IV Kž-38/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž 38/09-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te mr. sc. Branka Brkića i mr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osum. S. P. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 99. stavak 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja V. D. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 10. ožujka 2009. broj Kio-113/08 (Kv-119/09- 2), u sjednici održanoj 10. lipnja 2009.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba oštećenika kao tužitelja V. D. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu, u povodu neslaganja istražnog suca, odbijen je kao neosnovan istražni zahtjev oštećenika kao tužitelja V. D., protiv osumnjičenih S. P. i V. B., zbog kaznenog djela protiv života i tijela, teške tjelesne ozljede iz članka 99. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04 i 84/05 – dalje u tekstu: KZ).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio oštećenik kao tužitelj putem punomoćnice L. H., odvjetnice iz Z., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede članka 23. Ustava Republike Hrvatske u svezi s člankom 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, povrede iz članka 367. stavak 1. točke 11. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP) i povrede materijalnog prava. Predlaže se ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovno odlučivanje Županijskom sudu u Zagrebu.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, pregledom svih dokumenata i njihovih sadržaja u predmetnim spisima, ocjenjuje da je ispravan zaključak suda prvog stupnja u pobijanom rješenju da iz tih podataka ne proizlazi

IV Kž 38/09-2

postojanje osnovane sumnje da bi osumnjičeni S. P. i V. B., postupajući na način opisan u istražnom zahtjevu, počinili kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 99. stavak 2. KZ-a.

Prema podacima spisa predmeta Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Ko- 1796/07, Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj K-DO-8063/07 te Županijskog suda u Zagrebu broj Kio-113/2008, proizlazi da su osumnjičeni S. P. i V. B., kao policijski službenici VI. Policijske postaje Zagreb, 11. kolovoza 2006., nakon fizičkog sukoba oštećenika kao tužitelja i NN osoba koji se odvijao ispred zgrade u kojoj živi oštećenikova majka, pružali pomoć ekipi hitne medicinske pomoći prilikom odvođenja oštećenika na prisilno liječenje, a nakon što je on svoje maloljetno dijete uhvatio rukama za vrat i počeo ga gušiti, u čemu ga je spriječila majka, odgurnuvši ga rukama, uslijed čega je udario u hladnjak i pustio sina. Prilikom pokušaja odvođenja oštećenika na liječenje, isti je nasrnuo na osumnjičenog S. P., ugrizavši ga pri tome za lijevu nadlakticu. Nakon toga, osunjičenici su u namjeri savladavanja otpora oštećenika, svaki na jednoj njegovoj ruci primijenili metodu „ključ na lakat“ te ga srušili na pod i primijenili nad njim sredstva vezivanja, tzv. lisice. Budući da se oštećenik niti nakon toga nije smirio, osumnjičenici su mu plahtom svezali noge. Prilikom primjene sredstava prisile i sredstava vezanja, uslijed rastrojenog stanja u koje se oštećenik nalazio zbog duševne bolesti od koje boluje, on je glavom u više navrata udario u pod, pri čemu se je grizao za jezik te je zadobio više ugriznih rana po jeziku te hematoma na glavi i licu. Pri tome valja napomenuti i da je spisima premeta priložena pravomoćna presuda i rješenje Županijskog suda u Zagrebu od 28. ožujka 2007. broj Kzm-22/06 kojom je utvrđeno da je optuženi V. D. (u predmetnom postupku oštećenik kao tužitelj) 11. kolovoza 2006. u neubrojivom stanju počinio radnje koje imaju obilježja kaznenog djela pokušaja teškog ubojstva djeteta te sprječavanja službene osobe (policijskog službenika S. P.) u obavljanju službene dužnosti u pokušaju.

Slijedom navedenog, i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, ispravno je sud prvog stupnja na temelju ovakvog stanja spisa predmeta ocijenio da u konkretnoj situaciji priloženi dokazi ne upućuju na relevantan stupanj osnovane sumnje da su se u postupanju osumnjičenika spornog dana ostvarila obilježja kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 99. stavak 2. KZ-a na način kako im je to istražnim zahtjevom stavljeno na teret. Naime, iz stanja predmetnog spisa ne proizlazi osnovana sumnja da su prilikom spornog događaja osumnjičenici teško tjelesno ozlijedili oštećenika i pri tome mu trajno uništili važan organ i prouzročili trajnu iznakaženost, a što predstavlja bitne elemente kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 99. stavak 2. KZ-a koje im je istražnim zahtjevom stavljeno na teret. Upravo suprotno, a kako je to zaključio i sud prvog stupnja u pobijanom rješenju, iz stanja spisa predmeta proizlazi da je oštećenik, uslijed duševne bolesti od koje boluje, a nakon što je pokušao ugušiti vlastitog sina, ugrizao osumnjičenog S. P. koji je došao zajedno s osumnjičenim V. B. na intervenciju radi odvođenja oštećenika na prisilno liječenje. Nakon što su osumnjičenici zakonito prema njemu primijenili sredstva prisile i sredstva vezivanja, oštećenik je nastavio pružati otpor, pri čemu je u tako rastrojenom stanju udarao glavom o pod, uslijed čega si je odgrizao jezik. Dakle, u konkretnoj situaciji iz svih podataka i dokumenata priloženih spisu predmeta proizlazi da je si je oštećenik teške tjelesne ozljede inkriminiranog događaja sam nanio i to uslijed opiranja zakonitoj uporabi sredstava prisile i vezivanja od strane osumnjičenika.

Stoga, imajući na umu da osnovana sumnja da su osumnjičenici počinili kazneno djelo za koje ih se tereti istražnim zahtjevom mora proizlaziti iz dokumenata i podataka u tim dokumentima koji su priloženi uz istražni zahtjev (u konkretnoj situaciji optužno prijedlog koji se ima smatrati istražnim zahtjevom), a koju osnovanu sumnju oštećenik kao tužitelj nije

IV Kž 38/09-2

u dostatnom stupnju dokazao dokumentacijom priloženom u spisima predmeta, ne postoje zakonske pretpostavke za provođenje istrage iz članka 187. stavak 1. ZKP-a zbog kaznenog djela za koje oštećenik kao tužitelj tereti osumnjičenike. Pri tome valja napomenuti, a s obzirom na žalbene navode oštećenika kao tužitelja u odnosu na ostale ozljede za koje se navodi da je oštećenik zadobio od osumnjičenika, da iz stanja spisa proizlazi da je prije događaja za koje se osumnjičenici terete došlo do fizičkog obračuna između oštećenika i NN osoba, zbog čega je pozvana policije, kao i da je majka oštećenika, otimajući od oštećenika sina kojeg je pokušao ugušiti, gurnula oštećenika rukama, uslijed čega je udario u hladnjak. Stoga su navedene ozljede po tijelu i glavi oštećenika mogle nastati i tijekom navedenih radnji.

Slijedom navedenog, budući da žalbom oštećenika kao tužitelja nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno odredbi članka 398. stavak 4. ZKP-a, pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 398. stavak 3. ZKP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 10. lipnja 2009.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.