Rev-44/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 44/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Ivice Crnića, Miroslave Vekić, Vesne Milošević i Jakoba Miletića, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice K. N., prevoditeljice iz S. B., koju zastupa punomoćnik I. Z., odvjetnik iz S. B., protiv tuženika K. M., ing. strojarstva iz S. B., kojeg zastupa punomoćnik M. F., odvjetnik iz S. B., radi razvoda braka, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Slav. Požegi od 2. listopada 1991. godine br. Gž 1153/91-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Slav. Brodu od 26. veljače 1991. godine br. P 1416/90-14, u sjednici održanoj dana 26. veljače 1992. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev i pod toč. I. izreke odredjeno je da se razvodi brak sklopljen … 1975. godine u G. izmedju tužiteljice K. N. rodj. T. i tuženika K. M.. Pod toč. II. izreke te presude djeca stranaka K. R. rodjena … 1977. i K. D. rodjen … 1982. godine povjerena su na čuvanje i odgoj majci K. N.. Pod toč. III. izreke prvostepene presude tuženiku K. M. naloženo je da daje za uzdržavanje mldb. djece, svote pobliže odredjene pod navedenom točkom izreke. Pod toč. IV. izreke prvostepene presude tuženiku je naloženo da naknadi tužiteljici parnični trošak odmjeren u iznosu od 4.100 dinara (sada CRD). Dopunskom presudom od 8. svibnja 1991. godine posl. br. P 1416/90-19 odlučeno je o načinu održavanja osobnih odnosa izmedju djece i oca.

Drugostepenom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrdjena prvostepena presuda u dijelu u kojem je odlučeno da se djeca stranaka povjeravaju na odgoj i čuvanje majci. Drugostepenim rješenjem ukinuta je dopunska presuda od 8. svibnja 1991. godine i predmet je vraćen istom prvostepenom sudu na ponovni postupak.

Protiv drugostepene presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik predlaže da revizijski sud preinači pobijanu presudu tako da djecu povjeri njemu na čuvanje, odgoj i uzdržavanje ili da tu presudu ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju tuženika, niti se Javni tužilac Hrvatske izjasnio o toj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Suprotno tvrdnji tužitelja sudovi nižeg stepena proveli su postupak i sastavili pobijanu i prvostepenu presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Taj zakon preuzet je kao republički Zakon o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91 - dalje: ZPP). Za svoje su odluke sudovi naveli jasne i razumljive razloge, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Zato se ne može prihvatiti revizijska tvrdnja da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 13. ZPP.

Ocjenjujući izvedene dokaze sudovi su zakonito primijenili odredbu čl. 7. i 8. ZPP, pri čemu su izveli dokaze i raspravili sve odlučne činjenice koje se tiču podobnosti kako tužiteljice, tako i tuženika da im zajednička djeca budu povjerena na čuvanje i odgoj. U tom sklopu oba suda nižeg stepena s pravom su otklonila prijedlog tuženika da se izvede dokaz neuropsihijatrijskim vještačenjem tužiteljice. Pri tome su oba suda imala u vidu da tužitelj predlaže izvodjenje tog dokaza, ali zapravo ne obrazlaže koje bi se odlučne činjenice time imale utvrditi. Zato tako predloženi dokaz, sam po sebi, ne dovodi u sumnju ocjenu sudova nižeg stepena u pogledu podobnosti tužiteljice da upravo njoj djeca budu povjerena na čuvanje i odgoj.

Nisu, dakle, osnovane tvrdnje revidenta da bi na njegovu štetu bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP. Ne postoji, pak, niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 386. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prvostepeni sud je na osnovi mišljenja stručnog tima Centra za socijalni rad, kao i saslušanja stranaka u svrhu dokazivanja, izveo zaključak da su oba roditelja podobna da im djeca budu povjerena na čuvanje i odgoj, ali da je u konkretnoj situaciji, u interesu djece, uzimajući u obzir i njihov uzrast, te spol, da budu povjerena na odgoj i čuvanje majci.

Ovu ocjenu koja se uz ostalo zasniva i na neposrednom kontaktu prvostepenog suda s oba roditelja, kako u pogledu činjenica, tako i u pogledu pravne ocjene prihvatio je drugostepeni sud.

Revizijskim razlozima takova pravna ocjena sudova nižeg stepena nije dovedena u sumnju. Uzimajući u obzir interese djece sudovi su, dakle, zakonito postupili kad su djecu povjerili na čuvanje i odgoj majci (čl. 334. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" br. 51/89, 56/90 i 59/90).

Iako, dakle, djeca nisu povjerena na čuvanje i odgoj tuženiku on sam može takodjer doprinijeti njihovu odgoju i čuvanju kroz redovito održavanje osobnih odnosa s djecom, što mu je tužiteljica, u interesu djece, dužna omogućiti.

Zbog tih je razloga, a prema čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 26. veljače 1992. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.