II Kž-482/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 482/08-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. sc. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Ranka Marijana i Dražena Tripala, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene N. J. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 3. u svezi st. 1. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 9. srpnja 2008. godine broj (Kus-6/07) o ukidanju pritvora u tijeku postupka nakon izricanja nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 14. kolovoza 2008. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, na temelju čl. 104. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 58/99; 112/99; 58/02; 143/02 i 115/06; u daljnjem tekstu:ZKP) ukinut je pritvor protiv optužene N. J. određen i produljen po osnovi čl. 102. st. 1. toč. 1. i 3. ZKP u tijeku postupka nakon izricanja nepravomoćne presude s kojom je opt. N. J. i dr., oglašena krivim zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 3. KZ i osuđena na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se pritvor protiv optuženice produlji po osnovi čl. 102. st. 1. toč. 1. i 3. ZKP.

Žalba nije osnovana.

Suprotno navodima žalbe, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, smatra da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da više nisu egzistentni razlozi za primjenu mjere pritvora protiv opt. N. J. iz osnove propisane u čl. 102. st. 1. toč. 1. i 3. ZKP.

Naime, uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je opt. N. J. u pritvoru bila od 16. travnja 2007. do 9. srpnja 2008. što znači da je bila u pritvoru preko jedne godine i dva ime je izdržala preko 2/3 nepravomoćno izrečene kazne. Nadalje, ista je državljanka mjeseca č

II Kž 482/08-3

Republike Hrvatske koja je neprijavljeno boravila na teritoriju Republike Hrvatske iako ima prijavljeno prebivalište u G. V. Stoga činjenica što ima prijavljeno prebivalište u stranoj državi, a s obzirom na dosadašnji boravak u pritvoru i visinu izrečene kazne više ne postoji okolnosti koje upućuju na opasnost da će pobjeći. Istovremeno uzimajući u obzir dosadašnji boravak u pritvoru optuženice, zatim visinu nepravomoćno izrečene kazne te da je prethodno imala stalno zaposlenje i ovaj sud drugog stupnja kod takvog stanja stvari ocjenjuje da njezin dosadašnji boravak u pritvoru uz izrečenu kaznu je u dovoljnoj mjeri utjecao na svijest optuženice o promjeni njezinog dosadašnjeg kriminalnog ponašanja pa više ne postoje one osobite okolnosti koje bi opravdavale bojazan da bi boravkom na slobodi ponovila isto ili slično kazneno djelo nakon izricanja nepravomoćne presude.

Osim toga mjera pritvora predstavlja krajnju mjeru osiguranja nazočnosti te je pri odlučivanju o njenom trajanju sud dužan voditi računa sukladno odredbi čl. 101. st. 3. ZKP o razmjernosti težine djela i kazne koja se prema podacima kojima raspolaže sud može očekivati (u konkretnom slučaju nepravomoćno izrečene) i potrebe određivanja i trajanja pritvora.

Uvažajući sve prethodno navedene činjenice, vodeći računa o načelu razmjernosti, ovaj drugostupanjski sud smatra da je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je pritvor protiv optuženice ukinuo kako se isti kao krajnja mjera osiguranja nazočnosti ne bi pretvorio u izdržavanja kazne zatvora što ne odgovora njegovoj zakonom predviđenoj svrsi.

Slijedom svega izloženog, primjenom odredbe čl. 398. st. 3. ZKP riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 14. kolovoza 2008.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ivan Protković, v.r.

mr. sc. Branko Zmajević, v.r.