P-950/2010-10 · Općinski sud u Slavonskom Brodu

Broj: P-950/10-10

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Dariji Petti, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice M. Č.-M. iz S. B., zastupane po pun. M. K., odvjetniku iz S. B., protiv tuženika-protutužitelja B. d.o.o. Z., zastupanog po pun. A. T. M. odvjetnici iz O. P. i R. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i sudskog raskida ugovora o radu, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 15. rujna 2010. godine, u nazočnosti tužiteljice-protutuženice i njezinog pun. odvjetnika M. K. i u nazočnosti pun. tuženika- protutužitelja odvjetnice A. T. M., na temelju članka 335. stav 4. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08 – dalje ZPP), dana 27. rujna 2010. godine

p r e s u d i o j e

I. Tužiteljica M. Č.-M. iz S. B., …, odbija se u odnosu na tuženika B. d.o.o. Z., … sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je nezakonita odluka o otkazu ugovora o radu tuženika B. d.o.o. iz Z., …, od dana 30. travnja 2010. godine kojom je otkazan Ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme između tužiteljice M. Č.-M. iz S. B., … i tuženika B. d.o.o. iz Z., za obavljanje poslova prodavača-blagajnika u prodajnom objektu B. – S. B., te da nije dopušten otkaz ugovora o radu sadržan u ovoj odluci.

II. Nalaže se tuženiku B. d.o.o. da tužiteljicu M. Č.-M. bez odgađanja vrati na posao. III. Nalaže se tuženiku B. d.o.o. da tužiteljici M. Č.-M. prizna kontinuitet radnog odnosa od dana nedopuštenog otkaza ugovora o radu 14. svibnja 2010. godine do dana vraćanja na posao, te da joj isplati

- naknadu plaće za svibanj 2010. godine u iznosu od 1.850,00 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećane za petpostotnih poena tekućoj od 05. lipnja 2010. godine do isplate

- naknadu plaće za lipanj 2010. godine u iznosu od 3.620,03 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećane za petpostotnih poena tekućoj od 05. srpnja 2010. godine do isplate

- naknadu plaće za srpanj 2010. godine u iznosu od 3.620,03 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećane za petpostotnih poena tekućoj od 05. kolovoza 2010. godine do isplate

- naknadu plaće za kolovoz 2010. godine u iznosu od 3.620,03 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećane za petpostotnih poena tekućoj od 05. rujna 2010. godine do isplate

IV. Nalaže se tuženiku B. d.o.o. da tužiteljici M. Č.-M. naknadi troškove postupka prema troškovniku i rješenju suda, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Tužena B. d.o.o. Z., …, odbija se sa protutužbenim zahtjevom koji glasi:

„Raskida se ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen 28. veljače 2009. godine između tužiteljice-protutužene M. Č.-M. iz S. B., … i tuženika-protutužitelja B. d.o.o. Z., …, s danom 14. svibnja 2010.godine.“

III. Tužiteljica-protutuženica M. Č.-M. iz S. B., … dužna je tuženiku-protutužitelju B. d.o.o. Z., …., naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.392,00 kn, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

Tužiteljica u tužbi navodi da je kod tuženika bila u radnom odnosu na neodređeno vrijeme, temeljem ugovora o radu zaključenog 28. veljače 2009.godine za obavljanje poslova prodavača – blagajnika u objektu tuženika B. u S. B..

Citirani ugovor o radu otkazan joj je Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30. travnja 2010. godine. Odluka o otkazu uručena joj je 14. svibnja 2010. godine.

Navodi u tužbi da joj je Odlukom o izvanrednom otkazu stavljeno na teret da je počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa na način da je manipulirala B. club bodovima, odnosno da je više puta dnevno skenirala vlastitu B. club karticu skupljajući na taj način bodove na kartici bez realne podloge u stvarnoj kupnji. Tuženik u toj odluci navodi kako smatra da je time počinila osobito tešku povredu iz radnog odnosa, ozbiljno manipulirajući na štetu kupca i umanjujući ugled tuženika.

