Revr-1951/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1951/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužiteljice R. S. iz K., koju zastupa punomoćnik A. Š., odvjetnik u O., protiv tuženika V. J., kojeg zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u O., radi utvrđivanja odluke o otkazu ugovora o radu nezakonitom i nedopuštenom, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-2586/2014-2 od 2. listopada 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-68/13-14 od 4. ožujka 2014., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pr-68/13-18 od 6. svibnja 2014., u sjednici održanoj 25. studenoga 2015.,

p r e s u d i o j e:

Djelomično se prihvaća revizija tuženika Vladimira Jurkovića, preinačuje se presuda Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-2586/2014-2 od 2. listopada 2014. i presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-68/13-14 od 4. ožujka 2014., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pr-68/13-18 od 6. svibnja 2014. u dijelu kojim je odlučeno o sudskom raskidu ugovora o radu, naknadi štete, naknadi plaće i troškovima postupka te sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se sudski raskid ugovora o radu zaključenog između stranaka dana 4. siječnja 1999., a kao dan prestanka se utvrđuje dan 6. svibnja 2013. dan prestanka obavljanja obrta.

Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici na ime naknade bruto plaće iznos od:

- 4.000,00 kn za siječanj 2013. sa zakonskim zateznim kamatama u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke (dalje: HNB) koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koja je prethodila tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena, a koje teku od 15. veljače 2013. pa do isplate,

- 4.000,00 kn za veljaču 2013. sa zakonskim zateznim kamatama u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koja je prethodila tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena, a koje teku od 15. ožujka 2013. pa do isplate,

- 4.000,00 kn za ožujak 2013. sa zakonskim zateznim kamatama u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koja je prethodila tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena, a koje teku od 15. travanj 2013. pa do isplate,

- 4.000,00 kn za travanj 2013. sa zakonskim zateznim kamatama u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koja je prethodila tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena, a koje teku od 15. svibnja 2013. pa do isplate,

- 666,60 kn za 5 dana mjeseca svibnja 2013. sa zakonskim zateznim kamatama u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koja je prethodila tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena, a koje teku od 15. lipnja 2013. pa do isplate.

Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete, a temeljem čl. 117. Zakona o radu isplatiti 8 prosječnih mjesečnih plaća isplaćenih u prethodna tri mjeseca a što ukupno iznosi 24.000,00 kn, sa zateznim kamatama u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećan za pet postotnih poena, a koje teku od 6. svibnja 2013. pa do isplate."

U ostalom dijelu revizija tuženika V. J. se odbija kao neosnovana.

Svaka stranka snosi svoj trošak.

Obrazloženje

Prvostupanjska presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-68/13-14 od 4. ožujka 2014. glasi:

"I/ Utvrđuje se da je tuženikova Odluka o otkazu pod nazivom "Izmjena i dopuna Odluke o otkazu Ugovora o radu od 12. listopada 2012. za radnicu S. R." a koja nije datirana nezakonita i nedopuštena.

II/ Utvrđuje se sudski raskid ugovora o radu zaključenog između stranaka dana 4. siječnja 1999., a kako dan prestanka se utvrđuje dan 6. svibnja 2013. dan prestanka obavljanja obrta.

III/ Nalaže se tuženiku V. J. vl. obrta D. knjigovodstveni servis OIB … , platiti tužiteljici R. S. iz K., OIB … 1, na ime naknade bruto plaće iznos od:

- 4.000,00 kn za siječanj 2013. sa zakonskim zateznim kamatama u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koja je prethodila tekućem polugodištu uvećana za 5 postotni poena a koje teku od 15. veljače 2013. pa do isplate,

- 4.000,00 kn za veljaču 2013. sa zakonskim zateznim kamatama u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koja je prethodila tekućem polugodištu uvećana za 5 postotni poena a koje teku od 15. ožujka 2013. pa do isplate,

- 4.000,00 kn za ožujak 2013. sa zakonskim zateznim kamatama u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koja je prethodila tekućem polugodištu uvećana za 5 postotni poena a koje teku od 15. travanj 2013. pa do isplate,

- 4.000,00 kn za travanj 2013. sa zakonskim zateznim kamatama u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koja je prethodila tekućem polugodištu uvećana za 5 postotni poena a koje teku od 15. svibnja 2013. pa do isplate,

- 666,60 kn za 5 dana mjeseca svibnja 2013. sa zakonskim zateznim kamatama u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koja je prethodila tekućem polugodištu uvećana za 5 postotni poena a koje teku od 15. lipnja 2013. pa do isplate.

