Gž-219/2018-2 · Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-219/2018-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, OIB 22883124500, u vijeću sastavljenom od sudaca Milene Vukelić-Margan predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. I.-H. iz Z., zastupane po punomoćnici R. I., odvjetnici iz Z., protiv tuženika zavod, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 99 P- 5001/17-5 od 13. studenog 2017., u sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2019.

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 99 P-5001/17-5 od 13. studenog 2017.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da joj tuženik isplati iznos od 208.324,77 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi i s tijekom na svaki pojedini iznos kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

Protiv te presude žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), nalazi u tome što presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi su nejasni i proturječni te postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

U žalbi navodi da sud uopće ne utvrđuje da je tužiteljica na temelju istog stanja, dakle godina života, te radnog staža tužiteljice uskraćena za 4.368,17 kn mjesečno od 11. veljače 2007. do 11. siječnja 2011., kada tužiteljica počinje dobivati mirovinu koja joj zaista pripada. Navodi da razdoblje od podnošenja zahtjeva do novog rješenja od 23. ožujka 2011. ništa se nije promijenilo kod tužiteljice, pa je pravilnom ocjenom dokaza valjalo doći upravo do utuženog iznosa koji predstavlja razliku mirovine tužiteljice do donošenja rješenja od 23. ožujka 2011. Tužiteljica ustraje kod tvrdnje da je tuženik uskratio tužiteljici isplatu mirovine u visini koja joj pripada pri podnošenju zahtjeva za odlazak u mirovinu od 19. prosinca 2006., te da je prema svim istim podnesenim ispravama tuženik donio rješenje od 23. ožujka 2011., kojim tužiteljici utvrđuje visinu mirovine od 8.685,28 kn mjesečno, koja sa dodacima iznosi 9.468,63 kn počev od 1. veljače 2011., a što je razvidno iz isprava koje prileže spisu i to rješenja od 15. studenog 2007., 23. ožujka 2011., 1. lipnja 2011. i 7. srpnja 2011. Na opisani način da je tuženik isplaćivao tužiteljici manju mirovinu od 31. prosinca 2006. do 1. veljače 2011., te ta razlika iznosi 4.251,25 kn, odnosno 4.368,17 kn sa dodacima, a sveukupno za utuženo razdoblje iznosi 208.324,77 kn. Sve navedeno je sud trebao utvrditi temeljem isprava koje prileže spisu, a koje čak ne daje nikakvo obrazloženje, osim što pogrešno smatra da je tuženik u okviru svojih ovlasti donosio rješenja kojima je tužiteljici priznato pravo na isplatu svota mirovine za sporno razdoblje, a navedena rješenja nisu stavljena izvan snage, već se na temelju istih tužiteljici i vrši isplata mirovine. Navodi da je upravo iz tih razloga podnijela tužbu obzirom na činjenicu razlike isplate svota mirovine za sporno razdoblje, a sve doneseno na temelju istih isprava, i to u spornom razdoblju i razdoblju od 15. studenog 2007. pa nadalje.

Predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu navoda žalbe, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom navodi da pitanje prava iz mirovinskog osiguranja, posebno prava na isplatu mirovine i obustavu mirovine nije predmet redovitog sudskog postupka, već je prema čl. 5. (pravilno čl. 6.) Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 102/98, 71/99, 127/00, 59/012, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 94/09, 40/10, 121/10 i 139/10 – dalje: ZMO) u nadležnosti zavoda, koji o tome odlučuje u upravnom postupku u kojem je osigurana dvostupnost. Sudska zaštita ostvaruje se pred upravnim sudom po postupku propisanom Zakonom o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17 – dalje: ZUS). Navodi da redovni sud nije nadležan za ocjenu pravilnosti i zakonitosti rješenja tj. upravnih akata tuženika, jer navedena ocjena pripada samo upravnom sudu, dok su općinski sudovi nadležni za odlučivanje o zahtjevu za isplatu mirovine, kada tuženik ne bi postupio po svom rješenju odnosno kad bi odbio izvršiti isplatu mirovine na način kako je to određeno u rješenju.

Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi.

