Gzp-318/2007-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 318/07-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Katarini Buljan, u pravnoj stvari predlagatelja M. C. iz V. G., zastupanog po punomoćnici A. D., odvjetnici iz D.&P. iz Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko upravni odjel, radi povrede prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 20. rujna 2007., dana 31. prosinca 2007.,

r i j e š i o j e :

I. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gž-3506/07 u roku od 3 (tri) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Predlagatelju M. C. iz V. G., određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 17.000,00 (sedamnaesttisuća) kuna.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je 20. rujna 2007. podnio ovom sudu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u smislu odredbe čl.27.st.2 Zakona o sudovima («Narodne novine» 150/05, 16/07 dalje:ZS), smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku i dugog trajanja postupka, koji se vodi kod Županijskog suda u Zagrebu pod posl.br. Gž-3506/07.

Zahtjev je osnovan.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Zagrebu posl.br.P- 3191/93 i očitovanja Županijskog suda u Zagrebu od 3. prosinca 2007., utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st.1.Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 41/01 - pročišćeni tekst 55/01-dalje:Ustav):

- da je predlagatelj, tužitelj u postupku, podnio 24. travnja 1993. Općinskom sudu u Zagrebu tužbu protiv tuženice K. V. radi utvrđenja;

- da je, zatim, sud proveo ročišta 5. studenog 1993., 11. siječnja 1994.,14. veljače 1994. i 11. travnja 1994.;

- da je, podneskom od 23.ožujka 1994., tuženica podnijela protutužbu protiv tužitelja-protutuženika radi utvrđenja;

- da je, nakon toga, sud proveo ročišta 3. lipnja 1994., 3. listopada 1994. te 9. studenog 1994.;

- da je podneskom od 24. rujna 1998. tuženica požurila zakazivanje ročišta;

- da je ročište od 22. siječnja 1999. zbog neuredne dostave za tuženicu odgođeno za 6. svibnja 1999.;

- da su na raspravi od 6. svibnja 1999. punomoćnici stranaka ostali kod tužbenog i protutužbenog zahtjeva, a punomoćnik tuženice predložio je da se provede vještačenje vrijednosti svih nekretnina ost. C. V. radi utvrđenja da li je povrijeđen nužni dio tuženice;

- da je podneskom od 5. studenog 1999. tuženica dostavila popis nekretnina i pokretnina koje su glasile na ostaviteljicu;

- da je sud na ročištu 7. travnja 2000. odredio provesti dokaz vještačenjem vrijednosti imovine ostaviteljice;

- da je rješenjem od 27. studenog 2000. sud pozvao stranke na platež predujma za građevinsko vještačenje ali je tužitelj podneskom od 19. siječnja 2001. obavijestio sud da nije predložio provođenje vještačenja i da nije u mogućnosti platiti taj trošak;

- da su na ročištu od 18. veljače 2002. stranke ostale kod navoda tužbe i protutužbe a sud ih je ponovno pozvao da postupe u skladu s rješenjem od 27.studenog 2000.;

- da je podneskom od 31. prosinca 2002. tuženica obavijestila sud da je uplatila predujam za vještačenje;

- da je na ročištu 15. siječnja 2003. sud donio rješenje o provođenju građevinskog vještačenja, s tim da je 5. veljače 2003. donio rješenje kojim je imenovao vještaka građevinske struke i odredio zadatak vještačenja;

- da je na ročištu 3. ožujka 2003. sud uručio punomoćniku tuženice podnesak punomoćnika tužitelja od 14. veljače 2003. i dodijelio mu kraći rok za očitovanje na isti;

- da je na ročištu 10. ožujka 2003., nakon suglasnog prijedloga stranaka, sud odredio novog vještaka građevinske struke kao i provođenje dokaza dopunskim saslušanjem stranaka;

- da su na ročištu 15. svibnja 2003. dopunski saslušane stranke;

- da je 15. studenog 2004. sud donio rješenje kojim je odredio provođenje očevida, uz sudjelovanje građevinskog vještaka, za 4. veljače 2005., te je tog dana održan očevid;

- da je 19. kolovoza 2005. vještak dostavio u spis pisani nalaz i mišljenje;

- da je 10. studenog 2005. zakazano ročište odgođeno zbog neuredne dostave za tužitelja te je sud donio rješenje da će se nova rasprava zakazati pismeno nakon dopune nalaza i mišljenja vještaka;

- da je 30. prosinca 2005. vještak dostavio dopunu nalaza i mišljenja;

