III Kr-3/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-3/09-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Branka Brkića i mr. sc. Marijana Svedrovića kao članova vijeća i sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđ. M. H., zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. toč.1. u sv. čl. 216. st. 1. KZ-a, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Koprivnici od 29. rujna 2008. broj K-228/08 i presuda Županijskog suda u Koprivnici od 12. studenoga 2008. broj Kžm-35/08, u sjednici održanoj dana 22. travnja 2009.

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika M. H. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Koprivnici od 29. rujna 2008. broj K-228/08 i presuda Županijskog suda u Koprivnici od 12. studenoga 2008. broj Kžm-35/08 os. M. H. osuđen je na kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od 6 mjeseci zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 217. st. 1. toč. 1. u svezi sa čl. 216. st. 1. KZ-a u koju kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru.

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđenik po branitelju R. R., odvjetniku u K., uz prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi od optužbe ili da mu se uz pravilnu primjenu materijalnog prava odredi pridržaj maloljetničkog zatvora izrečenog drugostupanjskom presudom.

Izjašnjavajući se o zahtjevu Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske podneskom broj KR-DO-96/09 od 24. veljače 2009. godine, predlaže zahtjev odbiti kao neosnovan. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenika M. H. nije osnovan.

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude temelji se na povredi čl. 427. st. 1. toč. 1. ZKP-a, što bi imalo značiti da je na štetu osuđenika povrijeđen kazneni zakon, a obrazlaže se time da iz činjeničnog opisa kaznenog djela za koje je osuđen ne proizlazi biće kaznenog djela supočiniteljstva, već pomaganju u počinjenju kaznenog djela.

Međutim, suprotno tome, pažljivom analizom činjeničnog opisa kaznenog djela za koje je osuđenik M. H. oglašen krivim zajedno sa suoptuženikom B. J., proizlazi da su oni postupali po prethodnom dogovoru i podijeljenim zadacima, da je M. H. pazio da netko ne naiđe, dok je B. J. vršio provalne krađe u više različitih objekata, te konačno da su za sebe zadržavali stvari i sav pronađeni novac, a djelom pod c) izreke, kasu koju je iz pekare iznio opt. B. J. zajedno su razbili, te uzeli i za sebe zadržali novac koji se u njoj nalazio. Na temelju takvog činjeničnog opisa djela prvostupanjski sud je pravilno primijenio kazneni zakon kada je M. H. oglasio krivim za supočiniteljstvo u kaznenom djelu teške krađe iz čl. 217. st. 1. toč. 1. u svezi sa čl. 216. st. 1. KZ-a, te se nikako ne može raditi o pomaganju kao što se to sugerira u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Što se tiče prijedloga da se osuđeniku M. H. odredi pridržaj maloljetničkog zatvora izrečenog drugostupanjskom presudom, valja reći da pri odlučivanju o zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude Vrhovni sud Republike Hrvatske nema ovlast mijenjati odluku o kazni, osim ako odlukom o kazni nije prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu, a o tome se ovdje ne radi.

Kod takvog stanja stvari, a temeljem odredbe čl. 421. u svezi sa čl. 429. ZKP-a trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 22. travnja 2009.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

Senka Klarić Baranović, v.r.