Legislator Case Law & Legislation
Rev-749/1993-2 AI generated

Rev-749/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-749/1993-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Gordane Gasparini, Vladimira Drakulića i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D.Đ. iz S. koga zastupa F.E., odvjetnik u S. protiv tuženice C. d.d. iz Z., radi naknade štete rješavajući reviziju tužitelja protiv presude Okružnog suda u Sisku od 14. kolovoza 1992. broj Gž-320/92 kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sisku od 27. svibnja 1992. broj P-410/92, u sjednici održanoj dana 19. travnja 1994.,

Legislator headnote

AI generated

Rev-749/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Iz navedenih razloga je sud drugog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo (čl. 200. Zakona o obveznim odnosima koji je preuzet kao Zakon Republike Hrvatske), pa je stoga reviziju kao osnovanu trebalo prihvatiti i preinačiti pobijanu presudu (čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP koji je preuzet kao Zakon Republike Hrvatske).

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-749/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Gordane Gasparini, Vladimira Drakulića i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D.Đ. iz S. koga zastupa F.E., odvjetnik u S. protiv tuženice C. d.d. iz Z., radi naknade štete rješavajući reviziju tužitelja protiv presude Okružnog suda u Sisku od 14. kolovoza 1992. broj Gž-320/92 kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sisku od 27. svibnja 1992. broj P-410/92, u sjednici održanoj dana 19. travnja 1994.,

p r e s u d i o j e:

Djelomično se prihvaća revizija tužitelja preinačuje se presuda Okružnog suda u Sisku od 14. kolovoza 1992. broj Gž-320/92-3 i presuda Općinskog suda u Sisku od 27. svibnja 1992. broj P-410/92 i sudi:

Tuženica je dužna platiti tužitelju ukupno iznos od 1,135.000 (milijunstotrideset- pettisuća) HRD, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja počinje teći od 27. svibnja 1992. do isplate te mu naknaditi parnični trošak u iznosu od 150.000 (stopedesettisuća) HRD, sve to u roku 15 dana.

Preostali dio tužbenog zahtjeva se odbija.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvoga stupnja obvezana je tuženica platiti tužitelju na ime naknade nematerijalne štete ukupno iznos od 1,035.000 HRD zajedno sa kamatama i parničnim troškom, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen.

Sud drugog stupnja je djelomično preinačio presudu suda prvoga stupnja i obvezao tuženicu da plati tužitelju s navedenog naslova ukupno iznos od 735.000 HRD zajedno s kamatama i parničnim troškom, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbio.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije. Traži trošak postupka revizije.

Tuženica nije odgovorila na reviziju, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio. Revizija je djelomično osnovana.

U ovom stadiju postupka ostala je sporna visina naknade nematerijalne štete zbog fizičkih boli i zbog duševnih boli radi smanjenja životne aktivnosti.

Sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju tjelesno ozlijeđen i to da je dobio prijelom lijeve potkoljenice.

Također je taj sud utvrdio da je on zbog tih ozljeda trpio fizičke boli i to jake u trajanju od mjesec dana, srednje dva mjeseca i lake boli koji su trajali šest mjeseci.

Zbog ovakvog trajanja i jačine fizičke boli ovaj sud smatra da iznos od 300.000 HRD, koji je sud drugog stupnja utvrdio tužitelju kao naknadu ove nematerijalne štete je premalen, a da primjereno zadovoljenje tužitelju temeljem navedenog pravnog osnova čini iznos od 500.000 HRD.

Sud prvog stupnja je također utvrdio da su zbog spomenute ozljede tužitelju ostale trajne posljedice, koje su smanjile njegovu opću radnu i životnu sposobnost za 20%. Kako je on osoba u mladoj životnoj dobi (u vrijeme štetnog događaja imao je 29 godina) to ovaj sud također smatra da iznos od 400.000 HRD koji je sud drugog stupnja utvrdio kao naknadu štete zbog duševnih boli radi smanjenja životne aktivnosti tužitelju je isto tako premalen, a da odgovarajuće zadovoljenje intenzitetu duševnih boli koje će tužitelj trpjeti tijekom cijelog svog života čini iznos od 600.000 HRD.

Spomenuta dva oblika nematerijalne štete ovaj sud je ocijenio primjerenim imajući na umu vrijeme donošenja presude suda prvoga stupnja.

Iz navedenih razloga je sud drugog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo (čl. 200. Zakona o obveznim odnosima koji je preuzet kao Zakon Republike Hrvatske), pa je stoga reviziju kao osnovanu trebalo prihvatiti i preinačiti pobijanu presudu (čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP koji je preuzet kao Zakon Republike Hrvatske).

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 19. travnja 1994.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.