Rev-2476/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2476/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća, te Dragana Katića i Brune Frankovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice mlljt. I. I. koju zastupa majka i zakonska zastupnica A. M., koju zastupa punomoćnik J. J., odvjetnik u B., protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Z., kojega zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik u Z., i protiv tuženika R. K. iz P., kojega zastupa punomoćnik P. L., odvjetnik u B., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika R. K. protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1859/10-2 od 11. kolovoza 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj P-1382/09-27 od 30. srpnja 2010., u sjednici vijeća od 7. srpnja 2015.

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika R. K. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženicima da tužiteljici solidarno plate 37.500,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom (toč. I. izreke); odbijen je tužbeni zahtjev preko iznosa od 37.500,00 kn do iznosa od 68.000,00 kn (toč. II. izreke); naloženo je tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje da tužiteljici s osnove troškova prethodnog postupka isplati 576,50 kn (toč. III. izreke); odbijen je tužbeni zahtjev za naknadu troškova prethodnog postupka preko iznosa od 576,50 kn do 1.230,00 kn (toč. IV. izreke); u cijelosti je u odnosu na tuženika R. K. odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova prethodnog postupka u iznosu od 1.230,00 kn (toč. V. izreke) te je tužiteljici naloženo da tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje naknadi troškove postupka u iznosu od 1.178,58 kn, a tuženiku R. K. u iznosu od 816,99 kn (toč. VI. izreke).

Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje i preinačena prvostupanjska presuda u dijelu u toč. I., III. i VI.a izreke te je u odnosu na tog tuženika tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti te je ujedno naloženo tužiteljici da tom tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 9.900,65 kn (toč. I. izreke); odbijena je žalba tuženika R. K. te je u odnosu na tog tuženika potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. izreke; odbijene su žalbe tužiteljice i tuženika R. K. te su u odnosu na njih potvrđena rješenja o troškovima postupka sadržana u toč. VI.a i VI.b izreke (toč. II. i III. izreke).

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je tužbeni zahtjev u odnosu na njega prihvaćen tuženik R. K. podnio je reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11-dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjske presude odbijanjem tužbenog zahtjeva i u odnosu na njega, a podredno da u tom dijelu ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima ne može reviziju podnijeti prema odredbi stavka 1. istog članka, stranka može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

Revident u reviziji navodi pitanje

Postoji li trajna zajednica života između djeda i unuke kad unuka živi u susjedstvu i često kontaktira i provodi dulje vrijem s djedom?

Obrazlažući važnost navedenog pitanja navodi "da je s obzirom na brojnost takvih slučajeva u praksi sudova na području RH te na različitost zaključaka pojedinih sudova o tome što je sadržajno i formalno potrebno postojati za priznanje "trajne zajednice života", jasno da je to pitanje iznimno značajno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni".

U reviziji nema određeno naznačenih podataka iz kojih bi se moglo zaključiti da bi u istoj ili sličnoj pravnoj stvari postojale različite (konkretne) odluke nižestupanjskih sudova, a niti da bi pobijana drugostupanjska odluka, u odnosu na postavljena pitanja, bila nepodudarna s nekom revizijskom odlukom.

Da bi podnositelj revizije ispunio pretpostavke dopuštenosti revizije iz čl. 382. st. 3. ZPP, dakle, da je uz postavljena pitanja određeno izložio i razloge zbog kojih smatra da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, u reviziji nije dovoljno navesti da je pitanje važno za osiguranje ravnopravnosti građana pred sudom.

Naprotiv, ako su u izvanrednoj reviziji izloženi razlozi u kojima revident iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 382. st. 3. ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.

Prema tome, podnesena revizija ne sadrži razloge iz čl. 382. st. 3. ZPP koji moraju biti određeno izloženi, stoga ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije, koje prema odredbi iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP moraju biti kumulativno ispunjene.

Budući da je slijedom navedenog podnesena revizija nedopuštena, valjalo je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP, riješiti kao u izreci.

Zagreb, 7. srpnja 2015.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.