II Kž-287/1999-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-287/1999-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Senke Klarić-Baranović i Marijana Hranjskog, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. I. M., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi okrivljenika podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 30. travnja 1999. godine broj K-35/99 (Kv-192/99), u sjednici održanoj 11. svibnja 1999. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba okr. I.M..

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 107. st. 1. ZKP, produljen je pritvor okr. I.M., kojem se optužnicom stavlja na teret kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ, a iz zakonske osnove koja se temelji na čl. 102. st. 1. ZKP.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljenik po svom branitelju, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njega ukine.

Žalba okrivljenika nije osnovana.

Iz sadržaja okrivljenikove žalbe proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o najtežem i najpogibeljnijem obliku kaznenog djela zlouporabe droge, zbog čega smatra da se pritvor njemu ne treba odrediti.

Suprotno izloženim tvrdnjama žalitelja, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, treba reći, da se okrivljeniku optužnicom stavlja na teret kazneno djelo zlouporabe droge iz čl. 173. st. 2. KZ za koje je kazneno djelo, kao zakonski maksimum, propisana kazna dugotrajnog zatvora, pa je s obzirom na težinu djela, kao i visinu zapriječene kazne, pritvor obligatoran, budući da u spisu nema okolnosti koje bi upućivale na mogućnost izricanja blaže kazne.

Pritom je potrebno još naglasiti da je pooštravanjem kazne za kaznena djela zlouporabe droge zakonodavac u prevenciji tih kaznenih djela naglasio težinu djela, kako to proizlazi iz odredbe čl. 53. st. 2. KZ, budući je kroz visinu zapriječene kazne unaprijed odredio da se radi o najtežem i najpogibeljnijem obliku ovog kaznenog djela, zbog čega u ovoj fazi kaznenog postupka nakon podignute optužnice, i nije dana mogućnost sudu prvog stupnja da u postupku, od slučaja do slučaja, određuje da li se u konkrenom slučaju doista radi o najtežem i najpogibeljnijem obliku ovog kaznenog djela, kada mu se optužnicom stavlja na teret kvalificirano kazneno djelo zlouporabe droge iz čl. 173. st. 2. KZ.

Slijedom izloženog trebalo je odbiti žalbu okrivljenika, te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 398. st. 3. ZKP.

U Zagrebu, 11. svibnja 1999. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.

Katica Jelić, v.r.