Usž-2079/2015-2 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Poslovni broj: Usž-2079/15-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Inge Vezmar Barlek, predsjednice vijeća, Lidije Vukičević i Mirjane Čačić, članica vijeća, te sudske savjetnice Franciske Dominković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice M. K. iz R., koju zastupa opunomoćenica D. B., odvjetnica u B. M., protiv tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske, Zagreb, uz sudjelovanje zainteresirane osobe L. F. iz R., koju zastupa opunomoćenik J. A., odvjetnik u R., radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 7 UsI-166/15-8 od 7. rujna 2015., na sjednici vijeća održanoj dana 14. siječnja 2016.,

r i j e š i o j e

Poništava se rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 7 UsI-166/15-8 od 7. rujna 2015. i predmet vraća tom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

Rješenjem Upravnog suda u Rijeci protiv kojeg je podnijeta žalba, odbačena je tužba tužiteljice kao nepravodobna.

Sud je zaključio da je osporeno rješenje tužiteljici dostavljeno ubacivanjem u poštanski sandučić dana 29. prosinca 2014., pa je tužba podnijeta 30. siječnja 2015., preporučeno putem pošte nepravodobna.

U žalbi tužiteljica navodi da nije točno, a niti spisu prileži dokaz da joj je rješenje dostavljeno upravo dana 29. prosinca 2014., već 2. siječnja 2015., protivno svim pravilima o dostavi pismena u upravnom postupku, a osobito pravilima o obveznoj osobnoj dostavi. Smatra da nisu poštovana pravila o dostavi pismena u upravnom postupku ubacivanjem u poštanski sandučić, jer prema odredbi članka 98. smatra se da je dostava izvršena onog dana za koji se utvrdi da je osoba kojoj je pismeno namijenjeno stvarno dobila to pismeno. Stoga tvrdi da je tužba predana u roku, pa upravni sud treba postupiti prema tom članku i uzeti predmet u rad. Ako sud ocijeni da je rješenje dostavljeno tužiteljici 29. prosinca 2014., pa je zbog neuredne dostave rješenja, odnosno opravdanih objektivnih okolnosti propustila podnošenje tužbe, podnosi prijedlog za povrat u prijašnje stanje.

U daljnjem sadržaju žalbe tužiteljica navodi razloge zbog čega smatra da bi trebalo dozvoliti povrat u prijašnje stanje.

Tužiteljica se poziva na odredbu članka 81. kao i 87. Zakona o općem upravnom postupku kojima je propisan način obavljanja dostave – predajom osobi kojoj je to namijenjeno, a u ovom slučaju to nije učinjeno već je dostava izvršena ostavljanjem pismena u poštanski sandučić. Kada je obvezna osobna dostava pismena tada od dana dostave počinje teći rok koji se ne može produžavati, a u ovom slučaju nije primijenjeno pravilo o obveznoj osobnoj dostavi jer je dostavljač ostavio pismeno u sandučić 2. siječnja 2015., te nije pokušao izvršiti „predaju“ pismena osobi kojoj je to namijenjeno. Nije pokušao dostaviti pismeno ni drugom odraslom članu domaćinstva, nije uopće pozvonio na vrata radi provjere je li itko kod kuće, niti je ostavio pisanu obavijest o tome da je bio i kada će ponovno pokušati osobnu dostavu, nije pokušao drugu dostavu, nije vratio pismeno tijelu koje je izdalo pismeno, kako bi tijelo pozvalo stranku u svoje prostorije radi dostave. Navodi da u stanu tužiteljice žive suprug, kći, tužiteljičin brat, a u navedeno vrijeme u posjeti je bio i njezin sin D. K. sa svojom obitelji koji živi i radi u Nj. Šest odraslih osoba je bilo u stanu te su mogli primiti pismeno ili obavijest o drugoj dostavi ili informirati dostavljača kada će tužiteljica biti kod kuće, ako nije trenutno u tom trenutku bila u stanu, da bi pismeno bilo pravilno uručeno. Nakon što je primila neuredno dostavljeno pismeno 2. siječnja 2015., tužiteljica je u roku podnijela tužbu 30. siječnja 2015. Zbog povrede pravila obvezne osobne dostave, što su okolnosti na koje podnositeljica nije mogla utjecati, možda je propustila rok za podnošenje tužbe radi osporavanja zakonitosti. Smatra da je tužba u roku dostavljena pravilnom primjenom članka 103. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku, odnosno zaprimljena u dodatnom roku od dva dana od proteka roka od 30 dana, ukoliko sud ipak ostaje kod stajališta da je rješenje dostavljeno 29. prosinca 2014. Ujedno se poziva na odredbu članka 105. stavak 1. i 2. Zakona o općem upravnom postupku te predlaže da tijelo donese zaključak kojim će dopustiti povrat u prijašnje stanje te ukinuti rješenje o odbacivanju zahtjeva i uzeti u rad tužbu radi osporavanja zakonitosti rješenja.

Ako Sud ne udovolji prijedlogu za povrat u prijašnje stanje ili na drugi način ne udovolji predlagateljici predlaže pismeno smatrati žalbom koju treba dostaviti Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske.

Žalba je osnovana.

