. D., 13. HTP H. L. D., zastupan po punomoćnici N. O., odvjetnici u D., 14. HTP Ž. S., 15. HTP M. J. G., M., 16. Uslužno poduzeće P. P. P., 17. HTP H. J. I. D., zastupan po punomoćnici T. Đ., odvjetnici u D., 18. HTP S. D., 19. HTP H. A. D., 20. HTP V. D. D., 21. HTP E. D., 22. HTP B. D., devetnaesto, dvadeseto, dvadesetprvo i dvadesetdrugo tuženi zastupani po punomoćnici N. A., 23. HTP D. P. D., 24. UTP R. D., 25. HTP C. C., 26. HTP H. M. D., zastupan po punomoćnici N. A., 27. A.C.Y. M. M. P. D., zastupan po punomoćnici N. O., odvjetnici u D., 28. Trgovinsko

čujući o

poduzeće na veliko i malo C. C. i 29. I. d.o.o., D., radi rasporeda na radno mjesto, odlu revizijama tuženih HTP C. (1. tuženika), HTP L. (5. tuženika), HTP N. (8. tuženika, HTP G. (9. tuženika), HTP H. L. (13. tuženika), HTP J. (17. tuženik), HTP H. A. (19. tuženika), HTP V. D. (20. tuženika), HTP E. (21. tuženika), HTP B. (22. tuženika) i A. M. M. P. (27. tuženika), protiv djelomične presude Županijskog suda u Dubrovniku od 1. listopada 1999. godine, br. Gž- 642/90., kojom je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 26. siječnja 1999. godine, br. P-657/91., u sjednici održanoj dana 9. lipnja 2004. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizije tuženih HTP C. HTP L. HTP H. J. HTP N. HTP G. HTP H. L. HTP H. A. HTP V. D. HTP E. HTP B. i A. M. M. P. odbijaju se kao neosnovane.

Obrazloženje

Djelomičnom presudom Općinskog suda u Dubrovniku od 26. siječnja 1999. godine, br. P-657/91. odlučeno je:

"Djelomičnom presudom označenom u izreci odlučeno je:

I. Dužni su tuženi solidarno i u roku od 15 dana pod prijetnjom prisilnog izvršenja rasporediti N. M., S. K. i C. R. na radna mjesta koja odgovaraju njihovoj stručnoj spremi.

II. O zahtjevu za isplatu plaće i troškova postupka odlučit će se naknadno."

Presudom i rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku od 1. listopada 1999. godine, br. Gž-642/90., odlučeno je:

"1. Žalbe tuženika pod 1, 3, 4, 5, 8, 9, 11, 13, 14, 17, 19, 20, 21, 22, 26 i 27 se odbijaju kao neosnovane te se u pobijanom dijelu što se odnosi na ove tuženike potvrđuje djelomična presuda Općinskog suda u Dubrovniku br. P-657/91. od 26. siječnja 1999. godine.

2. Prvostupanjska se presuda ukida u odnosu na tuženika pod 15 i predmet u tom djelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje."

Protiv ove pravomoćne presude drugostupanjskog suda revizije su izjavili tuženici pobliže navedeni u izreci ove presude (u daljnjem tekstu: revidenti), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predložili da sud reviziju prihvati i pobijanu presudu preinači tako da tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Pravovremene, potpune i dopuštene revizije revidenata prvostupanjski je sud dostavio, primjenom čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP) na odgovor tužiteljima i na izjašnjenje nadležnom državnom odvjetništvu.

Tužitelji nisu odgovorili na izjavljenu reviziju, niti se o istoj izjasnio nadležni Državni odvjetnik.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pravilnost i zakonitost pobijane presude ovaj je sud ocijenio da ne postoji bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a na koju bitnu povredu revizijski sud pazi, primjenom čl. 386. spomenutog zakona, po službenoj dužnosti.

O svim ostalim bitnim povredama odredaba parničnog postupka zbog kojih je dopušteno izjaviti reviziju, revizijski sud je ovlašten voditi računa jedino u slučaju kada revident navodima revizije na njih izričito upućuje.

Kako revidenti u navodima revizije ne upućuju određeno na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka i u čemu bi se takve povrede sastojale to je ovaj sud ocijenio da revizijski razlog bitne povrede nije ostvaren.

