Legislator Case Law & Legislation
Rev-1563/1994-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal claiming lower courts failed to examine decisive facts in contract invalidity case.

Case Number Rev-1563/1994-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against the second-instance court's confirmation of a contract's validity. The appellant argued that lower courts failed to examine decisive facts regarding performance under the contract and misapplied the law on written form requirements. The court rejected these claims, ruling that the lower courts did provide reasons based on decisive facts and that the parties had fully performed their obligations, rendering the contract valid despite the lack of specific formalities.

Legislator headnote

AI generated

ZPP čl. 354. st. 2.; ZPP čl. 356.; Presude nižestupanjskih sudova sadrže razloge u odlučnim činjenicama i pružaju mogućnost njihova ispitivanja, te se revizija ne može temeljiti na tvrdnji da su te činjenice ostale neispitane ako su u presudi jasno navedene.

Keywords

AI generated
contract invalidity decisive facts written form requirement performance of obligations appeal dismissal civil procedure law contract validity

Cited Legislation

AI generated
ZPP čl. 354. st. 2. toč. 13.
ZPP čl. 354. st. 2. toč. 10.
ZPP čl. 356.
ZPP čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2.
ZPP čl. 385. st. 1. toč. 3.
ZPP čl. 393.
ZOO čl. 73.
ZOO čl. 28.
ZPP čl. 390.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1563/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M.P. iz R.B. …, koga zastupa V.V. odvjetnik iz K., protiv tuženih 1. S.V. iz S. kbr. …, koga zastupa I.R. odvjetnik iz K. i 2. J.P. iz R.B. …, radi utvrđenja ništavosti ugovora, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Okružnog suda u Bjelovaru od 13. siječnja 1994. godine, br. Gž-1969/93-2, s kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Križevcima od 23. rujna 1993. godine, br. P- 321/93-8, na sjednici održanoj dana 26. lipnja 1996. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Okružni sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 13. siječnja 1994. godine, br. Gž-1969/93-2, potvrdio presudu Općinskog suda u Križevcima od 23. rujna 1993. godine, br. P-321/93- 8, s kojom je tužiteljica odbijena s tužbenim zahtjevom usmjerenim na utvrđenje ništavosti kupoprodajnog ugovora od 9. travnja 1989. godine, od kojega je predmet kupoprodaje bila livada zvana Sitje, koju čini čk. br. 1202/5 sa 1841 m5 k.o. Miholjec, koji su ugovor sklopili I-tuženik S.V. kao kupac i II-tuženik J.P. kao prodavač.

Protiv drugostupanjske presude izjavila je reviziju tužiteljica, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 13., jer presude nižestupanjskih sudova nemaju razloga o odlučnim činjenicama, zbog čega se ne mogu valjano ispitati. Odlučno je da li su stranke u pretežnom dijelu ispunile svoje obveze, koje proističu iz spornog ugovora, a presude nižestupanjskih sudova u svojim razlozima o tome ne govore. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava vidi u tome što nižestupanjski sudovi nisu vodili računa o tome da u smislu čl. 73. Zakona o obveznim odnosima ugovor kod kojega manjka zakonom propisana forma može biti pravovaljan samo ukoliko su obje stranke ispunile u cijelosti ili u pretežnom dijelu svoje obveze iz takovoga ugovora. Predleže da ovaj sud ukine presude nižestupanjskih sudova i predmet vrati na ponovni postupak.

Protivna strana nije podnijela odgovor na reviziju, a državni odvjetnik, kojemu je revizija dostavljena radi očitovanja u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, dalje ZPP), nije se očitovao na sadržaj revizije.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP ovaj sud je utvrdio da u postupku, kojega su proveli, kao i presudama koje su donijeli nižestupanjski sudovi nije ostvaren razlog za reviziju u bitnoj povredi odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., dakle nije ostvaren taj razlog za reviziju na koji ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Kako na ostale bitne povrede odredaba ZPP iz čl. 354. u svezi s čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. u svezi čl. 399.ovaj sud pazi samo ako je u reviziji izričito navedeno koje su bitne povrede ostvarene i na koji način, a budući da podnositeljica revizije navodi da je ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ovaj sud je ispitujući pobijanu presudu u tom smislu utvrdio da ta bitna povreda odredbe ZPP nije ostvarena, a pogotovo ne na način kako to navodi podnositeljica revizije. Presude nižestupanjskih sudova zaista sadrže razloge u odlučnim činjenicama i po svom sadržaju pružaju mogućnost da ih se ispita u smislu odredbi ZPP i nedvojbeno upućuju na spoznaju zašto su nižestupanjski sudovi odlučili na način, kako su to učinili u svojim presudama.

Nije ostvaren također razlog za reviziju u pogrešnoj primjeni materijalnog prava iz čl. 356. u svezi s čl. 385. st. 1. toč. 3. i 399. ZPP. Nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo. Bez osnova je pozivanje podnositeljice revizije na odredbu čl. 73. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, dalje ZOO), jer je sporni ugovor sastavljen u pismenoj formi, a pored toga utvrđeno je da su stranke u cijelosti izvršile svoje obveze, jer je kupac isplatio kupovninu i ušao u posjed livade koja je bila predmet kupoprodaje, a prodavač je primio isplatu kupovnine. U provedenom postupku je također utvrđeno da je tužiteljica, koja tvrdi da je livada koja je bila predmet kupopradaje u spornom kupoprodajnom ugovoru zajednička imovina nje i II-tuženika, kao bračnih drugova izrazila suglasnost s izvršnenom kupoprodajom, odnosno izrazila svoju volju, što je ona učinila svojim ponašanjem. Okolnost da je išla po kupopvninu, odnosno požurivala isplatu kupovnine je takovo ponašanje, koje u smislu čl. 28. ZOO sa sigurnošću navodi na zaključak da je ona bila suglasna sa izvršenom kupoprodajom, odnosno da je njezina volja bila toga sadržaja.

Budući da nisu ostvareni razlozi za reviziji, kako oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, tako i oni na koje se podnositeljica revizije poziva u reviziji. Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 393. ZPP reviziju odbio kao neosnovanu.

U Zagrebu, 26. lipnja 1996.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.