Rev-1931/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1931/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. H. iz Z., i Š. P. iz Z., obje zastupane po punomoćnici S. A., odvjetnici u Z., protiv tužene B. P. iz Z., radi predaje u posjed, odlučujući o reviziji tužiteljica protiv presude Županijskog suda u Zlataru broj Gž-864/2011-2 od 24. travnja 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru broj P-410/10-7 od 17. rujna 2010., u sjednici održanoj 29. kolovoza 2017.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužiteljica odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljica kojim su tražili da njima i S. L. iz S., ... tuženik preda u posjed nekretninu označenu kao k.č.br. 1487 u naravi sjenokoša u M., ukupne površine 3.280 m upisane u z.k.ul. 1203 k.o. P.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljica kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju su izjavile tužiteljice temeljem odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP), predlažući da ovaj sud prihvati reviziju tužiteljica te da preinači nižestupanjske presude na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet dostavi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Tužena nije dostavila odgovor na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Tužiteljice su u ovoj pravnoj stvari izjavile reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP navodeći slijedeće pravno pitanje:

"Da li neprovjeravanje stanja u zemljišnim knjigama o vlasništvu nekretnine isključuje savjesnost posjednika?"

Tužiteljice su kao razloge važnosti navele više odluka ovoga suda u kojima da je zauzeto pravno stajalište koje je suprotno onome koje je zauzeo drugostupanjski sud u ovoj pravnoj stvari. To pravno stajalište da se odnosi na to da se ne može priznati stjecanje prava dosjelošću ako stjecatelj nije provjeravao stanje u zemljišnim knjigama.

Međutim, prema shvaćanju ovoga suda, na postavljeno pravno pitanje od strane tužiteljica ne može se dati jednoznačan odgovor jer odgovor na to pitanje ovisi od svih konkretnih okolnosti slučaja i utvrđenog činjeničnog stanja u svakom pojedinom slučaju. Tako u određenim slučajevima neprovjeravanje stanja u zemljišnim knjigama o vlasništvu nekretnine može biti od odlučnog značaja za isključenje savjesnosti posjednika nekretnine, dok u drugim slučajevima, kao što je i u ovom slučaju, to ne mora biti od odlučnog značaja. U ovoj pravnoj stvari nižestupanjski sudovi zaključili su da ispunjene sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva sporne nekretnine dosjelošću od strane tužene slijedom čega su odbili tužbeni zahtjev tužiteljica na predaju u posjed sporne nekretnine. Pritom je u postupku utvrđeno da je prednik tužene stekao predmetnu nekretninu naplatno i temeljem pravnog posla od prednika tužiteljica, nakon čega je ta nekretnina nasljeđivanjem prelazila na nasljednike, pa tako i na tuženu. Također treba istaknuti da same tužiteljice nisu znale da je predmetna nekretnina uknjižena u zemljišnim knjigama kao njihovo vlasništvo jer su i same zatražile povrat imovine u odnosu na predmetne nekretnine. Dakle, obzirom na konkretne okolnosti pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili o savjesnosti tužene, slijedom čega postavljeno pravno pitanje nije važno jer se na isto ne može dati jednoznačan odgovor. Obzirom na navedeno, valjalo je reviziju tužiteljica odbaciti kao nedopuštenu temeljem odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP i riješiti kao u izreci.

Zagreb, 29. kolovoza 2017.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.