IV/ Nalaže se tuženiku V. J. vl. obrta D. Knjigovodstveni servis, OIB … , tužiteljici R. S. iz K. OIB … na ime naknade štete, a temeljem čl. 117. Zakona o radu isplatiti 10 prosječnih mjesečnih plaća isplaćenih u prethodna tri mjeseca a što ukupno iznosi 24.000,00 kn, sa zateznim kamatama u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećan za 5 postotnih poena a koje teku od 6. svibnja 2013. pa do isplate,

V/ Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 10.000,00 kn sve pod prijetnjom ovrhe.

S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužiteljica se odbija."

Rješenjem Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-68/13-18 od 6. svibnja 2014. godine ispravljena je navedena presuda u izreci u stavku 4 tako da umjesto isplatiti "10 prosječnih mjesečnih plaća" ima pisati "8 prosječnih mjesečnih plaća."

Drugostupanjska presuda Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-2586/2014-2 od 2. listopada 2014. glasi:

"Odbijaju se žalbe tuženika kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-68/13-14 od 4. ožujka 2014. godine i rješenje o ispravku navedene presude od 6. svibnja 2014."

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud preinači presude na način da odbaci tužbu, odnosno odbije tužbeni zahtjev i dosudi mu parnični trošak.

Tužiteljica je odgovorila na reviziju. U odgovoru na reviziju pobijane revizijske navode tuženika.

Revizija je djelomično osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 25/13, dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju se poziva tuženik. Tužitelj je pravilno označio kao tuženika fizičku osobu, vlasnika obrta. Postupak je vođen protiv tuženika kao fizičke osobe. Okolnost što je tuženik u tijeku postupka odjavio obrt nema nikakvog utjecaja na pitanje njegove stranačke sposobnosti jer je stranka u postupku obrtnik, fizička osoba, a ne obrt. Prestankom obrta nije prestao postojati tuženik kao fizička osoba.

Nižestupanjski su sudovi u provedenom postupku utvrdili:

- da je tužiteljici Odlukom o otkazu ugovora o radu od 12. listopada 2012. redovito otkazan (poslovno uvjetovani otkaz) ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji je sklopljen 1. siječnja 1999., uz otkazni rok u trajanju od 2 mjeseca i 2 tjedna i priznato pravo na otpremninu,

- da je tužiteljica započela s radom kod tuženika 4. siječnja 1999., a prestala sa radom 29. prosinca 2012.,

- da je tuženik donio Odluku o otkazu ugovora o radu pod nazivom "Izmjena i dopuna Odluke o otkazu Ugovora o radu od 12. listopada 2012." koja nije datirana i kojom je odredio da se tužiteljici umjesto poslovno uvjetovanog otkaza, izvanredno otkazuje ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja i da tužiteljica nema pravo na otpremninu, uz obrazloženje da je tužiteljica neovlašteno otuđila iz arhive radnu knjižicu i da je tijekom otkaznog roka intenzivno kontaktirala s korisnicima knjigovodstvenih usluga tuženika, nagovarajući ih da pređu u druge knjigovodstvene servise,

- da je protiv "Izmjene i dopune Odluke o otkazu ugovora o radu od 12. listopada 2012." tužiteljica uložila zahtjev za zaštitu prava, a zatim i tužbu,

- da tuženik tijekom postupka nije dokazao da je tužiteljica neovlašteno otuđila svoju radnu knjižicu i da je tijekom otkaznog roka intenzivno kontaktirala s korisnicima knjigovodstvenih usluga i nagovarala ih da pređu u druge knjigovodstvene servise.

Nakon što je u postupku utvrđeno da tužiteljica nije počinila navedene povrede obveza iz radnog odnosa nižestupanjski su sudovi prihvatili tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje nedopuštenosti Odluke o otkazu ugovora o radu pod nazivom "Izmjena i dopuna Odluke o otkazu Ugovora o radu od 12. listopada 2012.".

Predmetnom revizijom tuženik ne dovodi u pitanje zaključak nižestupanjskih sudova o nepostojanju opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu skrivljenim ponašanjem.

Međutim, u revizijskom stadiju postupka je i dalje sporno ima li u konkretnom slučaju mjesta za sudski raskid ugovora o radu te s tim u vezi pitanje naknade štete zbog sudskog raskida i naknade plaće do dana raskida ugovora o radu.