Iz dostavljenog spisa Upravnog suda u Rijeci proizlazi da je spisu priložena povratnica sa klasom prvostupanjskog tijela (klasa: UP/I-361-03/13-03/254, urbroj: 13-02-23/AB) prema kojoj je pismeno tužiteljici ostavljeno dana 29. prosinca 2014. godine.

Na dostavnici, a dostava je vršena putem društva C. E. d.o.o. je stavljen datum 24. prosinca 2014. uz oznaku „OB1“, i zaokružena brojka 1 uz koju je navedeno da budući primatelj nije zatečen na mjestu dostave, ostavljena mu je pisana obavijest da u određeni dan i sat bude na mjestu dostave radi primanja pismena te na kojem mjestu može tog dana sam podići pismeno. Isto tako je zaokružena brojka 2. uz koju je navedeno da budući drugi put nije primatelj zatečen isto je ostavljeno u sandučiću ili pretincu, na vratima ili drugom vidljivom mjestu s datumom 29. prosinca 2014.

Prema povratnici, ovaj Sud zaključuje da Upravni sud u Rijeci u obrazloženju svojeg rješenja nije dao dostatne razloge za zaključak da je u ovom slučaju dostava obavljena ostavljanjem u poštanski sandučić dana 29. prosinca 2014., jer to nije potkrijepljeno podacima na povratnici odnosno dostavnici priloženoj spisu.

Prema odredbi članka 85. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09.-dalje: ZUP) važećeg u vrijeme dostave, propisan je način osobne dostave kada se kao u ovom slučaju radi o dostavi drugostupanjskog rješenja protiv kojeg stranka ima pravo tužbe upravnom sudu. Ovim člankom je jasno propisano, kako dostavljač treba postupiti, a da bi se prema stavku 5. dostava smatrala obavljenom i onda kada nije osobno uručena stranci kojoj je pismeno upućeno. Odredbe ovog članka dopuštaju ostavljanje pismena u poštanskom sandučiću ili poštanskom pretincu samo u slučaju bezuspješnog prethodnog pokušaja dostave, pri čemu je potrebno i naznačiti da je to rješenje ostavljeno u poštanskom sandučiću, što na dostavnici nije navedeno. Na dostavnici nije navedeno koji dan i sat je određen radi ponovnog pokušaja dostave, niti na kojem mjestu se do toga dana može podići pismeno.

Ovaj Sud je već izrazio shvaćanje da u situaciji koja zahtijeva osobnu dostavu, a dostava nije obavljena sukladno pravilima zakona, pravne posljedice takve dostave nije dopušteno tumačiti na štetu stranke jer postupanje protivno tome može ugroziti pravo na pravičan postupak zajamčen Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda (Narodne novine, - međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99.- proč.tekst, 8/99.-ispr., 14/02., 1/06. i 2/10.). Propusti trećih osoba koje sudjeluju u obavljanju dostave, a od utjecaja su na ostvarivanje prava stranaka, ne smiju ići na štetu stranaka, pa u takvom slučaju nema mjesta odbacivanju tužbe kao nepravodobne.

Iz iznijetog razloga osporavano rješenje Upravnog suda kojim je odbačena tužba kao nepravodobna ne može se ocijeniti zakonitim.

Uz to, valja naznačiti da se u ovom slučaju dostavnica, kao potvrda o obavljenoj dostavi prema članku 93. stavak 1. Zakona nalazi uz dopis od 23. prosinca 2014. iz kojeg je vidljivo da se radi o dostavi stranci drugostupanjskog rješenja, dok na samoj dostavnici – povratnici nije navedeno o dostavi kojeg pismena se radi, što nije pravilno kada se radi o dostavi rješenja drugostupanjskog javnopravnog tijela.

U daljnjem tijeku postupka prvostupanjski sud će utvrditi kada je tužiteljica primila rješenje (članak 85. stavak 5. ZUP-a), a ovisno o tom utvrđenju poduzeti daljnje radnje u upravnom sporu. Navedena odredba naime omogućuje da naslovljena osoba, unatoč zakonskoj pretpostavci o urednoj dostavi, dokaže da nije primila pismeno. Ako navedenu činjenicu nije moguće nedvojbeno utvrditi, polazeći od iznijetih stajališta ovog Suda, tužbu treba smatrati pravodobnom.

Obzirom na način rješavanja ove žalbe, a u svezi podrednog podnošenja prijedloga za povrat u prijašnje stanje, ovaj Sud smatra da se institut povrata u prijašnje stanje ne može koristiti u situaciji kada postoji dvojba i sporna je osobna dostava, već u situaciji kada početak i završetak roka nisu sporni, što pretpostavlja da je dostava uredno obavljena prema odredbi članka 85. Zakona o općem upravnom postupku. Stranci koja je iz opravdanih razloga propustila u roku obaviti neku radnju dopušta se obavljanje te radnje od koje je isključena zbog propuštanja roka uz uvjete i na način propisan člankom 82. Zakona o općem upravnom postupku. Stoga ovaj institut nije primjenjiv u situaciji kada je odlučno je li podnijeta tužba pravodobna zbog načina na koji je izvršena dostava.

Temeljem članka 67. stavak 3. ZUS-a, iz iznijetih razloga riješeno je kao u izreci.

U Zagrebu 14. siječnja 2016.

Predsjednica vijeća

mr.sc. Inga Vezmar Barlek, v.r.