Dana 25. svibnja 2010. godine je protiv ove Odluke tuženika uložila prigovor navodeći da je tuženik u postupku otkazivanja ugovora o radu izvanrednim otkazom propustio prekluzivni rok od 15 dana koji je propisan za izvanredni otkaz, čime je odluka o otkazu nezakonita, a otkaz ugovora o radu nedopušten. Predlaže tužbom da se odluka o otkazu ugovora o radu od 30.travnja 2010. godine utvrdi nezakonitom i da se otkaz ugovora o radu prema toj odluci utvrdi nedopuštenim, da se tuženika obveže vratiti tužiteljicu na posao, te da ga se obveže da joj prizna kontinuitet radnog odnosa od 14. svibnja 2010. godine pa do dana vraćanja na posao uz obvezu isplate polovice naknade plaće za mjesec svibanj 2010. godine u iznosu od 1.850,00 kn, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje da je tužiteljica bila zaposlena na poslovima prodavača – blagajnika temeljem ugovora o radu zaključenog na neodređeno vrijeme. Priznaje i činjenicu da joj je ovaj ugovor otkazan izvanrednim otkazom odlukom od 30. travnja 2010. godine, zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju strana, nastavak radnog odnosa nije moguć. Tužena osporava navode tužiteljice o nezakonitosti odluke o otkazu budući je ona donesena u roku od 15 dana od saznanja za počinjenu povredu na kojoj se otkaz temelji. Tako navodi da je ovlaštena osoba u osobi voditelja regije D. G.

19. travnja 2010. godine utvrdila da je tužiteljica počinila povredu obveza iz radnog odnosa time što je manipulirala bodovima B. C. karticama. Isti dan je o tome izvijestio centralu tuženika i poslao zahtjev da se zbog utvrđenih nepravilnosti otkaže ugovor o radu. Odluka o otkazu je donesena 30. travnja 2010. godine nakon što je prethodno zatraženo očitovanje od Radničkog vijeća koje se o namjeravanom otkazu pozitivno očitovalo svojim dopisom 27. travnja 2010. godine. Posebno napominje da je tužiteljica počinila tešku povredu kojom je nanijela materijalnu štetu tuženiku i ugrozila njegov poslovni ugled.

Naime, kupci koji su učlanjeni u B. C. program prilikom kupnje u prodavaonicama tuženika skupljaju bodove. Bodovi se prikupljaju provlačenjem kupčeve B. club kartice kroz čitač na blagajni prilikom kupovine, te se zbrajaju. Kada se prikupi određeni broj bodova, isti se mogu zamijeniti za određene artikle. Tužiteljica je, kao i druge blagajnice, vršila manipulacije za predmetnim karticama na način da je za tuđe kupnje provlačila svoju karticu čime je u svoju korist iskoristila tuđe bodove, ili je provlačila istu karticu svojih poznanika, prijatelja i slično i time skupljala bodove za njihovu korist.

Ovakvi postupci su zabranjeni internim propisima tuženika, s kojima je tužiteljica bila upoznata. Osim toga, tužiteljici su i prije ove povrede izrečene dvije pismene opomene za neodgovoran rad na blagajni – 24.

1. i 2. 12. 2009.godine kada je u oba ta slučaja tuženiku prouzročila materijalnu štetu. Tuženik ukazuje da je tužiteljica radila na radnom mjestu prodavača – blagajnika što znači da je bila zadužena i ovlaštena svakodnevno rukovati gotovim novcem tuženika. Radi se o radnom mjestu koje ima veliku odgovornost pa tuženik kao poslodavac mora imati povjerenja u radnike koji obavljaju taj posao. Zbog činjenice da je tužiteljica ponavljala kršenje obveze iz radnog odnosa, trajno je izgubio povjerenje u rad tužiteljice, te smatra da nastavak radnog odnosa više nije moguć i da je osporavana odluka opravdana. Ukoliko sud udovolji zahtjevu tužiteljice i utvrdi da odluka o otkazu nije dopuštena, predlaže da se udovolji protutužbenom zahtjevu kojim bi se sudski raskinuo ugovor o radu tužiteljice i tuženika sa danom 14. svibnja 2010. godine.

