Rev-x-1201/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 1201/14-2

Rev-x 1202/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. F. iz R., zastupanog po punomoćniku B. G., odvjetniku u R., protiv tuženika S. o. d.d. Z., zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu G. & P. u Z., Pisarnica Z. I, Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Gž-3771/2013-2 i Gž-3772/2013-2 od 2. travnja 2014., u sjednici održanoj 24. studenoga 2015.,

r i j e š i o j e:

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Tužitelju se ne dosuđuje trošak sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Rijeci broj P-3148/04 od 20. studenoga 2012. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju s naslova naknade štete iznos 337.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama počev od 20. studenoga 2012., te na ime izgubljene zarade iznos 19.702,43 kn s pripadajućim zateznim kamatama, dok je za više traženo s osnova naknade štete tužbeni zahtjev odbijen, te je ujedno tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos 70.832,55 kn s pripadajućim zateznim kamatama na ime parničnih troškova.

Rješenjem tog suda broj P-3148/04 od 14. lipnja 2013. odbijen je prijedlog tuženika za donošenje dopunskog rješenja o parničnim troškovima.

Presudom i rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Gž-3771/2013-2 i Gž- 3772/2013-2 od 2. travnja 2014. djelomično je preinačena prvostupanjska presuda odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja za iznos 40.000,00 kn s osnova duševnih boli zbog smanjenih životnih aktivnosti (preko iznosa 140.000,00 kn), te iznos 859,00 kn s osnova parničnih troškova, odbijen zahtjev tužitelja za naknadu mu troškova sastava odgovora na žalbu, te je potvrđeno rješenje kojim je odbijen zahtjev tuženika za donošenje dopunskog rješenja o parničnim troškovima.

Protiv drugostupanjske presude i rješenja tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku navodeći kao sporna pravna pitanja:

„- Je li pravni stav iskazan u pobijanoj drugostupanjskoj presudi s kojom je tužitelju dosuđena naknada štete u iznosu od 140.000,00 kn po osnovi duševnih boli zbog smanjenja općih životnih aktivnosti zaostalih sa 35-40% u protivnosti sa pravnim shvaćanjima iznesenim od strane revizijskog suda i drugostupanjskih sudova u odlukama Rev-455/04-2 od 15.03.2008., Rev-256/07-2 od 03.05.2007., Rev-1057/09-2 od 25.08.2011., Rev-94/08-2 od 14.10.2008., Žs u Puli Gž-1299/10-2 od 16.01.2012., Žs u Zagrebu Gžn-1201/11-2 od 27.09.2011., Žs u Zagrebu Gžn-260/10-2 od 10.10.2011., Žs u Varaždinu Gž-186/11-2 od 22.03.2011., Žs u Zagrebu Gžn-3384/09-2 od 30.08.2011., Žs u Zagrebu Gžn-290/11-2 od 24.05.2011., Žs u Zagrebu Gžn-1336/09-2 od 10.07.2012., Žs u Bjelovaru Gžx-52/2011-2 od 20.07.2011., Žs u Zagrebu Gžn-1201/11-2 od 27.09.2011. radi čega ovu pobijanu drugostupanjsku presudu treba ocijeniti nezakonitom jer je istom pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz odredbe čl. 200. ZOO uslijed čega se ne može ostvariti načelo osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni?