- da je 2. lipnja 2006. tužitelj požurio zakazivanje ročišta;

- da je na ročištu 18. rujna 2006. tuženica predala u spis pismeni prijedlog za donošenje privremene mjere zabranom otuđenja kuće u S. te je sud tužitelju dao rok za očitovanje na prijedlog za izdavanje privremene mjere i zakazao novu raspravu za 20. studenog 2006.;

- da se podneskom od 26. rujna 2006. tužitelj očitovao na prijedlog za izdavanje privremene mjere;

- da je 10. listopada 2006. tuženica požurila odlučivanje o prijedlogu za donošenje privremene mjere;

- da je na ročištu 20. studenog 2006. sud zaključio glavnu raspravu, dok je odredio ročište za objavu presude 8. prosinca 2006.;

- da je 8. prosinca 2006. sud donio rješenje o preotvaranju glavne rasprave te je pozvao tuženicu da dostavi povijesni ZK izvadak za sporne nekretnine, što je ista i učinila podneskom od 11. prosinca 2006.;

- da je na ročištu 21. prosinca 2006. sud zaključio glavnu raspravu, dok je presudu posl.br.P-3191/93, kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, objavio na ročištu 15. siječnja 2007;

- da je tužitelj 27. ožujka 2007. podnio žalbu protiv prvostupanjske presude te je spis, uz popratno izvješće od 14. lipnja 2007., dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu na nadležno odlučivanje;

- da, do dana donošenja odluke o predlagateljevom zahtjevu, postupak nije pravomoćno dovršen.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja, a odlučno kod ocjene da li predlagatelju pripada pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u pravilu je razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom zahtjeva predlagatelja u ovom predmetu.

Međutim, predlagatelj je u konkretnom parničnom predmetu kod Općinskog suda u Zagrebu podnio tužbu 24. travnja 1993., pa u konkretnom slučaju pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja teče tek od 6.studenog 1997. (dan stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda- „Narodne novine“- Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99- pročišćeni tekst, 8/99- ispravak i 14/02) do 31. prosinca 2007. (dan kada je odlučeno o zahtjevu predlagatelja), što ukupno iznosi deset godina, jedan mjesec i dvadesetpet dana.

Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da se trajanje i duljina sudskog postupka u navedenom pravno relevantnom razdoblju može smatrati povredom prava na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom čl. 29 st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 41/01-pročišćeni tekst 55/01-dalje:Ustav).

Pri tome je imao u vidu duga razdoblja neaktivnosti Općinskog suda u Zagrebu kao npr. više od četiri godine između ročišta od 9. studenog 1994. i onog od 6. svibnja 1999.

Osim toga, nakon što je tužitelj 19. siječnja 2001. dostavio u spis dopis u kojem je naveo da nije predložio vještačenje i da nije u mogućnosti platiti isto, sud je slijedeće ročište zakazao tek po proteku više od jedne godine (18. veljače 2002.), kada je stranke ponovno pozvao na uplatu predujma za navedeno vještačenje, nakon čega je tuženica tek 31. prosinca 2002., (po proteku više od osam mjeseci) dostavila u spis dokaz o uplati navedenog predujma.

Postupajući na opisani način sud je zanemario odredbu čl.153. st. 3. i st.4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 – dalje u tekstu: ZPP) zbog čega se konkretan postupak nepotrebno oduljio za gotovo dvije godine.

S obzirom na navedena utvrđenja, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako ovaj postupak nije vođen učinkovito i sukladno načelu ekonomičnosti. Ovo tim više kada se ima u vidu da je prvostupanjski sud propustio donijeti odluku o prijedlogu tuženice od 18. rujna 2006. za donošenje privremene mjere.

Prema ocjeni ovog suda riječ je o složenom predmetu, međutim ta okolnost nikako ne opravdava trajanje postupka više od deset godina u pravno relevantnom razdoblju, odnosno ukupno više od četrnaest godina, s time da još uvijek nije pravomoćno dovršen. Isto tako ovaj sud ocjenjuje da predlagatelj svojim ponašanjem nije pridonio duljini trajanja sudskog postupka.

Visinu naknade Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio imajući u vidu trajanje sudskog postupka, postupanje nadležnog suda te vrstu i prirodu konkretnog postupka, uvažavajući pri tome i gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe čl. 28 st. 1. ZS valjalo prihvatiti zahtjev predlagatelja i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 31.prosinca 2007.

SUTKINJA:

Katarina Buljan, v. r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.