Tuženik u reviziji navodi da je utvrđenje nedopuštenim prethodno izrečenog izvanrednog otkaza ugovora o radu ponovno osnažena odluka o redovitom otkazu.

Pogrešno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su prihvatili zahtjev tužiteljice za sudski raskid ugovora o radu te s tim u vezi zahtjev za naknade štete zbog sudskog raskida i naknadu plaće do dana raskida ugovora o radu.

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tuženik donio dvije odluke o otkazu ugovor o radu, i to prvo odluku o poslovnom uvjetovanom otkazu od 12. listopada 2012., a zatim odluku o izvanrednom otkaza ugovora o radu pod nazivom "Izmjena i dopuna Odluke o otkazu Ugovora o radu od 12. listopada 2012." Svaka od tih odluka predstavlja posebnu odluku kojom je odlučeno o pravima i obvezama tužiteljice kao radnice. Prvom je tužiteljici otkazan ugovor o radu zbog okolnosti koje su nastupile na strani tuženika kao poslodavca, odnosno zbog prestanka potrebe za radom tužiteljice, dok je drugom odlukom ugovor o radu otkazan zbog okolnosti na strani tužiteljice kao radnice. Na temelju prve odluke tužiteljica je imala obvezu poštovati otkazni rok, a imala je pravo na otpremninu. Na temelju kasnije odluke tužiteljica nema pravo na otpremninu. Dakle, radi se o dva samostalna pravna akta sa različitom činjeničnom i pravnom osnovom.

U odnosu na svaku od tih odluka tužiteljica je imala mogućnost tražiti zaštitu, najprije kod poslodavca, a nakon toga pred nadležnim sudom. Tužiteljica nije tražila zaštitu protiv ranije odluke poslodavca, već samo protiv kasnije odluke. Pri tom valja reći da se zahtijevana

(u tom smislu i Vrhovni

pravna zaštita protiv kasnije odluke ne proteže i na prijašnju odluku sud u Rev 2606/1992-2 od 11. studenoga 1993.).

Prema odredbi čl. 104. toč. 7. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11 i 82/12, dalje: ZR) ugovor o radu prestaje, između ostalih načina i odlukom nadležnog suda. Sudski raskid ugovora o radu jedan je od načina prestanka ugovora o radu uređen u čl. 117. ZR.

Prema odredbi čl. 117. st. 1. ZR ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete.

Iz navedene odredbe proizlazi da radnik ima pravo tražiti sudski raskid ugovora o radu u slučaju kada je sud utvrdio da je otkaz ugovora o radu kojeg je poslodavac dao radniku, bio nedopušten (tako i Vrhovni sud u Revr 118/2008-2 od 17. prosinca 2008.).

Iako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je naknadno donesena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu nedopuštena, što podrazumijeva da ta odluka o otkazu nije proizvela pravne učinke (tako i Vrhovni sud u Revr 1230/2010-2 od 25. svibnja 2011.), ovdje nije bilo mjesta donošenju odluke kojom se prihvaća zahtjev tužiteljice za sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete zbog sudskog raskida jer nije utvrđeno da je nedopuštena prethodno donesena odluka o redovitom otkazu ugovora o radu pa ta ranije donesena odluka proizvodi pravne učinke – prestanak radnog odnosa tužiteljice.

Budući da je radni odnos tužiteljice prestao 29. prosinca 2012. na temelju prethodno donesene odluke o redovitom otkazu koju tužiteljica nije pobijala, to nije ni osnovan njen zahtjev za naknadu plaće počevši od mjeseca siječnja 2013. do dana raskida ugovora o radu.

Prema tome, ne može se prihvatiti stajalište tužiteljice da nakon utvrđenja da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu nedopuštena, ima pravo na sudski raskid, naknadu štete zbog sudskog raskida i naknadu plaće do dana raskida ugovora o radu, već ima pravo samo na otpremninu zbog poslovno uvjetovanog otkaza i neprekidnog rada kod tuženika dulje od dvije godine u skladu s odredbom čl. 119. st. 1. ZR, ali takav zahtjev tužiteljica u postupku nije ni istaknula.

Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci sve temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a i 395. st. 1. ZPP-a.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP u vezi čl. 154. st. 2. ZPP.

Zagreb, 25. studenoga 2015.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.