- Ako određivanje (kvantifikacija) pravične novčane naknade (satisfakcije) za nematerijalnu štetu i to u obliku duševne boli zbog smanjenja općih životnih aktivnosti fizičke osobe [izravni oštećenik] predstavlja primjenu materijalnog prava, da li onda odlučivanje suda u suprotnosti sa „Orijentacijskim kriterijima (mjerilima) i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete (VSRH-Su-1331-VI/02 i Su-1372-II/02)“ kao i kriterijima i iznosima (visinom) pravične novčane naknade koje za nematerijalnu štetu u obliku duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, potvrdila sudska praksa u odlukama Rev-1057/09-2 od 25.08.2011., Rev-94/08-2 od 14.10.2008., Rev-256/07-2 od 03.05.2007., Rev-455/04-2 od 15.03.2005., (kao imovinsko pravne standarde koje čine dio imovinskog prava) predstavlja pogrešnu primjenu materijalnog prava [i to odredbi čl. 200. st. 1. i 2. u vezi sa čl. 155. ZOO/91] koja dovodi do nejedinstvene primjene zakona (sudovi donose različite odluke u istoj činjeničnoj i pravnoj stvari, odnosno na temelju iste činjenične i pravne podloge) i od čega izravno ovisi odluka suda o visini pravične novčane naknade tužitelja u ovom sporu, a sve iz razloga što je pobijanom presudom po osnovi duševnih boli zbog trajnog smanjenja općih životnih aktivnosti od 35-40% dosuđena naknada štete od 140.000,00 kn radi čega je pobijana drugostupanjska presuda u proturječju sa navedenim pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda RH?

- Je li pravni stav iskazan u pobijanoj drugostupanjskoj presudi s kojom je „slobodnom ocjenom dokaza“ tužitelju dosuđena naknada štete s osnova tuđe njege i pomoći koju nije plaćao trećim osobama u iznosu od 20,00 kn po satu i u ukupnom iznosu od 40.000,00 kn u protivnosti sa pravnim shvaćanjem iznesenim od strane revizijskog suda i drugostupanjskih sudova u odlukama Rev-72/04-2 od 03.05.2005., Žs u Zagrebu Gžn- 2226/10-2 od 02.11.2011. prema kojima cijena sata tuđe njege i pomoći koja nije plaćana trećim osobama predstavlja stvarnu štetu kada je izražena i plaćena prema cijeni od 10,00 kn po satu?

- Je li kod odlučivanja o troškovima postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP pravilno uzeti u obzir samo parnične troškove tužitelja i dosuditi samo tužitelju parnični trošak postupka razmjerno tužiteljevu uspjehu u sporu ILI pak treba uzeti u obzir i tuženikov uspjeh u sporu i ovisno o tome odlučiti o naknadi parničnih troškova pa i tuženiku dosuditi parnični trošak postupka sukladno uspjehu tuženika u parnici, odnosno, je li prilikom odlučivanja o troškovima postupka u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u smislu čl. 154. s.

2. ZPP pobijana presuda i rješenje drugostupanjskog suda s kojom tuženiku nije dosuđen parnični trošak ovoga postupka iako je tuženik u parnici uspio sa 37% nezakonita i utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženim u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Vs Rev-709/11-2 od 09.07.2013.god., Rev-x- 182/12-2 od 06.06.2012.god., Rev-666/12-2 od 11.04.2012.god., Rev-x-785/10-4 od 01.06.2011.god., Rev-331/11-2 od 12.04.2011.god., Rev-811/10-2 od 28.12.2011.god., Rev- 871/10-2 od 19.10.2011.god., Rev-1260/09-2 od 30.03.2011.god., Rev-540/10-2 od 21.12.2010.god., Rev-1687/09 od 08.04.2010.god., te zaključku sjednice broj 3/80 Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 6. lipnja 1980.god.?

- Je li drugostupanjski sud donio nezakonitu odluku o parničnim troškovima stranaka kada nije prihvatio žalbu tuženika i kada nije tuženiku dosudio parnični trošak plaćenih materijalnih troškova vještačenja na kojima je temeljio svoju odluku i radi čega su ovi troškovi bili potrebni za vođenje ovoga postupka te je li radi toga pobijana drugostupanjska odluka nezakonita i u protivnosti sa pravnim shvaćanjem iznesenim od strane revizijskog suda u odluci Rev-577/02-2 od 24.04.2002. gdje je zauzet pravni stav da stranci treba dosuditi troškove vještačenja koji su bili potrebni za vođenje parnice bez obzira na uspjeh tužitelja u sporu?“

smatrajući da odluka u sporu ovisi o rješenju istih, a koja i da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer da je o tim pitanjima u pobijanoj odluci izraženo pravno shvaćanje suprotno onom izraženom u odlukama navedenim u reviziji. Predloženo je stoga ukinuti nižestupanjsku presudu u pobijanom dijelu glede naknade štete s osnova duševnih boli zbog smanjenih životnih aktivnosti preko iznosa 50.000,00 kn, te tuđe pomoći i njege, kao i odluci o parničnim troškovima i u tom dijelu vratiti predmet na ponovno odlučivanje, podredno njezino preinačenje odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadu štete s osnova duševnih boli preko iznosa 50.000,00 kn, te s osnova tuđe pomoći dosuđenjem tuženiku troškova parničnog postupka.

