II Rev-225/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Rev-225/00-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Mratovića, kao predsjednika vijeća, te Stanka Jesenkovića, Ivke Zlokić, Davorke Lukanović- Ivanišević i Marijana Ramušćaka, kao članova vijeća, u pravnoj stvarice I. B. iz Njemačke, koju zastupa S. B.-V., odvjetnica u R., protiv tuženika J. R., radi isplate, 3.868,07 DEM, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv pravomoćne presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 12. siječnja 1999. godine broj Pž-1661/97 kojom je preinačena presuda i rješenje Trgovačkog suda u Rijeci od 18. veljače 1997. godine broj P- 3436/89, u sjednici održanoj dana 23. listopada 2001. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužiteljice, te se ukidaju presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 12. siječnja 1999. godine broj Pž-1661/97 i predmet vraća tom sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom i rješenjem suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da plati tužiteljici iznos od 3.868,07 DEM sa kamatom koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge po viđenju od 27. lipnja 1989. godine do isplate i parničnim troškom u iznosu od 10.505,50 kn.

Odlučujući o žalbi tuženika sud drugog stupnja je presudom i rješenjem tu žalbu prihvatio, te preinačio presudu suda prvog stupnja tako da je odbio navedeni tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ona preinači u smislu revizijskih navoda ili ukine.

Odgovor na reviziju podnio je tuženik s prijedlogom da se izjavljena revizija odbije kao neosnovana.

Nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija je osnovana.

U postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđene su odredbe iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 373. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99

– u daljnjem tekstu ZPP).

Pogrešno se u pobijanoj presudi navodi da je prvostupanjska presuda preinačena na temelju odredbi čl. 373. ZPP, jer iz razloga pobijane presude proizlazi da je prvostupanjska presuda suprotno odredbama čl. 373. toč. 1. do 3. ZPP, preinačena zbog drugačije utvrđenog činjeničnog stanja.

U prvostupanjskoj je presudi na temelju neposredno izvedenih dokaza saslušanjem svjedoka i tužiteljice kao stranke utvrđeno da se dana 21. kolovoza 1987. godine tužiteljica prevozila svojim osobnim vozilom i kamp-kućicom trajektom L. gdje je oštećena kamp- kućica i vozilo tužiteljice krivnjom radnika tuženika. Utvrđena je vještačenjem i visina štete koja je dosuđena tužiteljici na teret tuženika, a sve pozivom na odredbu čl. 550. Zakona o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi (objavljenog 22. travnja 1977. godine u slijedu izmjena i dopuna – u daljnjem tekstu ZPUP).

Ovakvo, na temelju neposredno izvedenih dokaza, utvrđeno činjenično stanje u prvostupanjskoj presudi, drugostupanjski sud je, u zatvorenoj sjednici vijeća, bez žalbene rasprave, preinačio, tako da je drugačije ocijenio neposredno izvedene dokaze po prvostupanjskom sudu (iskazi svjedoka), utvrdio da tužiteljica nije dokazala niti da se događaj dogodio u tijeku prijevoza, niti je dokazala visinu štete koju bi zbog toga eventualno pretrpjela, te smatra da niti jedan od provedenih dokaza ne upućuje na izvjesnost da se šteta na vozilu dogodila na način kako to opisuje tužiteljica.

Na temelju tako preinačenog činjeničnog stanja sud drugog stupnja, pozivom na odredbu čl. 635 ZPUP utvrđuje da se nisu stekle pretpostavke za nadoknadu štete, te posebno i to da tužiteljica nije uputila pismeni prigovor brodaru ili njegovom punomoćniku, pa se pretpostavlja da je prtljagu primila u ispravnom stanju. Preinačuje zbog toga prvostupanjsku presudu tako da odbija tužbeni zahtjev tužiteljice.

Iz odredaba čl. 373. toč. 1. do 3. ZPP proizlazi da drugačije činjenično stanje nego što je ono u prvostupanjskoj presudi drugostupanjski sud može utvrditi na temelju rezultata žalbene rasprave (toč. 1.), ili ako je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio isprave ili posredno izvedene dokaze, a odluka je prvostupanjskog suda utemeljena isključivo na tim dokazima (toč. 2.), ili ako prvostupanjski sud iz činjenica što ih je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica, a na tim činjenicama je utemeljena presuda.

U konkretnom slučaju nije ostvaren ni jedan od navedenih zakonom određenih slučajeva kad drugostupanjski sud može utvrditi drugačije činjenično stanje nego što je ono u prvostupanjskoj presudi i prvostupanjsku presudu preinačiti. Ovo stoga što drugostupanjski sud drugačije činjenično stanje nego što je ono u prvostupanjskoj presudi nije utvrdio na temelju rezultata žalbene rasprave, već na temelju rezultata raspravljanja u zatvorenoj sjednici vijeća, zatim što prvostupanjska presuda nije utemeljena isključivo na ispravama ili posredno

izvedenim dokazima, već na neposredno izvedenim dokazima, te što zaključak o postojanju neposredno važnih činjenica ne izvodi iz utvrđenih posredno važnih činjenica.

Neposredno važna činjenica u ovom sporu je to da li je tužiteljica pretrpjela štetu na svojim vozilima prilikom prijevoza na trajektu L. krivnjom radnika toga trajekta, a prvostupanjski sud je na temelju neposredno izvedenih dokaza utvrdio da je upravo tako došlo do štetnog događaja za koji je tuženik odgovoran.

Proizlazi, prema tome, da je drugostupanjski sud povrijedio odredbe iz čl. 373. ZPP kad je utvrdio drugačije činjenično stanje nego što je ono u prvostupanjskoj presudi i prvostupanjsku presudu preinačio. Povreda odredaba iz čl. 373. ZPP utjecala je na donošenje zakonite i pravilne presude, tako da se u postupku pred drugostupanjskim sudom ukazuje ostvarenom relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 373. ZPP.

U svezi izloženoga, treba reći, da sud drugog stupnja pogrešno tumači odredbu čl. 635. ZPUP, jer prema st. 2. toga članka pretpostavlja se da je putnik prtljagu primio u ispravnom stanju, dok se ne dokaže protivno. Izostavljanje prigovora nema za posljedicu prekluziju putnikovih prava, jer zakon to ne predviđa.

Trebalo je zbog toga na temelju čl. 392. ZPP prihvatiti izjavljenu reviziju i ukinuti presudu suda drugog stupnja, te predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

U Zagrebu, 23. listopada 2001. godine

Predsjednik vijeća:

Damir Mratović, v.r.