Žalba nije osnovana.

Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno tako ni stanju spisa tako da je presudu moguće ispitati.

Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke druge od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nalazi da donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih povreda.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike mirovine za razdoblje od 31. prosinca 2006. do 1. veljače 2011. u iznosu od 4. 251,52 kn mjesečno odnosno 4.368,17 kn mjesečno sa dodacima, a sveukupno za navedeno razdoblje u iznosu od 208.324,77 kn. U provedenom postupku je utvrđeno, a što među strankama nije niti sporno:

-da je rješenjem zavoda Klasa: … od 15. siječnja 2007. osiguranici Z. I.-H. rođenoj priznati pravo počev od 31. prosinca 2006. na starosnu mirovinu u iznosu od 5.305,00 kn neto, da mirovina od 1. siječnja 2007. iznosi 5.100,48 kn i 1. srpnja 2007. iznosi 5.233,36 kn,

-da iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da je osiguranica do 31. prosinca 2006. navršila 66 godina i 10 mjeseci života i da mirovinski staž prema čl. 22. st. 1., 2. 3., 5., 6. i 7. ZMO, koji se računa za stjecanje prava na mirovinu iznosi do 30. prosinca 2006. ukupno 46 godina, 10 mjeseci i 19 dana,

-da je rješenjem zavoda Klasa: od 23. ožujka 2011. osiguranici Z. I.-H. obračunata počev od 1. veljače 2011. starosna mirovina u svoti od 8.685,87 kn mjesečno te da se navedenim rješenjem mijenja rješenje zavoda broj …od 15. studenog 2007. uz obračun isplaćenih svota mirovine prema tom rješenju,

-da iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da je osiguranica zatražila 31. siječnja 2011. ponovno obračunavanje mirovine te su priloženi novi platni podaci za razdoblje od 1. ožujka 1995. do 30. rujna 2005. i sukladno odredbi čl. 122. ZMO proveden je postupak obnove,

-da je rješenjem zavoda Klasa: … od 1. lipnja 2011. odbijena žalba osiguranice izjavljena protiv rješenja zavoda broj …Klasa: …,Urbroj: …od 23. ožujka 2011. uz obrazloženje da je pravilno određena nova svota mirovine od 8.685,87 kn mjesečno i to počevši od 1. veljače 2011., sukladno čl. 122. st. 3. ZMO,

-da iz obrazloženja istog rješenja proizlazi da je žaliteljica tek u žalbi izjavljenoj 5. travnja 2011. zahtijevala i isplatu razlike mirovine, dodatka na mirovinu i zakonske kamate za razdoblje od 31. prosinca 2006. do 1. veljače 2011., pa je prvostupanjsko tijelo upućeno da o tim zahtjevima trebao odlučiti novim rješenjem,

-da iz spisa Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-7830/11 utvrđeno je u tom predmetu tužiteljica Z. I.-H. podnijela tužbu protiv tužitelja zavodu radi poništenja rješenja Klasa: …, Urbroj: … od 1. lipnja 2011. kojim je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja zavoda broj …, Klasa: …, Urbroj: … od 23. ožujka 2011., a kojim rješenjem je tužiteljici određena starosna mirovina počev od 1. veljače 2011., a koji postupak je pravomoćno završen presudom Visokog Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-7830/11-12 od 3. srpnja 2014. kojom se tužba odbija,

-da je rješenjem zavoda broj …Klasa: …, Urbroj: … zahtjev Z. I.-H. za obračun o isplati zateznih kamata za razdoblje od 31. prosinca 2006. do 1. veljače 2011. odbačen zbog nenadležnosti,

-da je rješenjem zavoda broj spisa …Klasa: … Urbroj: … od 10. listopada 2011. odbijena žalba Z. I.-H. protiv rješenja zavoda broj …Klasa: …, Urbroj: …od 7. srpnja 2011.,