Tužitelj je odgovorio na reviziju tuženika predloživši njezino odbacivanje, podredno odbijanje.

Revizija nije dopuštena.

Revizijom tuženik pobija drugostupanjsku odluku u dijelu kojem je tužitelju s osnova duševnih boli zbog smanjenih životnih aktivnosti dosuđen iznos preko 50.000,00 kn, tj. za daljnji iznos 90.000,00 kn, te s osnova tuđe pomoći i njege iznos 40.000,00 kn, kao i u dijelu kojim je odlučeno o parničnim troškovima, a sve pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 84/14 – dalje: ZPP).

Prema toj odredbi u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi stavka 1. tog članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U reviziji postavljenim pravnim pitanjima usmjerenim glede određene naknade nematerijalne štete problematizira se pravilnost visine odmjerene naknade s osnova duševnih boli zbog smanjenih životnih aktivnosti, pri čemu se ukazivanjem na konkretne presude kako Vrhovnog suda Republike Hrvatske tako i pojedinih županijskih sudova u Republici Hrvatskoj, a u kojima da je s tog osnova, a vezano za isti ili slični postotak smanjenja životnih aktivnosti dosuđen niži iznos od onog u pobijanoj presudi, a sve polazeći od „Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske“.

Ovako postavljena pitanja izvjesno jesu važna za odluku u ovoj pravnoj stvari. No, upravo polazeći od značaja i svrhe tzv. Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a koji su:

- doneseni kao pomoćno sredstvo sucima u određivanju visine nematerijalne štete,

- koja je oblik satisfakcije oštećenom za duševne boli kojima je bio izložen vezano za ozljeđivanje i slično,

a zbog čega se iznosi navedeni u tzv. Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne mogu i ne smiju primjenjivati kao zadane, određene i nepromjenjive kategorije,

- već je u njihovoj primjeni potrebna individualizacija s obzirom na okolnosti svakog pojedinog slučaja, a vodeći računa da svrha takve naknade ne bude protivna svrsi kojoj je takva naknada namijenjena,

proizlazi da pozivanje na pojedine presude hrvatskih sudova, a u kojima je za slični ili isti postotak utvrđenog smanjenja životnih aktivnosti dosuđen niži iznos naknade štete od onog u pobijanoj odluci, nema značaj razloga važnosti postavljenih pitanja. Radi se o nematerijalnoj šteti koja se u svakom pojedinom slučaju odmjerava ocjenom okolnosti upravo tog slučaja, vodeći računa o nizu relevantnih okolnosti, dakle koja je strogo individualizirana, pa kao takva i neusporediva sa nekim drugim slučajem, pošto se radi o osobama, kojima se dosuđuje nematerijalna šteta koja nije i ne smije biti rezultat pukih matematičkih operacija. Stoga ovako postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U odnosu na revizijsko pitanje koje je usmjereno na pravilnost pobijane presude glede dosuđene naknade štete s osnova tuđe pomoći i njege, prvo treba reći da ovako kako je formulirano pitanje je nejasno i nerazumljivo, jer iz istog nije jasno što se tim pitanjem doista problematizira: je li samo pravo tužitelja na ostvarivanje naknade ove štete a kada su mu ovu pružali nestručne osobe ili pak visina štete.