Tužiteljica sada protutuženica konačno je uredila tužbeni zahtjev na ročištu od 15. rujna 2010. godine. Proširila je tužbeni zahtjev koji se odnosi na isplatu naknada plaća koje su dospjele u međuvremenu, nakon podnošenja tužbe. Naknadu plaće i to u punim iznosima od po 3.620,03 kn bruto sada traži za mjesec lipanj, srpanj i kolovoz 2010. godine, čime uz iznos prvobitno utužene polovice plaće od 1.850,00 kn od tuženika sada traži po ovoj osnovi ukupan iznos od 12.710,09 kn.

U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ugovor o radu od 28. 2. 2009. godine, odluku o otkazu ugovora o radu od 30. 4. 2010. godine, prigovor na odluku o otkazu, u preslik povratnice od 14. 5. 2010. godine, odjave osiguranja kod HZMO, pisano očitovanje D. G. od 19. 4. 2010. godine, zapisnik od 19. 4. 2010. godine, u zahtjev upućen Radničkom vijeću od 26. 4. 2010. godine, očitovanje Radničkog vijeća od 27. 4. 2010. godine, opomene od 24. 01. 2009. i 02. 12. 2009. godine. Saslušan je svjedok D. G., a saslušana je i tužiteljica kao stranka u svrhu dokazivanja.

Iz Ugovora o radu od 28. 2. 2009. godine potpisanog po strankama vidljivo je da je tužiteljica-protutuženica bila raspoređena na radno mjesto prodavača – blagajnika. Iz odredbe članka 14. tog Ugovora je vidljivo da je tužiteljica kao radnik upoznata sa svojim pravima i obvezama, sa Pravilnikom o radu, Pravilnikom o određivanju radnog vremena i sa Kolektivnim ugovorom.

Iz Odluke o otkazu ugovora o radu od 30. travnja 2010. g. je vidljivo da je Ugovor o radu otkazan izvanrednim otkazom iz članka 108. Zakona o radu („Narodne novine“ 149/09 – dalje ZR) zbog osobito teške povrede radne obveze zbog manipuliranja B. club bodovima. Iz obrazloženja Odluke je vidljivo da su dana 19. travnja 2010. godine utvrđene nepravilnosti u korištenju B. club kartica od strane tužiteljice koja je i po više puta dnevno skenirala vlastitu B. club karticu skupljajući na taj način bodove na kartici bez realne podloge o stvarnoj kupnji, odnosno sebi je prikupljala bodove na temelju kupnje drugih, odnosno kupaca koji time nisu došli do svojih bodova.

Iz prigovora protiv odluke o otkazu ugovora o radu koju je tužiteljicu primila 14. svibnja 2010. godine je vidljivo da tužiteljica osporava odluku iz formalno pravnih razloga ukazujući da je u postupku otkazivanja propušten prekluzivni rok od 15 dana budući joj je odluka dostavljena 14. svibnja 2010. godine. U prigovoru ne osporava niti se očituje o razlozima donošenja odluke o otkazu, na što upućuje i tuženik u svom odgovoru na tužbu kada tvrdi da tužiteljica nije ni prije podnošenja tužbe, a niti u tužbi, osporavala počinjenje opisanih povreda radne obveze, niti je pobijala odluku o otkazu kao neosnovanu. S obzirom na priloženi „prigovor“ na odluku o otkazu ugovora o radu i obzirom na navode tuženika iz odgovora na tužbu u tom dijelu, sud zaključuje da je tužiteljica u pogledu zaštite svojih prava iz radnog odnosa postupila sukladno odredbama članka 129. ZR, odnosno da se pravodobno sa zahtjevom za zaštitu prava obratila svom poslodavcu, koji se o tome nije očitovao, a potom dana 21. 6. 2010. godine podnijela i tužbu.