-da iz spisa Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-11740/11 proizlazi da je u tom predmetu tužiteljica Z. I.-H. podnijela tužbu protiv tuženika zavod radi poništenja rješenja Klasa: … Urbroj: …od 10. listopada 2011. kojim je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja zavoda broj …Klasa: … Urbroj: …od 7. srpnja 2011., a kojim rješenjem je odbačen zahtjev tužiteljice za obračun i isplatu zateznih kamata za razdoblje od 31. prosinca 2006. do 1. veljače 2011., a koji postupak je pravomoćno završen presudom Visokog Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-11740/11-7 od 3. srpnja 2014. kojom se tužba odbija.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice pozivom na odredbu iz čl. 6. st. 2. u vezi s čl. 5. ZUS-a i odredbu čl. 122. ZMO zaključivši da je tuženik u obavljanju svojih javnih ovlasti donio rješenja kojima je tužiteljici priznato pravo na isplatu svota mirovine za sporno razdoblje, a navedena rješenja nisu stavljena izvan snage već upravo suprotno na temelju istih se tužiteljici vršila i vrši isplata mirovine radi čega nema pravnog osnova za utvrđivanje da tužiteljici za razdoblje od 31. prosinca 2006. do 1. veljače 2011. pripada pravo na razliku između svote mirovine utvrđene rješenjem od 23. ožujka 2011. kojim je izmijenjeno rješenje od 15. studenog 2007. Sve to uz obrazloženje da rješenja tuženika od 15. studenog 2007. i 23. ožujka 2011. predstavljaju upravne akte kojima je utvrđeno tužiteljičino pravo, visina i dospijeće mirovine koje predstavljaju pravni osnov kojima je u smislu odredbe čl. 12. ZPP-a vezan sud, pa slijedom toga u konkretnom situaciji sud ne može ispitivati pravilnost pravomoćne odluke donesene u upravnom postupku i ulaziti u ocjenu njene zakonitosti.

Takvo shvaćanje pravilnim prihvaća i ovaj sud.

U odnosu na žalbene navode tužiteljice treba prije svega reći da se pravo na isplatu mirovine utvrđuje prema ZMO u upravnom postupku, a sudska zaštita je uređena ZUS-om podnošenjem tužbe upravnom sudu. U slučaju neisplate mirovine za koju je priznato pravo, postoji nadležnost redovnog suda po zahtjevu za isplatu novčanog iznosa. Takav zahtjev u konkretnom slučaju nije osnovan jer tužiteljici nije priznato pravo na isplatu mirovine u iznosu od 8.685,87 kn odnosno s dodacima u iznosu od 9.566,02 kn za razdoblje od 31. prosinca 2006. do 1. veljače 2011., a pitanje postojanja prava na isplatu od prethodnog je značaja za odluku o zahtjevu tužiteljice.

U konkretnom slučaju odlukom upravnog tijela rješenjem od 23. ožujka 2011. tužiteljici je priznato pravo na isplatu mirovine u iznosu od 8.685,87 kn odnosno s dodacima u iznosu od 9. 566,02 kn počev od 1. veljače 2011., dakle za sporno vremensko razdoblje nije priznato pravo na isplatu mirovine u navedenom iznosu, pa zahtjev za isplatu u ovom predmetu nije osnovan. Prema odredbi čl. 12. st. 1. ZPP-a kada odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisnima nije drugačije određeno. Iz sadržaja te odredbe jasno proizlazi da je, ukoliko je nadležno tijelo donijelo odluku o prethodnom pitanju sud vezan za pravomoćnu odluku tog tijela.

Zbog navedenog u ovom predmetu sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbu čl. 12. .st. 1. ZPP-a kada je smatrao da je vezan odlukom nadležnog upravnog tijela.

Tvrdnja tužiteljice o navodnom nezakonitom rješenju zavoda kojim je određena isplata mirovine u iznosu od 5.035,00 kn počev od 31. prosinca 2006. nije pravno relevantna u ovom parničnom postupku jer je sud vezan rješenjem zavoda kojim je priznato pravo na starosnu mirovinu. Zakonitost obračuna mirovine za određeno razdoblje kontrolira upravno tijelo odnosno upravni sud.