No u svakom slučaju, a kod činjenice da presude na koje se revizija poziva u pravcu argumentiranja važnosti ovog „pitanja“ se uopće ne bave tim „pitanjem“, već uz ostalo izražavaju pravno shvaćanje o tome da se pomoć koju pruža član obitelji ozlijeđenoj osobi ne smatra stručna pomoć, proizlazi da razlozi na koje se revident poziva nemaju značaj važnosti sa aspekta potrebe osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Tuženik izjavljenom revizijom uz ostalo osporava i pravilnost pobijane drugostupanjske presude u dijelu kojim je odlučeno o parničnim troškovima, a koja odluka po svojoj naravi je rješenje, sve u smislu odredbe čl. 129. st. 5. ZPP-a.

Prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP-a stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382. ZPP-a).

Smislenim tumačenjem navedene odredbe zaključiti je da se revizijom mogu pobijati samo ona rješenja drugostupanjskog suda koja imaju značaj odluke o predmetu spora, a kojima se postupak o zahtjevu stranke sadržan u tužbi, dovršava.

Rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka po svojoj pravnoj naravi nema značaj rješenja iz čl. 400. st. 1. ZPP-a, a protiv kojeg je dopuštena revizija, jer niti se zahtjevom za naknadu parničnih troškova sadržanom u tužbi, parnični postupak pokreće, niti se donošenjem rješenja o parničnim troškovima postupak, iniciran tužbom, završava.

To što je odluka o parničnim troškovima – sadržajno rješenje, sadržana u presudi, ne daje joj značaj rješenja iz čl. 400. st. 1. ZPP-a u smislu da se njome pravomoćno završava parnični postupak. Parnični troškovi su izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka iniciranog tužbom i u njoj istaknutom zahtjevu (čl. 151. st. 1. ZPP-a), o kojem odlučuje sud odlukom (presudom ili rješenjem) i kojom se završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a), a bez da time rješenje o parničnim troškovima sadržano u takvoj odluci suda, stječe svojstvo rješenja iz čl. 400. st. 1. ZPP-a.

U tom pravcu sa ustavnopravnog aspekta ocjenu pravne naravi rješenja o troškovima postupka dao je Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju U-III-4937/2013 od 11. studenoga 2013. u kojem je navedeno: „…sukladno tome, samo ona odluka kojom je nadležni sud meritorno odlučio o biti stvari, odnosno o pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela podnositelja, jest pojedinačni akt u smislu čl. 62. st. 1. Ustavnog zakona u povodu kojeg je Ustavni sud Republike Hrvatske, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, nadležan štititi ljudska prava i temeljne slobode podnositelja, zajamčene Ustavom Republike Hrvatske.

U ustavnosudskom postupku ocijenjeno je da osporavana odluka, u dijelu koji podnositelj pobija ustavnom tužbom, a kojom je odlučeno o trošku ovršnog postupka, ne predstavlja pojedinačni akt u smislu čl. 62. st. 1. Ustavnog zakona protiv kojeg bi Ustavni sud bio nadležan pružiti ustavnosudsku zaštitu.“ (tako i u odlukama U-III-4623/2013, U-III- 2365/2001, U-III-954/2004, U-III-1794/2009, U-III-565/2012, U-III-140/2014).

Prema stanju ovog spisa predmeta, postupak je u njemu pravomoćno dovršen presudom i rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Gž-3771/13 i Gž-3772/13 od 2. travnja 2014. kojom je odlučeno o zahtjevu za naknadu štete tužitelju, te je ujedno odlučeno o parničnim troškovima, time da je tuženik uz ostalo izjavio i reviziju protiv odluke o parničnim troškovima.

Polazeći od prethodno navedenog, ocijeniti je da u odnosu na odluku o parničnim troškovima nema pretpostavki iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a za dopuštenost revizije, pa ni one iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, a kod činjenice da je revizija podnesena i protiv rješenja o parničnim troškovima, a koje ne spada u rješenja o kojima govori odredba čl. 400. st. 1. ZPP-a.

Takva ocjena utemeljena je na pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. studenoga 2015., a prema kojem: „pravomoćno rješenje o trošku parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija“.

Stoga je odlučeno kao u izreci.

Tužitelju nisu priznati troškovi sastava odgovora na reviziju, jer ta parnična radnja nije bila od utjecaja prilikom donošenja odluke o reviziji tuženika.

Zagreb, 24. studenoga 2015.

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.