Iz iskaza svjedoka D. G. proizlazi da je u svojstvu kontrolora prodaje izvršio kontrolu korištenja B. club kartice. Po obavljenoj kontroli bon rola i kontrolnih traka je utvrdio da je tužiteljica u zadnjih mjesec dana od dana kontrole koristila svoju Billa karticu i da je čak u jednom danu imala više takvih provlačenja kartica – 15 do 16 puta, a jednom čak 28 puta. Ovakvo je stanje utvrdio i kod drugih blagajnika, te su sve blagajnice osim tužiteljice pristale na sporazumni prestanak radnog odnosa. Kako je tužiteljica to odbila, istog je dana uputio zahtjev za izvanredni otkaz, te o namjeri izvijestio radničko vijeće. Potvrdio je u svom iskazu da su B. club kartice uvedene prije više godina (6 do 7 godina), a za njihovo korištenje postoje organizacijske upute koje se nalaze na blagajni i sa istima su upoznati svi blagajnici. Manipuliranje karticama nije dopušteno, te je nepravilno manipuliranje u Pravilniku o radu označeno kao povreda radne obveze. Neovlašteno korištenje club kartica po svjedoku predstavlja štetu, a u prvom redu skupljanje bodova ima značenje lojalnosti kupaca prema B. čime ih se motivira na redovnu kupnju. Potvrđuje da u slučajevima korištenja kartica od strane blagajnika kupci nisu oštećeni, a da ugled B. nije takvim postupanjem ugrožen prema trećima, jer kupci za takve slučajeve i ne znaju. Međutim, smatra da je tuženik u poslovnom smislu oštećen jer kupovina za bodove je predviđena kao poklon kupcu za vjernost. Smatra da je za tuženika ovakvim postupkom tužiteljice nastala financijska šteta jer je tako ostvarene bodove koristila umjesto drugih kupaca.

Tužiteljica u svom iskazu navodi da joj je dana 19. travnja 2010.godine D. G. rekao da je utvrdio da je provlačila B. karticu nakon čega joj je ponudio Sporazum o prestanku radnog odnosa. Tužiteljica priznaje da je koristila i provlačila svoju B. club karticu ukoliko netko od kupaca nije imao svoju i ukoliko bi se kupac suglasio da ona provuče svoju karticu. Potvrđuje da je bila upoznata sa svrhom korištenja kartice i navodi da su radnici na blagajni bili dužni svaki puta pitati kupca imaju li svoju karticu, a ukoliko ju nemaju, bili su dužni upoznati ih sa mogućnošću da karticu ishode na temelju obrazaca pristupnica koje su bile na blagajni. Tužiteljica priznaje da je svoju karticu provlačila svakodnevno, te da su isto činili i drugi radnici. Smatra da se za to znalo, a da su tako radili i drugi potvrdila je D. G. i očitovala mu se da zna što joj stavlja na teret. Potvrdila je u svom iskazu da je D. G. istog dana iz svog ureda e mail porukom proslijedio u Centralu zahtjev za izvanredni otkaz i da je u razdoblju između 20. i 25. ili 26. 4. 2010. godine komunicirala sa predsjednicom Radničkog vijeća od koje je saznala da je Radničko vijeće suglasno sa otkazom. Tužiteljica također u svom iskazu potvrđuje da je odluku o otkazu dobila poštom uz povratnicu dana 14. 5. 2010. godine. Tužiteljica također navodi da je bila upoznata sa pravilima i svrhom korištenja B. kartice – sa ciljem prikupljanja određenog broja bodova na osnovi kojih se mogla kupiti roba razmjerno ostvarenom broju bodova, odnosno preuzeti bez plaćanja. Prikupljanjem bodova od strane blagajnika koji su provlačili svoje kartice kupci nisu bili oštećeni jer su oni svoju robu plaćali, a mnogi su se i sami očitovali da im bodovi ne znače ništa. Tuženik također takvim postupcima nije ništa izgubio ni financijski, niti u pogledu ugleda. Potvrdila je nadalje da je prikupljene bodove iskoristila za preuzimanje nekoliko artikala. U svom iskazu je također potvrdila da su joj od strane tuženika u dva navrata izrečene opomene i to 24. 1. i 2. 12. 2009. godine za propuste u radu i njihov sadržaj nije osporila.

Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka utvrđeno je

- da je dana 19. travnja 2010. godine tuženik po kontroloru prodaje D. G. utvrdio da je tužiteljica manipulirala karticama na način da je svoju B. club karticu provlačila nakon kupnje drugih osoba i time za sebe skupljala bodove i na osnovu istih preuzimala odgovarajuće artikle

- da tužiteljica ove činjenice nije osporila

- da je D. G. istog dana, 19. travnja 2010. godine uputio zahtjev u centralu kako bi se proveo postupak otkazivanja ugovora o radu izvanrednim otkazom

- da je Radničkom vijeću dana 26. travnja 2010. godine upućen zahtjev za očitovanjem o namjeri otkaza tužiteljici (list 21 spisa)

- da se Radničko vijeće dana 27. travnja 2010. godine (list 22 spisa) očitovalo o namjeri otkaza i da je dalo svoju suglasnost, što je svojim iskazom potvrdila i tužiteljica

- da je odluka o izvanrednom otkazu donesena 30.travnja 2010. godine, o čemu se očitovala i tužiteljica na ročištu od 01. rujna 2010. godine

- da je odluka o izvanrednom otkazu dostavljena tužiteljici preporučenom poštom 14. svibnja 2010. godine.

Odredbom članka 108. ZR određeno je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

U postupku je među strankama utvrđeno kao nesporno da se u konkretnom slučaju radi o odluci tuženika donesenoj dana 30. travnja 2010. godine nakon što su 19. travnja 2010. godine utvrđene nepravilnosti u radu tužiteljice. Iz navedenog proizlazi da je osporavana odluka donesena unutar roka od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji, suglasno odredbi članka 108. stav 2. ZR. Sud smatra da nije odlučna činjenica što je tužiteljici ova odluka dostavljena i uručena 14. svibnja 2010. godine, tako da ista nije od utjecaja na dopuštenost odluke u smislu citirane odredbe ZR. Osim toga, radni odnos prestaje po takvoj odluci danom njezinog uručenja, što je u slučaju tužiteljice i učinjeno sa danom 14. svibanj 2010. godine (list 17 spisa). Konačno, niti tužiteljica u svom iskazu i očitovanju na ročištima od 01. rujna 2010. godine i 15. rujna 2010. godine nije učinila spornim da je odluka donesena 30. travnja 2010. godine, dakle unutar roka od 15 dana.

Imajući u vidu sadržaj osporavane odluke o otkazu, kao i iskaze svjedoka i tužiteljice, sud je ocijenio da su razlozi za donošenje odluke bili opravdani i da nastavak radnog odnosa više nije bio moguć.