Naime, prema odredbi čl. 122. ZMO pravomoćno rješenje o pravu na mirovinsko osiguranje ili iz mirovinskog osiguranja može se izmijeniti novim rješenjem ako je prvim rješenjem povrijeđen zakon, pravni propis EU o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, međunarodni ugovor o socijalnom osiguranju ili opće akt zavoda na štetu osiguranika, osigurane osobe ili korisnika mirovine (st. 1.). Novo rješenje donijet će se kada se sazna za nove činjenice koje utječu na pravo osiguranika, osigurane osobe ili korisnika mirovine koje su nastale nakon pravomoćnosti rješenja ili u slučaju kada je upravni sud zauzeo za stranke povoljnije pravno stajalište (st. 2.). Prava utvrđena novim rješenjem donesenim prema st. 1. i 2. ovog članka pripadaju od prvog dana idućeg mjeseca nakon donošenja rješenja ako je postupak pokrenut po službenoj dužnosti, odnosno od prvog dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva osiguranika, osigurane osobe ili korisnika mirovine (st. 3.).

Kako se radi upravno o takvoj situaciji kada je povodom zahtjeva tužiteljice izmijenjeno pravomoćno rješenje o pravu korisnika mirovine, to činjenično razmatranje u žalbi koje se tiče pravilnosti takvog rješenja ne može se uzeti u obzir jer kao što već rečeno parnični sud je vezan odlukom tuženika donesenom u upravnom postupku i nije ovlašten ispitivati pravilnost i zakonitost tog rješenja.

Tuženik je isplaćivao tužiteljici mirovinu u iznosu od 5.035,00 kn počev od 31. prosinca 2006., iznos od 5.146,00 kn počev od 1. siječnja 2007. i iznos od 5.233,38 počev od 1. srpnja 2007. po konačnom i pravomoćnim rješenju kojim je utvrđeno pravo tužiteljice na starosnu mirovinu od 15. studenog 2007. Nakon toga zavod na prijedlog tužiteljice pribavio je nove podatke o plaći tužiteljice iz razloga što je tužiteljica 31. siječnja 2011. podnijela zahtjev za ponovni izračun mirovine navodeći da je od 1. ožujka 1995. do 30. rujna 2005. istovremeno uz posao u bolnici J. radila i kao profesorica na fakultetu u Z., te traži da se plaće koje je ostvarila u bolnici J. i na fakultetu uzmu u obračun za ponovni izračun mirovine jer je primala dvije plaće na koje su plaćeni doprinosi. U postupku koji je prethodio donošenju rješenja od 23. ožujka 2011. pribavljene su prijave za razdoblje od 1. ožujka 1995. do 30. rujna 2005. te prema novo pribavljenim podacima o plaći tužiteljice za 95-tu godinu prema tiskanici MPP-1 izdanu 16. ožujka 2011. u fakultetu u Z., tužiteljica je radeći na fakultetu od 1995. ostvarila plaću od 53.022,26 kn, što je zbrojeno s plaćom koju je ostvarila radeći u Klinici J. te je doneseno novo rješenje na temelju novo pribavljenih podataka o plaći tužiteljice. Iz navedenog, iako nije odlučno za odluku u ovoj pravnoj stvari, jasno proizlazi neosnovanost tvrdnje tužiteljice da su oba rješenja tuženika (15. siječnja 2007. i 23. ožujka 2011.) donesena na temelju istih podataka o plaći tužiteljice.

Kako u postupku, dakle, nije sporno da se tužiteljici nakon donošenja konačnog i pravomoćnog rješenja od 23. ožujka 2011. godine kojim je preračunata mirovina počevši od 1. veljače 2011.godine, vrši isplata mirovine u većem iznosu, dok tužiteljica u tužbi i tijekom postupka, a niti u žalbi ne ističe da bi protiv rješenja tuženika od 15. siječnja 2007. godine kojim je utvrđeno pravo na starosnu mirovinu u iznosu od 5.305,00 kn počevši od 31. prosinca 2006., izjavila žalbu ili pokrenula upravi spor, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev za isplatu mirovine u većem iznosu od onoga o kojem je pravomoćnu i konačnu odluku donio tuženik.

Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci 23. siječnja 2019.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan v.r.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Svetlana Popović