U prvostupanjskom je postupku utvrđeno, a drugostupanjski je sud ocijenio pravilnima utvrđenja prvostupanjskog suda iz kojih proizlazi:

- da se HTP D. n. sol. o. 15. prosinca 1989. godine, podijelio na 8 novih pravnih osoba među kojima je bio i HTP D. p.o. Radna zajednica "Zajedničke službe" koja je prestala postojati 31. prosinca 1989. godine, a na ugovornoj je osnovi obavljala određene administrativno-stručne i druge poslove i za poduzeća nastala izdvajanjem iz HTP D. n. sol. o.,

- da je tijekom 1991. godine, došlo do novih podjela poduzeća i to 1. siječnja 1991. godine, podijelio se HTP P. a 1. travnja 1991. godine, HTP D. p.o. i to na 18 novih poduzeća,

- da je dodatkom ugovoru o razgraničenju imovinsko-pravnih odnosa i drugih prava i obveza i I. C. d.o.o. utvrđen pravnim slijednikom bivšeg HTP D. da je Komisija za izradu prijedloga rasporeda sredstava, prava i obveza između nastalih društvenih poduzeća od 17. siječnja 1990. godine, predložila dva načina rasporeda radnika koji su se trebali primjenjivati kombinirano, no da je zbog neslaganja novonastalih pravnih subjekata sa prijedlogom Komisije Komisija za izradu prijedloga donijela zaključak da prestaje sa radom s obzirom da nije mogla u dosadašnjem radu usuglasiti niti jedno pitanje vezano uz raspored radnika.

Na tako utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kad su u odnosu na revidente ocijenili tužbeni zahtjev osnovanim.

Prije svega valja navesti da radnopravni propis, Zakon o osnovnim pravima iz radnih odnosa (“Narodne novine”, broj 34/91 – dalje: ZOPRO) koji je bio na pravnoj snazi nije propisivao da bi statusne promjene kod poslodavca imale za posljedicu prestanak radnog odnosa.

Kako radni odnos radniku može prestati samo na način propisan zakonom to proizlazi da tužiteljima u odnosu na koje revidenti osporavaju pobijane presude nije prestao radni odnos. Nižestupanjski su sudovi pravilno primijenili odredbu čl. 14. st. 2. i 3. Zakona o poduzećima (Službeni list br. 77/88 i 40/89. – dalje ZP) koji je bio na pravnoj snazi u vrijeme kada su se statusne promjene na strani poslodavca dogodile te odredbu čl. 187.a Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poduzećima (Službeni list 46/90).

Ovo iz razloga što navedene odredbe propisuju prava i obveze pravnih subjekata koji su nastali podjelom, izdvajanjem, spajanjem ili pripajanjem društvenog poduzeća ili njegova dijela drugom poduzeću ili odlukom o prestanku rada dijela poduzeća (prestankom poduzeća).

Člankom 14. st. 2. ZP je propisano da društvena poduzeća nastala podjelom društvenih poduzeća i društveno poduzeće nastalo spajanjem društvenih poduzeća, odgovaraju za obveze poduzeća koja su prestala postojati.

Međusobni odnosi poduzeća u kojima se vrše statusne promjene uređuju se ugovorom (stavak 4.).

Člankom 187. a st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poduzećima (Službeni list – 46/90) je propisano da poduzeća nastala podjelom, spajanjem s drugim poduzećima ili pripajanjem drugom poduzeću solidarno odgovaraju za obveze poduzeća koja su prestala postojati s time da je u st. 3. navedene odredbe propisano da se međusobni odnosi poduzeća koji su nastali statusnim promjenama uređuju ugovorom.

Uz navedene zakonske odredbe valja upozoriti na postojanje ugovora o međusobnim odnosima poduzeća koja su nastala podjelom HTP D. p.o. D. i u njemu preuzetih obveza preuzimanja radnika zajedničkih službi u novonastala poduzeća pri čemu se revidenti u revizijama pozivaju na ugovorne obveze preuzete tim ugovorom.

Imajući u vidu sadržaj zakonskih odredbi Zakona o poduzećima i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poduzećima u dijelu u kojem je propisana odgovornost za obveze poduzeća koje prestaju postojati zbog statusnih promjena poslodavca, ovaj je sud suglasan s ocjenom nižestupanjskih sudova da su revidenti kao neposredni ili posredni pravni slijednici u pogledu obveza dužni rasporediti bivše radnike Radne zajednice "Zajedničke službe" bivšeg HTP D. koja je prestala postojati zbog statusnih promjena.

Pritom valja navesti da na odgovornost pojedinih revidenata u ovoj pravnoj stvari nema pravnog utjecaja sklapanja ugovora o međusobnim odnosima ….. s obzirom da navedenim ugovorom nije ugovoreno tko bi od tuženih trebao rasporediti poimence određene radnike pa tako i tužitelje u odnosu na koje je prihvaćen tužbeni zahtjev niti je to određeno po Komisiji za izradu prijedloga rasporeda sredstava, prava i obveza između nastalih društvenih poduzeća.

Sve dok ugovorom nije utvrđeno tko bi od tuženih bio dužan rasporediti i kojeg od više tužitelja postoji zakonska obveza svih revidenata da to učine.

Zbog navedenih se razloga u ovoj pravnoj stvari nije ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, te su revizije tuženih primjenom čl. 393. ZPP-a odbijene kao neosnovane.

U Zagrebu, 9. lipnja 2004.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivan Kaladić, v. r.