Opće je poznato da je skupljanje bodova putem kartica poslovni i reklamni potez trgovačkih kuća sa ciljem privlačenja kupaca. Cilj je na ovaj način u uvjetima postojanja konkurencije poticanje potrošnje upravo u konkretnoj prodavaonici. Uz potrošnju u konkretnoj prodavaonici istodobno je moguće ostvariti i pogodnosti skupljanjem bodova, a potom i zamjena skupljenih bodova za proizvod koji se ne plaća. Bodovi pripadaju kupcima, a na mogućnost skupljanja bodova tužiteljica je bila dužna upozoriti kupca, što je sama priznala potvrdivši da su joj pravila postupanja sa B. club karticom bila poznata. Tužiteljica ničim nije dokazala da je sukladno pravilima i postupala, već je naprotiv priznala da je na temelju kupnje trećih provlačila svoju karticu i time za sebe prikupljala bodove kako bi mogla preuzeti određene artikle bez plaćanja. Dakle, pogodnosti kupaca, koristila je za svoje potrebe iako su joj pravila postupanja sa B. club karticama kao dugogodišnjem radniku tuženika bila poznata. Bilo joj je poznato da nije dopušteno koristiti svoju karticu na osnovi kupnje drugih, ali je tužiteljica tako ipak postupala smatrajući da tako uobičajeno postupaju i drugi radnici tuženika, te da takvim postupkom nisu oštećeni ni kupci ni poslodavci. Naprotiv, sud smatra da je tužiteljica ovakvim postupkom prouzročila posrednu štetu i kupcima i tuženiku. Kupci su na ovaj način ostali bez mogućnosti da svoje bodove iskoriste za preuzimanje nekog artikla bez plaćanja. Tuženiku je zbog toga nastala posredna šteta jer kupci svojom kupnjom nisu ostvarivali bodove koji bi ih i dalje stimulirali na kupnju u prodavaonici tuženika, a time i na bolju potrošnju i promet. Sud smatra da je tužiteljica svojim postupanjem sa B. club karticom opisanim u odluci o otkazu počinila povredu radne obveze zbog koje tuženik opravdano više nema povjerenja u njezin rad jer je poslove svog radnog mjesta zloupotrijebila i iskoristila za svoju korist. Stoga su opravdani navodi tuženika o tome da je zbog takvog rada izgubio povjerenje u rad tužiteljice.

Zbog svega navedenog sud smatra da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30. travnja 2010. godine zakonita i dopuštena, kako u pogledu postupka otkazivanja ugovora o radu, tako i u pogledu postojanja opravdanih razloga za otkaz. Pri tome je imao u vidu činjenicu da je na rad tužiteljice i ranije bilo primjedaba i da su joj u dva navrata – dana 24. siječnja 2009. godine i 02. prosinca 2009. godine izrečene opomene zbog kršenja radnih obveza (list 23 i 24 spisa), čije postojanje i sadržaj tužiteljica nije osporila. Zbog toga je u cijelosti odbio tužiteljicu sa tužbom i tužbenim zahtjevom.

Na osnovi ovakve odluke suda o zahtjevu tužiteljice, nisu ostvarene pretpostavke za udovoljenje protutužbenom zahtjevu tuženika. Budući je sud utvrdio da je osporavana odluka o otkazu zakonita i dopuštena, nije osnovan protutužbeni zahtjev o određivanju sudskog raskida ugovora o radu kojem se može osnovano udovoljiti samo ukoliko se odluka o otkazu utvrdi nedopuštenom kako to proizlazi iz odredbi članka 117. stav 1. i 2. ZR. Zbog toga je sud odbio tuženika sa protutužbenim zahtjevom.

Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154. stav 1. ZPP-a.

Tuženiku je priznat trošak zastupanja po odvjetniku prema iskazanim zatraženim troškovima i to za zastupanje u ovom radnom sporu po Tbr. 7. točka 2. alineja 6. u visini od 2.000,00 kn, priznat je PDV na taj iznos u visini od 460,00 kn, kao i putni troškovi u visini od 932,00 kn za putovanja osobnim automobilom na relaciji S. B. – Z. i obrnuto (400 km), za dva ročišta. Sud je ocijenio da je zatraženi iznos od 932,00 kn primjeren budući da 30% cijene benzina iznosi oko 2,58 kn, što pomnoženo sa 400 km daje iznos od 1.032,00 kn za jedno putovanje, što je više od iznosa kojega je tuženik zatražio. Troškovi su odmjereni primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 148/09).

Zbog svih navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

Na temelju članka 15. stav 1. točka 3. Pročišćenog teksta Zakona o sudskim pristojbama, tužiteljica je u ovom postupku oslobođena plaćanja sudskih pristojbi.

U Slavonskom Brodu, 27. rujna 2010. godine

S u d a c :

Darija Petti

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u Slavonskom Brodu u tri istovjetna pisana primjerka.