Criminal appeal dismissed; tenant's eviction claim upheld under commercial building lease expiration statute.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the tenant's criminal appeal regarding the eviction of business premises. The lower courts ruled that the lease expired on March 30, 1996, and the tenant failed to vacate the 40 square meter space despite non-payment of rent. The court rejected the tenant's argument that the appeal was based on incorrect facts or law, noting that the lease in question was the 1994 agreement, not a different one mentioned by the appellant. Consequently, the eviction order was confirmed as legally sound under the relevant commercial building lease statute.
Legislator headnote
AI generatedčl. 47. st. 1. i 2. Zakona o poslovnim zgradama i prostorijama; čl. 385. st. 3. i 393. Zakona o parničnom postupku: A tenant's failure to vacate commercial premises after the statutory lease term expires constitutes a valid ground for eviction, and appeals challenging the factual basis of the lease term or the application of the expiration statute are inadmissible.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 920/1999-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića i Petra Milasa kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AGRONOMSKI FAKULTET Sveučilišta u Zagrebu, Svetošimunska 25, koga zastupa punomoćnik V. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika B. d.o.o. Z., koga zastupa punomoćnik M. D., odvjetnik u Z., radi ispražnjenja poslovnih prostorija, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 10. studenoga 1998. godine, br. Gž 10176/98-2, kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Zagrebu od 7. svibnja 1997. godine, br. Ps 855/96, u sjednici održanoj 16. siječnja 2002. godine,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija kao neosnovana.
Obrazloženje
Drugostupanjski je sud odbio žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu koja glasi:
Tuženik je dužan tužitelju predati ispražnjenje dvije poslovne prostorije koje se nalaze u južnom dijelu zgrade na adresi u Z., ukupne netto površine 40 m , te mu naknaditi parnični trošak u iznosu od 3.720,00 kn, sve u roku od 15 dana.
Protiv drugostupanjske presude je tuženik pravovremeno izjavio reviziju, kako se iz sadržaja razabire, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se "revizija usvoji u cijelosti" (ne daje određeni prijedlog).
Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.
Revizija nije osnovana.
Sudovi su utvrdili da su stranke zaključile pismeni ugovor o zakupu poslovnog prostora 31. ožujka 1994. godine, na određeno vrijeme – za razdoblje od 1. travnja 1994. do 30. ožujka 1996. godine, a odnosi se na zakup poslovnog prostora, navedenog u izreci prvostupanjske odluke, u površini od 40 m[2] .
U tužbi je predaja poslovnog prostora tražena zbog neplaćanja ugovorene zakupnine (ni nakon pismene opomene), ali su sudovi prihvatili tužbeni zahtjev zbog isteka vremena na koji je bio zaključen u smislu odredbe čl. 47. st. 1. i 2. Zakona o poslovnim zgradama i prostorijama ("Narodne novine", broj 53/91).
O pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju ne može se raspravljati u povodu revizije čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku, ali se uzgled ističe kako su otkazane poslovne prostorije upravo one koje su bile predmetom ugovora od 31. ožujka 1994. godine, a ne i nekog drugog ugovora (revident spominje "drugi" ugovor od 11. ožujka 1991. godine).
Budući je odluka o ispražnjenju poslovnog prostora temeljena na odredbi čl. 47. st. 1. i 2. Zakona o poslovnim zgradama i prostorijama, zbog isteka vremena na koji je ugovor zaključen (a tuženik nije ispraznio i predao poslovni prostor zakupodavcu), to nije relevantan navod revidenta kako nije utvrđeno da nije plaćao ugovorenu zakupninu.
Pravilno su sudovi primijenili materijalno pravo citiranu odredbu čl. 47. st. 1. i 2. Zakona o poslovnim zgradama i prostorijama, kad su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja, pa revizija tuženika nije osnovana i trebalo ju je odbiti, te presuditi kao u izreci po odredbi čl. 393. Zakona o parničnom postupku.
U Zagrebu, 16. siječnja 2002. godine
Predsjednik vijeća:
Boris Guttmann, v.r.