III Kr-51/2012-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 51/12-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Buge Mrzljak Stenzel, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. Z. M. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 217. st. 1. KZ i dr., odlučujući o zahtjevu os. Z. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude što je čine presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 17. studenoga 2009. godine, br. K-101/09 i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 17. ožujka 2011. godine br. Kž-11/10, u sjednici održanoj 21. ožujka 2012. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se zahtjev os. Z. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 17. studenoga 2009. godine, br. K-101/09 i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 17. ožujka 2011. godine br. Kž-11/10, osuđen je Z. M. zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 216. st. 1. KZ na kaznu zatvora u trajanju od osam (8) mjeseci.

Protiv te presude osuđenik je po branitelju P. K., odvjetniku iz S. B. podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude s prijedlogom da se pravomoćna presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, u pisanom podnesku od 13. ožujka 2012., br. KR-DO-188/12, u odgovoru na zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude predložilo je da se zahtjev odbije kao neosnovan.

Zahtjev nije osnovan.

e da ga

U zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenik istič podnosi na temelju čl. 444. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 110/97, 27/98,

III Kr 51/12-4

58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03, 178/04 i 115/06, u nastavku: ZKP/97) a u stvari na temelju čl. 427. toč. 1. ZKP/97 jer se osuđenik nepravilno poziva na pročišćeni tekst Zakona o kaznenom postupku koji po svojoj naravi nije zakon i ne smije zadirati u sistematiku zakonskog teksta, niti u brojčane oznake članaka, jer su oni važni za primjenu zakona. Osuđenik, međutim, ne navodi koju povredu kaznenog zakona na štetu osuđenika iz čl. 368. toč. 1. do 4. ZKP/97 nalazi ostvarenom, a ne poziva se niti na povredu iz toč. 5. tog članka, ne nalazeći da bi sud prekoračio ovlast u odnosu na odluku o kazni, sigurnosnoj mjeri ili oduzimanju imovinske koristi.

Obrazlažući zahtjev osuđenik u stvari ponavlja žalbene navode na prvostupanjsku presudu, pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, iako se ovaj izvanredno pravni lijek ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer bi u protivnom to predstavljalo žalbu na treći stupanj, mimo uvjeta predviđenih u čl. 394. st. 1. ZKP/97.

Međutim, neovisno o tome podnositelju zahtjeva je potrebno skrenuti pažnju da je obrana supočinitelja K. M., koju je dao pred redarstvenim vlastima u pogledu dva kaznena djela, kako onog kojeg je počinio sam, tako i onog koje je počinio sa osuđenikom Z. M., potvrđena materijalnim dokazima, jer su kod opt. M. pronađeni predmeti koji potječu iz ugostiteljskog objekta u kojem ih je otuđio, kako to proizlazi iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta.

Stoga je neprihvatljiva izmijenjena obrana opt. M. u odnosu na kazneno djelo počinjeno sa os. M., u kojoj se pozivao na maltretiranje djelatnika policije. Kako je ostao kod obrane u odnosu na kazneno djelo krađe, neuvjerljivo je da bi ga djelatnici policije tukli da ishode iskaz kojim bi teretio nekog drugog, a ne i za djelo koje je sam počinio. Osim toga, na ispitivanju je bila nazočna braniteljica optuženika koja nije stavila primjedbe na zapisnik, kao niti sam optuženik.

Ukoliko sadašnji branitelj tvrdi "da se branitelji u postupcima pred policijom pojavljuju samo pro forma i da potpisuju zapisnike koji su već prethodno napisani", tada to pitanje treba pokrenuti pred Hrvatskom odvjetničkom komorom.

U obrani pred redarstvenim vlastima opt. M. je naveo da su otuđili ventile, što je i utvrđeno uvidom u komisijski zapisnik, te da je os. M. pajserom provalio vrata hale, što je i utvrđeno iz zapisnika o očevidu gdje su konstatirana mehanička oštećenja na lokotu.

Osim navedenog, obrana opt. M. je potvrđena i u dijelu u kojem navodi da su na lice mjesta došli crvenim B. " os. M., jer je ovaj potvrdio da je u inkriminirano vrijeme imao upravo takav automobil.

Dakle, pravomoćna presuda temelji se na obrani opt. M. danoj pred redarstvenim vlastima međutim, ta obrana je potvrđena i drugim provedenim dokazima.

Kako je već ranije rečeno, ovaj izvanredni pravni lijek ne može se podnijeti niti zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa ukazivanje na neprovođenje dokaza koji bi osnažili obranu podnositelja zahtjeva, iako ih tijekom glavne rasprave os. M. nije predlagao, nije relevantno.

III Kr 51/12-4

S obzirom da podnositelj zahtjev nije u smislu čl. 423. u svezi čl. 429. ZKP/97 uspio izazvati sumnju u istinitost odlučnih činjenica utvrđenih u odluci protiv koje je zahtjev podignut, na temelju čl. 421. u svezi čl. 429. ZKP/97 odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 21. ožujka 2012. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Buga Mrzljak Stenzel, v. r.

Dražen Tripalo, v. r.